Mario Mandžukić
| Mario Mandžukić | ||||||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| Datoteka:Mario Mandžukić (left) after scoring in 2018 WC-Final (cropped).jpg
Mandžukić nakon zgoditka kojeg je zabio Francuskoj u finalu svjetskog prvenstva u Rusiji 2018. | ||||||||||||
| Država |  Hrvatska
| |||||||||||
| Osobni podatci | ||||||||||||
| Nadimak | Mandžo, Mandža, Super Mario | |||||||||||
| Rođenje | 21. svibnja 1986. | |||||||||||
| Visina | 190 cm[1] | |||||||||||
| Broj | 9 | |||||||||||
| Položaj | napadač | |||||||||||
| Ugovor | do 30. lipnja 2021.[2] | |||||||||||
| Mlađi uzrasti | ||||||||||||
| 1992. – 1996. 1996. – 2003. 2003. – 2004. |
Ditzingen Marsonia NK Željezničar | |||||||||||
| Igračka karijera* | ||||||||||||
| Godina | Klub | Nast. (gol.) | ||||||||||
| 2004. – 2005. 2005. – 2007. 2007. – 2010. 2010. – 2012. 2012. – 2014. 2014. – 2015. 2015. – 2019. 2020. 2021. – danas |
Marsonia Zagreb Dinamo Zagreb Wolfsburg FC Bayern München Atlético Madrid Juventus Al-Duhail Milan |
23 (14) 51 (14) 81 (42) 56 (20) 54 (33) 28 (12) 118 (31) 5 (0) 0 (0) | ||||||||||
| Reprezentativna karijera | ||||||||||||
| 2004. – 2005. 2007. 2006. – 2008. 2007. – 2018. |
Hrvatska do 19 Hrvatska do 20 Hrvatska do 21 Hrvatska
|
10 (3) 1 (1) 9 (1) 89 (33) | ||||||||||
| Osvojena odličja | ||||||||||||
| ||||||||||||
| Bilješke | ||||||||||||
|
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima | ||||||||||||
Mario Mandžukić (Slavonski Brod, 21. svibnja 1986.) hrvatski je nogometaš i bivši hrvatski nogometni reprezentativac. Trenutno igra za talijanski A.C. Milan.
Klupska karijera
Rane godine
Mario Mandžukić odlazi tijekom rata s obitelji iz Odžaka u Bosni u Njemačku u grad Ditzingen blizu Stuttgarta i tamo počinje trenirati nogomet u klubu u kojemu igra njegov otac.[3] Obitelj se nakon rata vraća iz Njemačke u Slavonski Brod gdje Mario od 1997. do 2003. godine igra za NK Marsoniju. Sljedeće godine, igrao je u gradskom niželigašu Željezničaru, a nakon toga, ponovno je jednu sezonu 2004./05. odigrao za Marsoniju. U lipnju 2005. prešao je u NK Zagreb.
U dresu Zagreba, na Dvoranskom prvenstvu HNL, u sezoni 2005./06. izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a na istom natjecanju u sezoni 2006./07., bio je najbolji strijelac.
Dok ga je vodio Miroslav Blažević, nazvao ga je odmilja "đilkoš", ali u pozitivnom smislu riječi, jer je specifičan igrač, koji je jednostavno svoj, zna iznuditi faul, ali još bolje zna glumiti, ima pozitivnu drskost. [4] Mario Mandžukić je poslije u novinama zamolio sve one koji pišu o njemu neka ga prestanu oslovljavati riječju "đilkoš", bez obzira hvali li ga se ili kritizira, jer on to nije.[5]
Dinamo Zagreb
Zbog vrlo dobrih igara pod vodstvom Miroslava Blaževića u Zagrebu, koji ga je isprva napadao, pobudio je javno zanimanje gradskog rivala Dinama. Nakon dugih pregovora i odbijanja, prešao je u Dinamo početkom srpnja 2007. godine, zajedno s Ivicom Vrdoljakom
Odigrao je više odličnih utakmica u dresu Dinama, a posebno se istaknuo protiv Ajaxa u Amsterdamu, 4. listopada, kada je postigao dva pogotka i bio zaslužan za jedanaesterac za još jedan zgoditak. U novinama je sljedećeg dana dobio najvišu moguću ocjenu, 10.
U sezoni 2008./09., dobio je Žutu majicu Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve HNL. Iste godine bio je i najbolji strijelac lige, sa 16 pogodaka. Sve ukupno je za Dinamo odigrao 141 utakmicu, postigavši pritom 65 pogodaka.
Wolfsburg
Dne 16. srpnja 2010. godine prešao je u redove njemačkog prvoligaša VfL Wolfsburga[6] u kojem ostaje do pred kraj lipnja 2012. godine. U dvije godine igranja za njemački klub, Mandžukić je postigao 20 pogodaka u 56 nastupa i pokazao se kao jedan od najboljih igrača glavom u Bundesligi.
Bayern München
Dana 26. lipnja 2012. godine, Mario Mandžukić potpisuje četverogodišnji ugovor s njemačkim Bayern Münchenom,[7] najviše zahvaljujući odličnom nastupu na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, kojem je prethodila sjajna sezona s Wolfsburgom u Bundesligi[8][9]. Nakon dolaska u klub pokazao se kao pravo pojačanje kluba jer je često bio strijelac. Time je osigurao mjesto u prvih 11, nogometnog giganta iz Munchena. Na ulasku u 2013. godinu bio je i vodeći strijelac Bundeslige.
S Bayernom je 2013. osvojio Ligu prvaka. U završnici protiv Borussije Dortmund postigao je prvi pogodak na utakmici i tako postao prvi Hrvat u povijesti koji je postigao pogodak u završnici tog natjecanja.[10]
Atletico Madrid
Dana 10. srpnja 2014. godine potpisao je petogodišnji ugovor sa španjolskim velikanom Atleticom iz Madrida. Atletico je za usluge Marija Mandžukića Bayernu platio 22 milijuna eura.[11].Dana 22. kolovoza 2014. zabio je svoj prvi gol za Atletico u pobjedi nad Real Madridom u španjolskom superkupu.[12] Nakon samo jedne sezone i osvojenog španjolskog superkupa, Mario napušta Madrid.
Juventus
Dana 22. lipnja 2015. Mario potpisuje ugovor sa talijanskim gigantom Juventusom.[13]
Dana 25. studenog 2015. Juventus je u Torinu, u dvoboju skupine D Lige pravaka 2015./16. ugostio Manchester City.[14] U dvoboju za odlazak u osminu završnice Lige prvaka, Mandžukić je na asistenciju Alexa Sandra u 18. minuti[15] zabio gol i odveo Juventus u osminu završnice Lige prvaka.[16] Iako su igrači Manchester Citiya tražili prekršaj u napadu sudac Brych nije se oglasio.[17]
Reprezentativna karijera
Početci u reprezentaciji
Bio je standardni član mladih hrvatskih nogometnih reprezentacija (do 19, do 20, do 21), a 21. studenoga 2007. godine debitirao je i za Hrvatsku A selekciju u kvalifikacijskoj utakmici protiv Makedonije. Prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju postigao je 10. rujna 2008. godine, u 77. minuti ogleda protiv Engleske (1:4), u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine.[18]
Euro 2012.
U kvalifikacijskoj skupini za Euro, Mandžukić je postigao dva pogotka za reprezentaciju, i to izjednačujući pogodak protiv Gruzije na Poljudu, kao i zadnji pogodak Hrvatske u skupini, na Kantridi protiv Latvije. U dodatnim kvalifikacijama, hrvatska je reprezentacija ždrijebana s Turskom. U izvrsnoj utakmici u Türk Telekom Areni, Mario Mandžukić je postigao drugi pogodak na utakmici i tako učvrstio vodstvo Hrvatske koje je kasnije zapečatio Ćorluka.[19]
Na završnici prvenstva, u skupini sa Španjolskom, Italijom i Republikom Irskom, Mandžukić je najavljen kao jedan od glavnih napadača nakon ozljede Ivice Olića.[20] U prvoj utakmici s Ircima, Mandžukić postiže dva pogotka, oba glavom, i tako postaje prvi Hrvat koji je postigao dva pogotka u jednoj utakmici na nekom velikom natjecanju još od Davora Šukera na Euru 1996.[21] Hrvatska je na kraju pobijedila s 3:1.[21] U idućoj utakmici s talijanima, opet postaje ključni igrač reprezentacije; nakon dominacije i vodstva Italije, Mandžukić postiže pogodak u 72. minuti i donosi novi bod Vatrenima. Tim je pogocima Mandžukić privremeno bio najbolji strijelac prvenstva, ali Hrvatska ne uspijeva proći u četvrfinale zbog boda prednosti koju je imala reprezentacija Italije.
SP 2014.
U kvalifikacijama prvi gol zabija protiv Srbije za 1:0, utakmica je završila rezultatom 2:0. U dodatnim kvalifikacijama zabija za 1:0 protiv Islanda i Hrvatska pobjedom sa 2:0 odlazi na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014.
Prvu utakmicu bio je suspendiran zbog crvenog kartona. U drugoj utakmici zabio je dva gola za Hrvatsku nad pobjedom protiv Kameruna od 4:0.[22]
EP 2016.
Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem se nalazi Mandžukić.[23]
SP 2018.
Mario je zabio u osmini finala izjednačujući pogodak Danskoj za 1:1. Rezutat se nije mijenjao pa je Hrvatska slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca (6:5). Zabio je i odlučujući pogodak u polufinalnoj utakmici protiv Engleske u 109. minuti pa tako odveo Hrvatsku u prvo finale svjetskog prvenstva (2:1) protiv Francuske, u kojem je upisao povijest. Naime, Mandžukić je jedini igrač u povijesti finala SP-ava koji je zabio autogol. No, iskupio se golom u 69. minuti nakon pogreške francuskoga vratara koji ipak nije bio dovoljan protiv Francuske (2:4). Nakon osvajanja svjetskog srebra, 14. kolovoza 2018., u 33. godini života, oprostio se od igranja za Hrvatsku.[24]
Pogodci za reprezentaciju
Priznanja
Individualna
- 2008.: Najbolji igrač Prve HNL, u izboru kapetana klubova Prve HNL.[25]
- Najbolji strijelac 1. HNL u sezoni 2008./09., s postignutih 16 pogodaka.
- Najbolji igrač 1. HNL, Žuta majica Sportskih novosti u sezoni 2008./09.
- Najbolji strijelac, EURO 2012., s postignuta 3 pogotka. ↓1
- Večernji list, Nogometaš godine: 2012.[26]
- Vatrena krila za 2012. godinu, nagrada Kluba navijača hrvatske nogometne reprezentacije "Uvijek vjerni" za najsrčanijeg hrvatskog reprezentativca.
- Najbolji športaš Hrvatske za 2013. godinu u 62. izboru Sportskih novosti. [27]
- Pogodak koji je postigao 2017. u završnici Lige prvaka protiv Reala iz Madrida UEFA je proglasila najljepšim.[28]
- 2018.: Počasni građanin Grada Slavonskoga Broda.[29]
- 2018.: Odlukom Predsjednice Republike Hrvatske Kolinde Grabar Kitarović odlikovan je Redom kneza Branimira s ogrlicom, za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije, osvjedočenu srčanost i požrtvovnost kojima su dokazali svoje najveće profesionalne i osobne kvalitete, vrativši vjeru u uspjeh, optimizam i pobjednički duh, ispunivši ponosom sve hrvatske navijače diljem svijeta ujedinjene u radosti pobjeda, te za iskazano zajedništvo i domoljubni ponos u promociji sporta i međunarodnog ugleda Republike Hrvatske, te osvajanju 2. mjesta na 21. Svjetskom nogometnom prvenstvu u Ruskoj Federaciji.[30]
Klupska
- Prvak Hrvatske (3) : 2007./08., 2008./09., 2009./10.
- Hrvatski nogometni kup (2) : 2008., 2009.
- Prvak Njemačke (2) : 2012./13., 2013./14.
- Njemački kup (2) : 2012./13., 2013./14.
- DFL-Supercup (1) : 2012.
- UEFA Liga prvaka (1) : 2012./13.
- FIFA Svjetsko klupsko prvenstvo (1) : 2013.
- UEFA Superkup (1) : 2013.
- Španjolski Superkup (1) : 2014.
- Prvak Italije (4) : 2015./16., 2016./17., 2017./18., 2018./19.
- Talijanski kup (3) : 2015./16., 2016./17., 2017./18.
- Talijanski Superkup (1) : 2015.
Reprezentativna
- Svjetsko prvenstvo u nogometu - Rusija 2018. – srebrna medalja
Bilješke
- ↑1 3 pogotka postigli su također Mario Gómez, Cristiano Ronaldo, Alan Džagojev, Mario Balotelli i Fernando Torres.
Izvori
- ↑ Mario Mandžukić. juventus.com 0.
- ↑ Mario Mandžukić, Transfermarkt, pristupljeno 19. siječnja 2021.
- ↑ Mario Mandzukic: Bayerns neuer Neuner. www.abendzeitung-muenchen.de, preuzeto 26. svibnja 2012
- ↑ Ćiro Blažević: Uh, Hrvatska je baš jaka: Zašto sam Mandžu prozvao Đilkoš..., 24sata, 12. lipnja 2012. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
- ↑ Razgovar Marija Mandžukića s Robertom Matteonijem: Mario Mandžukić zamolio: Nemojte me zvati đilkošem, imam ja svoje ime i prezime!, Sportske novosti, 13. rujna 2011. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
- ↑ Mandžukić napokon u Njemačkoj. sportnet.hr, preuzeto 24. kolovoza 2010
- ↑ Sportske novosti: Mandžukić u Bayernu do 2016., Mandža postao četvrti najskuplji hrvatski nogometaš, preuzeto 27. lipnja 2012.
- ↑ (eng.) Novi Bayern München potpisao s Mandžukićem: "Sjajno je biti ovdje". Goal.com (30. lipnja 2012.), preuzeto 2. srpnja 2012
- ↑ (eng.) Dogovoreni uvjeti s hrvatskim napadačem Mandžukićem. FC Bayern München (27. lipnja 2012.), preuzeto 2. srpnja 2012
- ↑ Video: Mario za povijest. Mandžukić u Londonu postao prvi Hrvat koji je zabio u finalu Lige prvaka!, Jutarnji list, 25. svibnja 2013.
- ↑ Mandžukić prešao u Atletico Madrid (10. srpnja 2014.), preuzeto 11. srpnja 2014
- ↑ Mandžukić zabio za prvi trofej u Atletico Madridu (22. kolovoza 2014.), preuzeto 25. kolovoza 2014
- ↑ Mandžukić prešao u Juventus (21. lipnja 2015.), preuzeto 22. lipnja 2015
- ↑ Mandžukić srušio Man. City i odveo Juve do prvog mjesta!, Gol.hr, 25. studenoga 2015.
- ↑ Pogba započeo, Sandro ubacio, Mandžukić zabio, Index.hr, 25. studenoga 2015.
- ↑ Josip Tolić, Mandžo odveo Juve u osminu! I Atlético ide dalje, United 'visi'!, 24 sata, 25. studenoga 2015.
- ↑ Juve i Real slavili, Mandžukić i Modrić strijelci!, Slobodna Dalmacija, 25. studenoga 2015.
- ↑ Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. – Južna Afrika (Hrvatska – Engleska), vatreni.hr.info., 10. rujna 2008.
- ↑ Rapsodija u Istanbulu: Hrvatska osveta za Beč, Euro nam ne može pobjeći! (11. studenoga 2011.), preuzeto 21. lipnja 2012
- ↑ Olić neće moći, Bilić pozvao Kalinića (4. lipnja 2012.), preuzeto 21. lipnja 2012
- ↑ 21,0 21,1 Početak iz snova: Mandžo i Jelavić torpedirali Irce, Hrvatska na vrhu skupine! (10. lipnja 2012.), preuzeto 21. lipnja 2012
- ↑ Dva gola Mandžukića (19. lipnja 2014.), preuzeto 25. kolovoza 2014
- ↑ (eng.) Euro 2016: Full squads for every country (5. lipnja 2016.), preuzeto 5. lipnja 2016.
- ↑ • Parametar
accessdatenije dopušten u klasiweb - ↑ tportal.hr: Tko je nasljednik Nike, Eduarda, Luke, Sammira?, preuzeto 1. listopada 2012.
- ↑ Branimir Korać, Mariju Mandžukiću naslov najboljeg hrvatskog nogometaša u 2012. godini, hrsport.net, preuzeto 3. lipnja 2013.
- ↑ http://hns-cff.hr/news/2281/mandzukicu-nagrada-za-najboljeg-sportasa-u-2013-godini/ (pristupljeno 26. prosinca 2013.)
- ↑ Modrić u momčadi godine, Mandžukićev gol najljepši, Hrvatski nogometni savez, 5. lipnja 2017. Pristupljeno 13. srpnja 2017.
- ↑ Mario Mandžukić proglašen je počasnim građaninom grada Slavonskog Broda, slavonski-brod.hr, 12. srpnja 2018., pristupljeno 24. studenoga 2018.
- ↑ Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.
Vanjske poveznice
Sestrinski projekti
Mrežna sjedišta
- Službena stranica Maria Mandžukića
- www.1hnl.net: Mandžukić Mario, statistika
- Mandžukić Mario, hnl-statistika.com
- Intervju na službenoj stranici Dinama Zagreb
- Mandžukić Mario, oneversusone.com
_after_scoring_in_2018_WC-Final_(cropped).jpg){kind=link}
