Petrinja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Petrinja. Za druga značenja pogledajte Petrinja (razdvojba).
Petrinja
Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Županija 23px Sisačko-moslavačka
Površina
 - ukupna 41,64 km2
Stanovništvo (2011.)
 - ukupno 24.671 stan.
 - ukupna gustoća 592,48 stan./km2
Gradonačelnik Magdalena Komes
Dan grada 10. kolovoza[1]
Zaštitnik Sv. Lovro[1]
Poštanski broj 44250
Pozivni broj +385 (0)44
Autooznaka SK
Službena stranica https://www.petrinja.hr
Zemljovid
Petrinja na karti Hrvatska
Petrinja
Petrinja
Petrinja na zemljovidu Hrvatske

Grad Petrinja smješten je na desnoj obali Kupe, na ušću Petrinjčice. Područje grada Petrinje sastavni je dio Sisačko-moslavačke županije i prostire se na površini od 41,64 km2. Okuplja više od 25 tisuća stanovnika.

Riječ je o području, koje većinom obuhvaća brežuljkaste predjele Zrinske i Hrastovačke gore te manje ravničarske, uz rijeke Kupu i Petrinjčicu. Njegovo administrativno područje uglavnom ruralnog karaktera obuhvaća 55 naselja. Gradovi u okruženju Petrinje su: Sisak i Glina, te općine Lekenik, Donji Kukuruzari i Dvor. Sam grad Petrinja smješten je na desnoj obali Kupe, na ušću Petrinjčice. Njegov razvoj i opstanak kroz stoljeća uvjetovan je povoljnim geoprometnim položajem. Naime, grad je smješten na križanju prometnica koje sjeverozapadnu Hrvatsku, pa tako i Zagreb spajaju s Banovinom, odnosno s Bosnom i Hercegovinom, a prostor Korduna i Banovine s Posavinom.

Gradska naselja

Na području grada Petrinje nalazi se 55 naselja. To su: Begovići, Bijelnik, Blinja, Brest Pokupski, Cepeliš, Čuntić, Deanovići, Dodoši, Donja Bačuga, Donja Budičina, Donja Mlinoga, Donja Pastuša, Donje Mokrice, Dragotinci, Dumače, Glinska Poljana, Gora, Gornja Bačuga, Gornja Mlinoga, Gornja Pastuša, Gornje Mokrice, Graberje, Grabovac Banski, Hrastovica, Hrvatski Čuntić, Jabukovac, Jošavica, Klinac, Kraljevčani, Križ Hrastovački, Luščani, Mačkovo Selo, Mala Gorica, Međurače, Miočinovići, Mošćenica, Moštanica, Nebojan, Nova Drenčina, Novi Farkašić, Novo Selište, Pecki, Petkovac, Petrinja, Prnjavor Čuntićki, Sibić, Slana, Srednje Mokrice, Strašnik, Stražbenica, Taborište, Tremušnjak, Veliki Šušnjar, Vratečko i Župić.

Zemljopis

Petrinja se nalazi na ušću rječice Petrinjčice u Kupu, oko 13 km jugozapadno od Siska i oko 48 km jugoistočno od Zagreba. Najveći je grad na području Banovine, a upravno pripada Sisačko-moslavačkoj županiji. Zemljopisna širina = 45.263 sjeverno, zem. dužina = 16.162 istočno.

Stanovništvo

Popis 2011.

Prema posljednjem popisu stanovništva iz 2011. godine[2] područje grada Petrinje je imalo 24.671 stanovnika od kojih gotovo 70% živi u samoj Petrinji (13.801 st.) i prigradskom naselju Mošćenica (2.348 st.). Gradu upravno pripadaju još 53 manja seoska naselja među kojima se veličinom izdvajaju Hrastovica (507 st.), Mala Gorica (531 st.) i Nova Drenčina (389 st.). Prema spomenutom popisu nacionalni sastav grada Petrinje bio je sljedeći:

  • Hrvati - 19.280 (82,35%)
  • Srbi - 2.809 (12%)
  • Ostali - 1.324 (5,65%)
Godina popisa Ukupno Hrvati Srbi Ostali
1961 27,517 14,942 (54.30%) 11,955 (43.45%) 620 (2.25%)
1981 33,570 14,621 (43.55%) 12,617(37.58%) 6,332 (18.86%)
1991 35,565 15,791 (44.40%) 15,969 (44.90%) 3,805 (10.70%)
2001 23,413 19,280 (82.35%) 2,809 (12.00%) 1,324 (5.65%)

Nacionalni sastav grada Petrinje (naseljenog mjesta)

Nacionalni sastav grada Petrinje (naseljenog mjesta):[3]

godina popisa ukupno Srbi Hrvati Jugoslaveni ostali
1991. 18.706 8.445 (45,15%) 7.662 (40,96%) 1.329 (7,10%) 1.270 (6,79%)
1981. 15.778 4.948 (31,36%) 6.202 (39,31%) 3.895 (24,69%) 733 (4,65%)
1971. 12.155 4.528 (37,25%) 6.779 (55,77%) 431 (3,43%) 417 (3,43%)
1961. 8.065 2.160 (26,78%) 5.454 (67,63%) 168 (2,08%) 283 (3,51%)
1953. 5.858 958 (16,35%) 4.539 (77,48%) 108 (1,84%) 253 (4,32%)
1948. 5.221 732 (14,02%) 4.298 (82,32%) 0 (0,00%) 191 (3,66%)

Uprava

  • Gradsko poglavarstvo: gradonačelnik - Magdalena Komes, zamjenici - Ivan Prskalo[4].
  • Gradsko vijeće: predsjednik - mag. prim. educ. Mario Bobimac

, zamjenici - dr. Miroslav Gregurinčić i dr. Viktorija Kaleb, članovi: Dumbović Darko, Čutura Željko, Sodić Ljubica, Mira Harcet, Herceg Milan, Softić Željko, Jerman Višnja, Marković Joco, Gavranović Nenad, Tonković Željko, Prošić Branko, Rožić Sanja, Glušić Marijan, Oreščanin Husein, Vuić Josip Petrinja, Radoš Tihomir Petrinja, Tadić Anton, Anita Begić Hadžipašić, Robert Polanšćak.

Povijest

Srednji vijek

Kralj i herceg Koloman posebnom poveljom daje povlastice hospitibus nostris in Petrina commorantibus (hrv. našim građanima koji borave u Petrinji)[5]
Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Srednjovjekovna Petrinja

Smatra se da je Petrinja kao naselje postojala i prije prvog spominjanja imena Petrinja iz 1201. godine [6], koje se ne odnosi na mjesto već na rijeku Petrinjčicu.[6] Područje na kojem je utemeljena stara Petrinja najprije je pripadalo pod sisačku biskupiju. Od 1085., odnosno, 1094. postaje posjed novoosnovane zagrebačke biskupije.[7] Krajem 11. i početkom 12. stoljeća petrinjski kraj postaje sastavni dio Gorske županije, dok je u širem administrativno-teritorijalnom, odnosno regionalnom, pogledu tijekom srednjeg vijeka smatran dijelom Slavonije.[8]

Oko 1240. godine Petrinja je svakako već bila poznato gusto naseljeno mjesto sa znatnim udjelom stranaca (gosti ili hospites), uglavnom obrtnika i trgovaca. Upravo ti stranci zamoliše 1240. slavonskog hercega i vojvodu Kolomana, brata hrvatsko-ugarskog kralja Bele IV. da ime podijeli "sloboštine, što ih svojim radom zaslužuju", što je odobrenjem kralja učinio. Posebno poveljom Koloman daje povlastice hospitibus nostris in Petrina commorantibus (hrv. našim građanima koji borave u Petrinji) [5], što je također dokaz već iznesenih činjenica kako je podjela ovih povlastica "samo određena faza u životu postojećih naselja...".[9] Dobivanjem povlastica grad dobiva i širi teritorij od dosadašnjeg, a stanovnici tog izvangradskog područja (terrestres) smatrani su članovima gradske općine i uživali jednake povlastice kao i građani.[10]

Datoteka:Petrinjska listina.JPG
Listina kojom hrvatsko-ugarski kralj Bela IV. potvrđuje Petrinji povlastice iz 1240. od hercega Kolomana

Po svemu sudeći Petrinja je jedan od prvih slobodnih kraljevskih gradova koji počinje borbu sa zagrebačkim biskupima radi desetine. Kolonistima slobodnih gradova u Slavoniji, privilegijom iz 1225., potvrđen je običaj (prout most est) prema kojem imaju pravo sami raspolagati sa svojom desetinom, a herceg Koloman u povelji izdanoj Petrinjcima 1240. ističe "da sa crkvenom desetinom neka rade kako to drugdje običavaju građani". Dio povlastice iz 1225. po svoj prilici treba "tumačiti kao pravo građana da sami određuju oblik u kojem će plaćati crkvenu desetinu". Stoga ponešto iznenađuje postupak zagrebačkog biskupa Filipa, koji 1253. izopćuje i proklinje Petrinjce (homines de villa Petrina) što mu odbijaju plaćati desetinu u naturi.[11] Istom 8. studenog 1255. uz posredovanje trogirskog biskupa Kolumbana koji se našao poslom u Gorama i odsjeo u crkvi sv. Klementa, Filip je građane Petrinje odriješio prokletstva. Oni mu zato svečano obećaše da će ubuduće kod svojih kuća (apud domos suas) svake godine do Martinja s voljom i pošteno plaćati desetinu u žitu, vinu, janjcima i svim ostalim stvarima od kojih se običava davati desetina.

Tatarske provale već četrdesetih godina 13. stoljeća donose probleme i pustoš po Srednjoj Europi, ponajprije Ugraskoj. Neznatan otpor Tatarima i potpuni poraz Bele IV. i njegovog brata Kolomana 1241. godine na rijeci Šajo, razlogom su što kralj i herceg poduzimaju jedino što im preostalo ; spas bijegom u Hrvatsku. Bela bježi kroz Hrvatsku tzv. "vojničkom cestom" (via exercitualis) od Koprivnice preko Križevaca, Zagreba i Topuskog prema Dalmaciji, gdje se uspijeva spasiti na jednom otočiću kraj Trogira.[12] Ima mišljenja da su Tatari na svom putu prošli i pokraj Stare Petrinje, a njeni građani su se istaknuli u borbama protiv osvajača što im kralj Bela IV. ne zaboravlja, jer im uskoro potvrđuje dobivene povlastice.[13] Prema nekim izvorima Tatari ne uspijevaju zauzeti i razoriti solidno i čvrsto utvrđenu i dobro branjenu Staru Petrinju "pa ju mimoilaze".[14]

Smatra se da je možda smrt slavonskog hercega Bele (1269.), mlađeg kraljevog sina, utjecala na "otad najutjecajnijeg velikaša" Slavonije bana Henrika Gisingovca[15] da prilikom mirenja građana Petrinje i biskupa (1270.) ne spominje Petrinji kao slobodni kraljevski grad, što , vjerojatno, potiče Petrinjce da od novog hrvatsko-ugarskog kralja Stjepana V. traže potvrdu privilegija iz 1240., odnosno 1242. godine. Stoga kralj Stjepan V. 27. rujna 1271. godine daje "svima" na znanje "da su naši gostoprimci iz Petrinje pred nas iznijeli privilegij gospodina Bele, slavnog kralja Ugarske, koji je jednom dan ustvari njihove slobode, s molbom, da ga se udostojimo potvrditi svojim privilegijom." Ovim aktom kralja Stjepana V. naznačeno je kako se privilegij iz 1241. potvrđuje od riječi do riječi, a protiv građana Petrinje ni u kom slučaju ne mogu se izvoditi strani svjedoci, nego se "poslovi" moraju zakonski obaviti zakletvom, kao što je to bio običaj i u drugih kraljevskih gostoprimaca..." što se mora poštovati.[16] Iz ove kraljeve potvrde naslućuje se kako "Arpadovići, bar Petrinju formalno ubrajaju građane Petrinje među svoje neposredne podanike..."[17], a Petrinju kao slobodni kraljevski grad. Kralja Stjepana V. već 1272. nasljeđuje Ladislav IV., umjesto kojega Hrvatskom vlada njegov mlađi brat Andrija. Oba ova vladara pod skrbništvom su majke Elizabete, pa uz nju stvarno Hrvatskom (Slavonijom) vlada ban Joakim Pektar.[18] Tijekom 1274. Petrinjci mole kralja Ladislava IV. Napuljskog potvrdu listine kralja Stjepana. Vladar molbu Petrinjaca prihvaća i potvrđuje im već dane privilegije budući da "pravni red i snaga jednakosti traže da se vladar povede za pravednim željama molbenika...samo da to što traže nije u suprotnosti s jednakošću i ne dolazi u suprotnost s tuđim pravom. Listinu kralja Stjepana IV. potrvđujem od riječi do riječi znakom...svog...dvostrukog pečata."[19]

20. stoljeće

Datoteka:Sisak i Petrinja - OpenStreetMap.svg
Sisak, Petrinja i okolna naselja.

U 20. stoljeću važnost Petrinje slabi u korist susjednog Siska koji je imao bolji prometni položaj te ga je ranije zahvatila industrijalizacija. Grad je ipak zadržao lokalno značenje kao središte Banovine. Nakon Drugog svjetskog rata počinje jači gospodarski razvoj (posebno mesne industrije - "Gavrilović") te se značajno povećao i broj stanovnika Petrinje (sa 6.000 stanovnika 1948. godine na gotovo 19.000 u 1991.). Dolazi i do promjena u etničkoj strukturi te Petrinja od izrazito hrvatskog postaje grad s podjednakim udjelom Hrvata i Srba. U Domovinskom ratu Petrinja je teško stradala, prvo u borbama, a naročito nakon srpske okupacije koja je uslijedila nakon jednomjesečnog otpora hrvatskih branitelja u rujnu 1991. godine. Grad je oslobođen 6. kolovoza 1995. godine u vojno-redarstvenoj operaciji Oluja.

Velikosrpska agresija i okupacija

Vista-xmag.pngPodrobniji članak o temi: Obrana Petrinje 1991.

U Petrinji je 2. rujna 1991. počela Velikosrpska agresija kada je grad prvi put napao velikosrpski agresor. Tada je grad napala JNA pod zapovjedništvom potpukovnika Slobodana Tarbuka. Tada su grad Petrinju i okolna sela Hrastovicu, Budičinu, Taborište i Pecki obrušila se JNA uz obilnu potporu naoružanih pobunjenih Srba.

Topovima i tenkovima uništavana je stara gradska jezgra. Poginuli su prvi civili. Desetak tenkova je razaralo gradske ustanove. Od 2. do 21.rujna 1991. vodile su se borbe za Petrinju. Uslijedio je izlazak tenkova i oklopnih vozila iz vojarne u samo središte Petrinje. Pucalo se i rušilo sve na što su tenkovi nailazili. Branitelji Petrinje pružali su žestok otpor na prilazima gradu. 16. rujna 1991. jugoslavnski/srpski zapovjednik Slobodan Tarbuk naredio novi napad na Petrinju i tada je kod Vile Gavrilović ubijeno 17 zarobljenih hrvatskih branitelja.

Najžešći napad na Petrinju bio je 21. rujna kojeg je izvela JNA i ostale paravojne formacije. Pod jakom pješačkom vatrom 21. rujna u 18.30 pao je stari hrvatski grad Petrinja u ruke okupacijske JNA i paravojnih postrojbi. Oslobođen je četiri godine kasnije u Vojno-redarstvenoj akciji Oluja u kojoj su sudjelovale i 74. i 80. bojna sastavljene od prognanih i ponosnih Petrinjaca.[20]

15. rujna 1995. u okolici Petrinje na lokaciji Vila Gavrilović izvršena je prva ekshumacija jedne masovne grobnice. Ekshumirani su posmrtni ostatci 17 žrtava srpske agresije.[21]

21. stoljeće

Dana 28. prosinca 2020. godine Petrinju je pogodio potres magnitude 5,2 ML. Dan kasnije pogodio ju je snažniji potres magnitude 6,2 ML. Drugi potres razorio je grad i gotovo svi su stambeni objekti oštećeni. Time je Petrinja doživjela veće razaranje od onoga u Domovinskom ratu. U Petrinji je u potresu poginula jedna osoba.

Većina ljudi u gradu izgubila je svoj dom, a ljudi iz cijele Hrvatske su se ujedinili u pomoći stanovnicima Petrinje donirajući hranu, vodu, deke, higijenske potrepštine, krevete i šatore.

Gospodarstvo

Ženska udruga za promicanje kućne tekstilne industrije koja je djelovala od 1908. do 1945. godine. Promicala je petrinjske rukotvorine, tkanja i vezove diljem svijeta. Najveći uspjeh je zlatna medalja na pariškoj izložbi dekorativne umjetnosti 1925. godine.[22]

Poznate osobe

U Petrinji su živjele hrvatske umjetnice Jelena Babić, Blanka Dužanec, Zlata Radej, Mila Vod i Milka Vukelić, koje su za boravka u ovom gradu stvarale suvremenu hrvatsku keramiku.[22]

Gradski park u Petrinji

Spomenici i znamenitosti

  • Starohrvatsko "templarsko" županijsko središte Gora nalazi se u blizini grada Petrinje.
  • Ostatci srednjovjekovnih starohrvatskih utvrda (Čuntić, Klinac grad i Pecki grad)
  • Povijesna jezgra Petrinje - trg s baroknim kućama, župna crkva Svetog Lovre, Petrinja iz 1780. i gradski park iz doba "Banske vojne granice".
  • Sakralna baština - postojeća, drvena rimokatolička kapela u Brestu, barokni Franjevački samostan i crkva u Hrvatskom Čuntiću i srednjovjekovna crkva u Gori izgrađena u starohrvatskome stilu
  • Sakralna baština - porušena u Domovinskom ratu, koja više ne postoji: crkva Sv. Lovre u Petrinji izgrađena u kasno-baroknom odnosno klasicističkom stilu (na čijem mjestu danas stoji replika iste), crkva Sv. Katarine iz 19. st. u Petrinji, kapela Sv. Roka u Petrinji, kapela Sv. Trojstva u Petrinji, kapela pokraj mosta na Petrinjčici u ulici M. Gupca u Petrinji.
  • Prvi spomenik Stjepanu Radiću napravila je hrvatska kiparica Mila Wod (1929. u Petrinji), a to je ujedno prvi hrvatski javni spomenik djelo neke kiparice.[23] Spomenik Stjepanu Radiću otkriven je u Petrinji 1936. godine, uklonili su ga četnici nakon okupacije Petrinje u Domovinskom ratu a poslije oslobođenja grada pronađen je u okolici[24] i obnovljen uz pomoć gipsanog otiska koji se nalazi u gliptoteci HAZU-a. Na svoje prvotno mjesto postavljen je 28. prosinca 1999.[25]
Ulica u Petrinji

Gotovo svi spomenici bili su dijelom ili potpuno devastirani i razoreni za vrijeme srpske okupacije Petrinje (1991.-1995.), a kasnije su pomno obnovljeni ili se još obnavljaju. Većina njih ponovno je stradalu u potresu 2020. godine.

Obrazovanje

Petrinja ima tri osnovne škole i jednu srednju školu sa smjerovima: opća gimnazija, veterinarski tehničar, prehrambeni tehničar, voćar-vinogradar-vinar, mesar, cvjećar. Također ima Visoku učiteljsku školu [26] sa smjerom predškolskog odgoja (3 godine) i razredne nastave (4 godine).

Kultura

Petrinjci su izuzetno ponosni na svoju Gradsku limenu glazbu [27] koja djeluje još od 1808. godine, a djelovala je neprekidno i tijekom Domovinskog rata iako je Petrinja bila okupirana. Danas glazba ima oko 40 članova. U okviru glazbe djeluje i sekcija Big Band Petrinja, kao i Mala škola u kojoj djeca i odrasli uče svirati. Od 1937. do 1941. godine postojao je muzej u Petrinji.[22]

Petrinja je izvorištem hrvatske pučke lončarije.[22]

Petrinjski suveniri

  • Stucka je keramička posuda proizvedena na ločarskom kolu, spominje se već u 18. stoljeću. Nekad uporabni predmet za nošenje vode, vina i sl. danas je suvenir oslikan i reljefno ukrašen grbom grada Petrinje, grozdovima kao obilježjem petrinjske djelatnosti vinogradarstva i tekstovima petrinjskih pjesama.
  • Božićni svijećnjak je keramički uporabni predmet namijenjen adventskom običaju sijanja pšenice, a u sredinu se postavlja svijeća. Proizvod je prigodni suvenir u vrijeme božićnih blagdana.
  • Zimska je gastronomski suvenir pakiran u posebno dizajniranu kartonsku kutiju na kojoj je slikom i rječju ispričana povijesna priča o zimskoj salami i tradiciji proizvodnje tvornice Gavrilović od davne 1690. godine.

Mediji

Šport

Galerija

Vidi još

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 "O Petrinji". Grad Petrinja. http://www.petrinja.hr/grad/o-petrinji Pristupljeno 8. rujna 2018. 
  2. ↑ Državni zavod za statistiku. Popis stanovništva 2001.,
  3. ↑ Izdanje Državnog zavoda za statistiku RH: Narodnosni sastav stanovništva RH od 1880.-2001. godine
  4. ↑ [file:///C:/Users/Natko%20Nordin%20Musli%C4%87/Downloads/GRAD%20PETRINJA%20-Kona%C4%8Dni%20rezultati%20-%20gradona%C4%8Delnik%20(II.%20krug)%2011.06.2021.%20(1).pdf "Konačni rezultati lokalnih izbora"]. 11. lipnja 2021.. file:///C:/Users/Natko%20Nordin%20Musli%C4%87/Downloads/GRAD%20PETRINJA%20-Kona%C4%8Dni%20rezultati%20-%20gradona%C4%8Delnik%20(II.%20krug)%2011.06.2021.%20(1).pdf Pristupljeno 12. lipnja 2021. 
  5. ↑ 5,0 5,1 Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Zagreb, 1905., br. 4, str. 123-125
  6. ↑ 6,0 6,1 Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Zagreb, 1905., br. 3, str. 10
  7. ↑ Lelja Dobronić, Topografija zemljišnih posjeda zagrebačkih biskupa prema ispravi kralja Emerika 1201., JAZU, Zagreb, 1951., br. 983, str. 276-277
  8. ↑ Matija Filjak, Zrin - Zbornik za poviest i obnovu zavičaja, Petrinja, 1942., br. 1, str. 31
  9. ↑ Tadija Smičiklas, Diplomatički zbornik kraljevine Hrvatske, Dalmacije i Slavonije, Zagreb, 1905., br. 4, str. 302
  10. ↑ Josip Adamček, Agrarni odnosi u Hrvatskoj od sredine 15. do kraja 17. st., Zagreb, 1980., str. 168-178
  11. ↑ Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom srednjem vijeku, 1976., str. 303-304
  12. ↑ Nada Klaić, Povijest Zagreba, Zagreb, 1982., 1,str. 76
  13. ↑ Matija Filjak, Zrin - zbornik za poviest i obnovu zavičaja, 1942., str. 14
  14. ↑ D. Pavličević, Gdje se nalazila Stara Petrinja, Generacije - časopis za kulturu i umjetnost, Petrinja, br. 3, rujan 1967., str. 3
  15. ↑ Nada Klaić, Koprivnica u srednjem vijeku, Koprivnica, 1987., str. 49
  16. ↑ Nada Klaić, Povijest Hrvata u razvijenom Srednjem vijeku, Zagreb, 1976., str. 303
  17. ↑ CD VI, Zagreb, 1908., str. 100
  18. ↑ Joakim Pektar - Hrvatska opća enciklopedija
  19. ↑ Nada Klaić, Povijest Hrvatsa u razvijenom Srednjem vijeku, Zagreb 1976., str. 304.-305.
  20. ↑ https://www.radio-banovina.hr/25-godina-nakon-prvog-napada-na-Petrinju-u-domovinskom-ratu/ Razgovarala: rasio-banovina, 2. srpnja 2016.
  21. ↑ Petar Grubišić: Večernji list. 27. rujna 2005. . Pristupljeno 24. rujna 2020.
  22. ↑ 22,0 22,1 22,2 22,3 Razgovor: Boris Vrga, pjesnik i likovni kritičar: Pokupska umjetnička baština moje je trajno nadahnuće. Razgovarala: Branka Hlevnjak, Hrvatsko slovo, 2. ožujka 2012., str. 3.-4.
  23. ↑ Lovorka Magaš, Viktor Samuel Bernfest – Mila Wod, Galerija Milan i Ivo Steiner, Zagreb, veljača–ožujak 2010., Matica hrvatska, Vijenac, broj 420, 8. travnja 2010., (preuzeto 27. ožujka 2013.)
  24. ↑ Hrvoje Matković, Povijest Hrvatske seljačke stranke, Naklada P.I.P. Pavičić, Zagreb, 1999., ISBN 953-6308-13-4, str. 349.
  25. ↑ http://vijesti.hrt.hr/arhiv/99/12/28/KRV.html (pristupljeno 28. ožujka 2013.)
  26. ↑ http://www.vusp.hr
  27. ↑ http://www.glg-petrinja.hr

Vanjske poveznice

v • r • u
Gradovi i općine Sisačko-moslavačke županije
Gradovi
Općine
Ostale općine i gradovi po županijama u Hrvatskoj
Popis općina u Hrvatskoj • Popis gradova u Hrvatskoj
v • r • u
Naselja u sastavu Grada Petrinje
Begovići • Bijelnik • Blinja • Brest Pokupski • Cepeliš • Čuntić • Deanovići • Dodoši • Donja Bačuga • Donja Budičina • Donja Mlinoga • Donja Pastuša • Donje Mokrice • Dragotinci • Dumače • Glinska Poljana • Gora • Gornja Bačuga • Gornja Mlinoga • Gornja Pastuša • Gornje Mokrice • Graberje • Grabovac Banski • Hrastovica • Hrvatski Čuntić • Jabukovac • Jošavica • Klinac • Kraljevčani • Križ Hrastovački • Luščani • Mačkovo Selo • Mala Gorica • Međurače • Miočinovići • Mošćenica • Moštanica • Nebojan • Nova Drenčina • Novi Farkašić • Novo Selište • Pecki • Petkovac • Petrinja • Prnjavor Čuntićki • Sibić • Slana • Srednje Mokrice • Strašnik • Stražbenica • Taborište • Tremušnjak • Veliki Šušnjar • Vratečko • Župić
25px
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Petrinja&oldid=361339"