Mletačke utvrde

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Mletačke utvrde je zajednički naziv za fortifikacijske građevine koje je izgradila Republika Venecija od 15 do 17. stoljeća, a koje se rasprostiru na više od 1000 kilometara od Lombardije u Italiji do istočne obale Jadranskog mora. Kopnene fortifikacije koje su štitile Republiku Veneciju od europskih sila na sjeverozapadu poznate su kao Stato da Terra, dok su fortifikacije Stato da Mar štitile mletačke pomorske putove i luke od Jadranskog Mora prema Levantu. Utvrde su bile nužne kao podrška teritorijalnom širenju i nadležnosti Serenissime (naziv za Mletačku republiku koji doslovno znači „najmirnija”). Uvođenje baruta dovelo je do značajne promjene u vojnim tehnikama i arhitekturi koje se prepoznaju u dizajnu tzv. alla moderna fortifikacija s bastionima koji su se proširile diljem Europe[1].

Karta mletačkih posjeda Stato da Mar.
Zidine Bergama
Kotorske zidine

Ovaj izvanredan poduhvat Mletačke republike na velikom teritorijalnom području bio je moguć samo zahvaljujući dojmljivoj suradnji profesionalaca, koliko samih fortifikacijskih arhitekata, tako i uredbama, društvenim modelima i novoj vrsti uprave kojom se mletačka kultura spajala s drugim kulturama istočne obale Jadrana. O tomu svjedoče razni materijalni, ali i nematerijalni dokazi stoljetnog prisustva mletačke kulture[2].

God. 2017. 15 lokaliteta mletačkih utvrda u Italiji, Hrvatskoj i Crnoj Gori upisano je na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi.

Povijest[uredi]

Zahvaljujući trgovini, ratovima, strateškim političkim savezima i prije svega velikoj vještini upravljanja, Mletačka republika je od 11. do 18. st. bila vodećom silom na Sredozemlju, te je odigrala presudnu geopolitičku ulogu u odnosima Zapada i Istoka. Tijekom prve polovice 15. stoljeća Venecija je upravljala velikim kopnenim i prekomorskim teritorijima tvoreći jednu od najvećih talijanskih država. Porastom sukoba s rastućim europskim silama i Osmanskim carstvom, važna mjesta za kontrolu trgovine i pomorskih putova postala su ranjiva. Zbog toga započet je golemi projekt „nove umjetnosti utvrda” koja je obuhvaćala vojnu arhitekturu, ali i gradske građevine kojima su preoblikovani urbanistički planovi i postojeće građevine. Primjena novih metoda i tehnika izgradnje, poznati kao „moderni stil”, učinili su Veneciju dominantnom figurom tijekom teorijskih rasprava o renesansnoj arhitekturi mnogih autora kao što su Francesco di Giorgio Martini i Leonardo da Vinci i brojnim drugim pisanim dokumentima[2].

Popis lokaliteta[uredi]

Slika Zemlja Serijski ID Broj Ime Smještaj Koordinate Veličina (ha) Veličina oko zaštićenog područja (ha) Odlike
Italija 1533-001 Utvrđeni grad Bergamo Lombardija 45°42′12″N 9°39′49″E / 45.70333°N 9.66361°E / 45.70333; 9.66361 (Fortified city of Bergamo) 119,61 446,07 Gornji grad Bergama (Città alta) je okružen mletačkim kiklopskim zidinama (Mura Veneziane) iz 16. st. dugima 6.200 m u čijem središtu se nalaze dvorac (Rocca) i citadela (Cittadella) obitelji Visconti iz 14. st.
Italija 1533-002 Utvrđeni grad Peschiera del Garda Veneto 45°26′20″N 10°41′39″E / 45.43889°N 10.69417°E / 45.43889; 10.69417 (Fortified city of Peschiera del Garda) 36,67 143,85 Utvrda (Fortezza) s pet kutova i bastionima izgrađena na otoku rijeke Mincio odigrala je važnu ulogu u svim vojnim pohodima u sjvernoj Italiji poslije 14. st. Završio ju je Michele Sanmicheli, a poslije je služila kao vojni zatvor sve do 2002. god.
Italija 1533-003 Grad utvrda Palmanova Furlanija-Julijska krajina 45°54′22″N 13°18′35″E / 45.90611°N 13.30972°E / 45.90611; 13.30972 (City Fortress of Palmanova) 193,73 296,27 Venecija je osnovala Palmanovu 1593. godine kao spomenik pobjedi nad Osmanlijama u Bitci kod Lepanta 1571. god. Vincenzo Scamozzi je dizajnirao ovaj idealni renesansni gradić kao devetokraku utvrdu s jarkom ispod zidina promjera 7 km i troja velika utvrđana gradska vrata. Izgradnja je trajala 30 godina i naposlijetku je imala 9 revelina, 9 bastiona, 9 luneta i 18 kavaljera.
Hrvatska 1533-004 Zadarski obrambeni sustav Zadarska županija 44°6′42″N 15°13′49″E / 44.11167°N 15.23028°E / 44.11167; 15.23028 (Defensive System of Zadar) 11,19 240,45 Venecija je najnovijim vojnom gradnjom odvojila povijesno središte Zadra od kopna 1472. god. Zidine su ojačane s tri bastiona na luci (Moro, sv. Roko i sv. Demetrije), jednim na ulazu u luku i jednim na mjestu stare citadele, te dva prema otvorenom moru (sv. Franjo i sv. Jure) koja su niža ali zato imaju porporele (kamene pregrade u moru). Na jugu su izgrađena dva uska bastiona s krunom (mezza luna), a tržnica je zaštićena Grimani bastionom ispod kojega su zidine otvorene vratima prema kopnu (Porta Terraferma), remek djelom Sanmichelija, koja su služila kao glavni ulaz u grad preko pokretnog mosta iznad jarka (fossa). Nasuprot vratima, na kopnu, Sforza Pallavicino je izgradio modernu utvrdu (Forte)[2].
Hrvatska 1533-005 Utvrda sv. Nikole u Šibeniku Šibensko-kninska županija 43°43′17″N 15°51′17″E / 43.72139°N 15.85472°E / 43.72139; 15.85472 (Fort of St. Nikola, Šibenik) 0,85 523,79 Gian Girolamo Sanmicheli je dizajnirao ovu utvrdu koja je od 1540.-1547. izgrađena na istoimenom otoku kanala sv. Antuna kao obrambena barijera grada Šibenika s mora[2].
Crna Gora 1533-006 Utvrđeni grad Kotor Boka Kotorska 42°25′25″N 18°46′19″E / 42.42361°N 18.77194°E / 42.42361; 18.77194 (Fortified city of Kotor) 16,32 99,19 Od 1420. godine Venecija je dominirala Kotorom (Cattaro) kojega je dodatno utvrdila zbog čestih osmanskih opsada. Izgrađeni su zidine duljine 4,5 km s velikim Kampana tornjem i citadelom na mjestu ušća, obližnja Morska vrata (1555.), te Riječna sjeverna vrata s Bembo bastionom (1540.) i Gurdski bastion južnih vrata (1470.), Spiljarska vrata prema Cetinju i na vrhu 280 m visokog brda sv. Ive utvrda San Giovanni koja dominira istočnim zaljevom.

Izvori[uredi]

  1. ↑ Venetian Works of Defence between 15th and 17th centuries: Stato da Terra – western Stato da Mar (engl.) Pristupljeno 10. srpnja 2017.
  2. ↑ 2,0 2,1 2,2 2,3 Hrvatska nominacija svjetske baštine mletačkih utvrda (engl.) Pristupljeno 10. srpnja 2017.

Poveznice[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]

  1. PREUSMJERI Predložak:Ita oznaka
v • r • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (49)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 

v • r • u
Svjetska baština u Hrvatskoj
Kulturna baština (8)
Dubrovnik (1979.) • Biskupska zgrada Eufrazijeve bazilike, Poreč (1997.) • Katedrala Sv. Jakova u Šibeniku (2000.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar1) (2017.) • Split s Dioklecijanovom palačom (1979.) • Starogradsko polje na Hvaru (2008.) • Stećci, srednjovjekovni nadgrobni spomenici2) (2016.) • Trogir (1997.)
Hrvatska zastava
Prirodna baština (2)
Plitvička jezera (1979.) • Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe3) (2017.)
Nematerijalna
svjetska baština (14)
Bećarac, pjevanje i sviranje iz istočne Hrvatske (2011.) • Festa Svetog Vlaha, zaštitnika Dubrovnika (2009.) • Hrvatsko čipkarstvo (2009.) • Hvarska procesija Za križen (2009.) • Istarsko dvoglasno pjevanje i sviranje na istarskoj ljestvici (2009.) • Klapsko pjevanje iz Dalmacije (2012.) • Mediteranska prehrana4) (2013.) • Nijemo kolo iz Zagore (2011.) • Ojkanje (2010.) • Proizvodnja drvenih dječjih igračaka Hrvatskog Zagorja (2009.) • Proljetni ophod kraljica (Ljelje) u Gorjanima (2009.) • Sinjska alka (2010.) • Tradicija pravljenja licitara (2010.) • Zvončari Kastavštine (2009.) • Međimurska popevka (2018.) • Suhozid5) (2018.)

1) Zajednička svjetska baština Italije, Crne Gore i Hrvatske  2) Zajednička svjetska baština Bosne i Hercegovine, Crne Gore, Srbije i Hrvatske  3) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [2]  4) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala  5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Francuske, Slovenije i Švicarske

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mletačke_utvrde&oldid=284511"