Mario Mandžukić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Mario Mandžukić
Mario Mandžukić (left) after scoring in 2018 WC-Final (cropped).jpg

Mandžukić nakon zgoditka kojeg je zabio Francuskoj u finalu svjetskog prvenstva u Rusiji 2018.

Država Flag of Croatia.svg Hrvatska
Osobni podatci
Nadimak Mandžo, Mandža, Super Mario
Rođenje 21. svibnja 1986.
Visina 190 cm[1]
Trenutačni klub Milan
Broj 9
Položaj napadač
Ugovor do 30. lipnja 2021.[2]
Mlađi uzrasti
1992. – 1996.
1996. – 2003.
2003. – 2004. 		Ditzingen
Marsonia
NK Željezničar
Igračka karijera*
Godina Klub Nast. (gol.)
2004. – 2005.
2005. – 2007.
2007. – 2010.
2010. – 2012.
2012. – 2014.
2014. – 2015.
2015. – 2019.
2020.
2021. – danas 		Marsonia
Zagreb
Dinamo Zagreb
Wolfsburg
FC Bayern München
Atlético Madrid
Juventus
Al-Duhail
Milan 		0023 00(14)
0051 00(14)
0081 00(42)
0056 00(20)
0054 00(33)
0028 00(12)
0118 00(31)
0005 000(0)
0000 000(0)
Reprezentativna karijera
2004. – 2005.
2007.
2006. – 2008.
2007. – 2018. 		Flag of Croatia.svg Hrvatska do 19
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 20
Flag of Croatia.svg Hrvatska do 21
Flag of Croatia.svg Hrvatska 		0010 000(3)
0001 000(1)
0009 000(1)
0089 00(33)
Osvojena odličja
  1. Preusmjeri Predložak:Medalje šport
Svjetska prvenstva
srebro Rusija 2018. Hrvatska
Bilješke

* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
broje se samo za ligu iz koje je klub.
* Nastupi i (golovi) u profesionalnim klubovima
zadnji su put ažurirani 19. siječnja 2021.

Portal o životopisima
Portal o športu

Mario Mandžukić (Slavonski Brod, 21. svibnja 1986.) hrvatski je nogometaš i bivši hrvatski nogometni reprezentativac. Trenutno igra za talijanski A.C. Milan.

Klupska karijera

Rane godine

Mario Mandžukić odlazi tijekom rata s obitelji iz Odžaka u Bosni u Njemačku u grad Ditzingen blizu Stuttgarta i tamo počinje trenirati nogomet u klubu u kojemu igra njegov otac.[3] Obitelj se nakon rata vraća iz Njemačke u Slavonski Brod gdje Mario od 1997. do 2003. godine igra za NK Marsoniju. Sljedeće godine, igrao je u gradskom niželigašu Željezničaru, a nakon toga, ponovno je jednu sezonu 2004./05. odigrao za Marsoniju. U lipnju 2005. prešao je u NK Zagreb.

U dresu Zagreba, na Dvoranskom prvenstvu HNL, u sezoni 2005./06. izabran je za najboljeg igrača prvenstva, a na istom natjecanju u sezoni 2006./07., bio je najbolji strijelac.

Dok ga je vodio Miroslav Blažević, nazvao ga je odmilja "đilkoš", ali u pozitivnom smislu riječi, jer je specifičan igrač, koji je jednostavno svoj, zna iznuditi faul, ali još bolje zna glumiti, ima pozitivnu drskost. [4] Mario Mandžukić je poslije u novinama zamolio sve one koji pišu o njemu neka ga prestanu oslovljavati riječju "đilkoš", bez obzira hvali li ga se ili kritizira, jer on to nije.[5]

Dinamo Zagreb

Mandžukić u dresu zagrebačkog Dinama.

Zbog vrlo dobrih igara pod vodstvom Miroslava Blaževića u Zagrebu, koji ga je isprva napadao, pobudio je javno zanimanje gradskog rivala Dinama. Nakon dugih pregovora i odbijanja, prešao je u Dinamo početkom srpnja 2007. godine, zajedno s Ivicom Vrdoljakom

Odigrao je više odličnih utakmica u dresu Dinama, a posebno se istaknuo protiv Ajaxa u Amsterdamu, 4. listopada, kada je postigao dva pogotka i bio zaslužan za jedanaesterac za još jedan zgoditak. U novinama je sljedećeg dana dobio najvišu moguću ocjenu, 10.

U sezoni 2008./09., dobio je Žutu majicu Sportskih novosti za najboljeg igrača Prve HNL. Iste godine bio je i najbolji strijelac lige, sa 16 pogodaka. Sve ukupno je za Dinamo odigrao 141 utakmicu, postigavši pritom 65 pogodaka.

Wolfsburg

Dne 16. srpnja 2010. godine prešao je u redove njemačkog prvoligaša VfL Wolfsburga[6] u kojem ostaje do pred kraj lipnja 2012. godine. U dvije godine igranja za njemački klub, Mandžukić je postigao 20 pogodaka u 56 nastupa i pokazao se kao jedan od najboljih igrača glavom u Bundesligi.

Mandžukić u dresu Bayerna.

Bayern München

Dana 26. lipnja 2012. godine, Mario Mandžukić potpisuje četverogodišnji ugovor s njemačkim Bayern Münchenom,[7] najviše zahvaljujući odličnom nastupu na Europskom prvenstvu u Poljskoj i Ukrajini, kojem je prethodila sjajna sezona s Wolfsburgom u Bundesligi[8][9]. Nakon dolaska u klub pokazao se kao pravo pojačanje kluba jer je često bio strijelac. Time je osigurao mjesto u prvih 11, nogometnog giganta iz Munchena. Na ulasku u 2013. godinu bio je i vodeći strijelac Bundeslige.

S Bayernom je 2013. osvojio Ligu prvaka. U završnici protiv Borussije Dortmund postigao je prvi pogodak na utakmici i tako postao prvi Hrvat u povijesti koji je postigao pogodak u završnici tog natjecanja.[10]

Atletico Madrid

Dana 10. srpnja 2014. godine potpisao je petogodišnji ugovor sa španjolskim velikanom Atleticom iz Madrida. Atletico je za usluge Marija Mandžukića Bayernu platio 22 milijuna eura.[11].Dana 22. kolovoza 2014. zabio je svoj prvi gol za Atletico u pobjedi nad Real Madridom u španjolskom superkupu.[12] Nakon samo jedne sezone i osvojenog španjolskog superkupa, Mario napušta Madrid.

Juventus

Dana 22. lipnja 2015. Mario potpisuje ugovor sa talijanskim gigantom Juventusom.[13]

Dana 25. studenog 2015. Juventus je u Torinu, u dvoboju skupine D Lige pravaka 2015./16. ugostio Manchester City.[14] U dvoboju za odlazak u osminu završnice Lige prvaka, Mandžukić je na asistenciju Alexa Sandra u 18. minuti[15] zabio gol i odveo Juventus u osminu završnice Lige prvaka.[16] Iako su igrači Manchester Citiya tražili prekršaj u napadu sudac Brych nije se oglasio.[17]

Reprezentativna karijera

Mario Mandžukić na Svjetskom nogometnom prvenstvu 2018.

Početci u reprezentaciji

Bio je standardni član mladih hrvatskih nogometnih reprezentacija (do 19, do 20, do 21), a 21. studenoga 2007. godine debitirao je i za Hrvatsku A selekciju u kvalifikacijskoj utakmici protiv Makedonije. Prvi pogodak za hrvatsku reprezentaciju postigao je 10. rujna 2008. godine, u 77. minuti ogleda protiv Engleske (1:4), u kvalifikacijama za Svjetsko prvenstvo 2010. godine.[18]

Euro 2012.

U kvalifikacijskoj skupini za Euro, Mandžukić je postigao dva pogotka za reprezentaciju, i to izjednačujući pogodak protiv Gruzije na Poljudu, kao i zadnji pogodak Hrvatske u skupini, na Kantridi protiv Latvije. U dodatnim kvalifikacijama, hrvatska je reprezentacija ždrijebana s Turskom. U izvrsnoj utakmici u Türk Telekom Areni, Mario Mandžukić je postigao drugi pogodak na utakmici i tako učvrstio vodstvo Hrvatske koje je kasnije zapečatio Ćorluka.[19]

Na završnici prvenstva, u skupini sa Španjolskom, Italijom i Republikom Irskom, Mandžukić je najavljen kao jedan od glavnih napadača nakon ozljede Ivice Olića.[20] U prvoj utakmici s Ircima, Mandžukić postiže dva pogotka, oba glavom, i tako postaje prvi Hrvat koji je postigao dva pogotka u jednoj utakmici na nekom velikom natjecanju još od Davora Šukera na Euru 1996.[21] Hrvatska je na kraju pobijedila s 3:1.[21] U idućoj utakmici s talijanima, opet postaje ključni igrač reprezentacije; nakon dominacije i vodstva Italije, Mandžukić postiže pogodak u 72. minuti i donosi novi bod Vatrenima. Tim je pogocima Mandžukić privremeno bio najbolji strijelac prvenstva, ali Hrvatska ne uspijeva proći u četvrfinale zbog boda prednosti koju je imala reprezentacija Italije.

SP 2014.

U kvalifikacijama prvi gol zabija protiv Srbije za 1:0, utakmica je završila rezultatom 2:0. U dodatnim kvalifikacijama zabija za 1:0 protiv Islanda i Hrvatska pobjedom sa 2:0 odlazi na Svjetsko prvenstvo u Brazil 2014.

Prvu utakmicu bio je suspendiran zbog crvenog kartona. U drugoj utakmici zabio je dva gola za Hrvatsku nad pobjedom protiv Kameruna od 4:0.[22]

EP 2016.

Hrvatski nogometni izbornik objavio je u svibnju 2016. popis za nastup na Europskom prvenstvu u Francuskoj, na kojem se nalazi Mandžukić.[23]

SP 2018.

Mario je zabio u osmini finala izjednačujući pogodak Danskoj za 1:1. Rezutat se nije mijenjao pa je Hrvatska slavila boljim izvođenjem jedanaesteraca (6:5). Zabio je i odlučujući pogodak u polufinalnoj utakmici protiv Engleske u 109. minuti pa tako odveo Hrvatsku u prvo finale svjetskog prvenstva (2:1) protiv Francuske, u kojem je upisao povijest. Naime, Mandžukić je jedini igrač u povijesti finala SP-ava koji je zabio autogol. No, iskupio se golom u 69. minuti nakon pogreške francuskoga vratara koji ipak nije bio dovoljan protiv Francuske (2:4). Nakon osvajanja svjetskog srebra, 14. kolovoza 2018., u 33. godini života, oprostio se od igranja za Hrvatsku.[24]

Pogodci za reprezentaciju

# Datum Stadion Protivnik Gol Rezultat Natjecanje
01. 10. rujna 2008. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Flag of England.svg Engleska 1:3 1:4 kvalifikacije za SP 2010.
02. 12. listopada 2010. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Flag of Norway.svg Norveška 1:1 2:1 prijateljska
03. 3. lipnja 2011. Poljud, Split, Hrvatska Flag of Georgia.svg Gruzija 1:1 2:1 kvalifikacije za EP 2012.
04. 11. listopada 2011. Kantrida, Rijeka, Hrvatska Flag of Latvia.svg Latvija 2:0 2:0 kvalifikacije za EP 2012.
05. 11. studenoga 2011. Türk Telekom Arena, Istanbul, Turska Flag of Turkey.svg Turska 0:2 0:3 kvalifikacije za EP 2012.
06. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Flag of Ireland.svg Irska 1:0 3:1 Europsko prvenstvo 2012.
07. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Flag of Ireland.svg Irska 3:1 3:1 Europsko prvenstvo 2012.
08. 14. lipnja 2012. Miejski, Poznan, Poljska Flag of Italy.svg Italija 1:1 1:1 Europsko prvenstvo 2012.
09. 16. listopada 2012. Gradski vrt, Osijek, Hrvatska Flag of Wales.svg Wales 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
10. 6. veljače 2013. Craven Cottage, London, Engleska Flag of South Korea.svg Južna Koreja 1:0 4:0 prijateljska
11. 22. ožujka 2013. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Flag of Serbia.svg Srbija 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
12. 6. rujna 2013. Marakana, Beograd, Srbija Flag of Serbia.svg Srbija 0:1 1:1 kvalifikacije za SP 2014.
13. 19. studenoga 2013. Maksimir, Zagreb, Hrvatska Flag of Iceland.svg Island 1:0 2:0 kvalifikacije za SP 2014.
14. 19. srpnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Flag of Cameroon.svg Kamerun 0:3 0:4 Svjetsko prvenstvo 2014.
15. 19. srpnja 2014. Arena Amazônia, Manaus, Brazil Flag of Cameroon.svg Kamerun 0:4 0:4 Svjetsko prvenstvo 2014.
16. 4. rujna 2014. Aldo Drosina, Pula, Hrvatska Flag of Cyprus.svg Cipar 1:0 2:0 prijateljska
17. 4. rujna 2014. Aldo Drosina, Pula, Hrvatska Flag of Cyprus.svg Cipar 2:0 2:0 prijateljska
18. 7. lipnja 2015. Varteks, Varaždin, Hrvatska Flag of Gibraltar.svg Gibraltar 3:0 4:0 prijateljska
19. 12. lipnja 2015. Poljud, Split, Hrvatska Flag of Italy.svg Italija 1:0 1:1 Kvalifikacije za EP 2016.
20. 17. studenog 2015. Rostov Arena, Rostov, Rusija Flag of Russia.svg Rusija 1:3 1:3 prijateljska
21. 23. ožujka 2016. Groupama Arena, Budimpešta, Mađarska Flag of Hungary.svg Mađarska 1:0 1:1 prijateljska
22. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska Flag of San Marino.svg San Marino 2:0 10:0 prijateljska
23. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska Flag of San Marino.svg San Marino 4:0 10:0 prijateljska
24. 4. lipnja 2016. Rujevica, Rijeka, Hrvatska Flag of San Marino.svg San Marino 5:0 10:0 prijateljska
25. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Flag of Kosovo.svg Kosovo 1:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
26. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Flag of Kosovo.svg Kosovo 2:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
27. 6. listopada 2016. Stadion Loro Boriçi, Skadar, Albanija Flag of Kosovo.svg Kosovo 3:0 6:0 kvalifikacije za SP 2018.
28. 9. listopada 2016. Stadion Ratina, Tampere, Finska Flag of Finland.svg Finska 0:1 0:1 kvalifikacije za SP 2018.
29. 15. studenoga 2016. Windsor Park, Belfast, Sjeverna Irska Flag of Northern Ireland (1953–1972).svg Sjeverna Irska 0:1 0:3 prijateljska
30. 6. listopada 2017. Stadion Rujevica, Rijeka, Hrvatska Flag of Finland.svg Finska 1:0 1:1 kvalifikacije za SP 2018.
31. 1. srpnja 2018. Stadion Nižnji Novgorod, Nižnji Novgorod, Rusija Flag of Denmark.svg Danska 1:1 1:1 osmina finala SP 2018.
32. 11. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija Flag of England.svg Engleska 2:1 2:1 polufinale SP 2018.
33. 15. srpnja 2018. Stadion Lužnjiki, Moskva, Rusija Flag of France.svg Francuska 2:4 2:4 finale SP 2018.

Priznanja

Individualna

Klupska

Dinamo Zagreb

FC Bayern München

Atletico Madrid

Juventus

Reprezentativna

Bilješke

  1. ↑1 3 pogotka postigli su također Mario Gómez, Cristiano Ronaldo, Alan Džagojev, Mario Balotelli i Fernando Torres.

Izvori

  1. ↑ "Mario Mandžukić". juventus.com. http://www.juventus.com/it/squadre/prima-squadra/attaccanti/mario-mandzukic/index.php 
  2. ↑ Mario Mandžukić, Transfermarkt, pristupljeno 19. siječnja 2021.
  3. ↑ Mario Mandzukic: Bayerns neuer Neuner. www.abendzeitung-muenchen.de, preuzeto 26. svibnja 2012
  4. ↑ Ćiro Blažević: Uh, Hrvatska je baš jaka: Zašto sam Mandžu prozvao Đilkoš..., 24sata, 12. lipnja 2012. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
  5. ↑ Razgovar Marija Mandžukića s Robertom Matteonijem: Mario Mandžukić zamolio: Nemojte me zvati đilkošem, imam ja svoje ime i prezime!, Sportske novosti, 13. rujna 2011. Pristupljeno 24. lipnja 2016.
  6. ↑ Mandžukić napokon u Njemačkoj. sportnet.hr, preuzeto 24. kolovoza 2010
  7. ↑ Sportske novosti: Mandžukić u Bayernu do 2016., Mandža postao četvrti najskuplji hrvatski nogometaš, preuzeto 27. lipnja 2012.
  8. ↑ (engl.) Novi Bayern München potpisao s Mandžukićem: "Sjajno je biti ovdje". Goal.com (30. lipnja 2012.), preuzeto 2. srpnja 2012
  9. ↑ (engl.) Dogovoreni uvjeti s hrvatskim napadačem Mandžukićem. FC Bayern München (27. lipnja 2012.), preuzeto 2. srpnja 2012
  10. ↑ Video: Mario za povijest. Mandžukić u Londonu postao prvi Hrvat koji je zabio u finalu Lige prvaka!, Jutarnji list, 25. svibnja 2013.
  11. ↑ Mandžukić prešao u Atletico Madrid (10. srpnja 2014.), preuzeto 11. srpnja 2014
  12. ↑ Mandžukić zabio za prvi trofej u Atletico Madridu (22. kolovoza 2014.), preuzeto 25. kolovoza 2014
  13. ↑ Mandžukić prešao u Juventus (21. lipnja 2015.), preuzeto 22. lipnja 2015
  14. ↑ Mandžukić srušio Man. City i odveo Juve do prvog mjesta!, Gol.hr, 25. studenoga 2015.
  15. ↑ Pogba započeo, Sandro ubacio, Mandžukić zabio, Index.hr, 25. studenoga 2015.
  16. ↑ Josip Tolić, Mandžo odveo Juve u osminu! I Atlético ide dalje, United 'visi'!, 24 sata, 25. studenoga 2015.
  17. ↑ Juve i Real slavili, Mandžukić i Modrić strijelci!, Slobodna Dalmacija, 25. studenoga 2015.
  18. ↑ Svjetsko nogometno prvenstvo 2010. – Južna Afrika (Hrvatska – Engleska), vatreni.hr.info., 10. rujna 2008.
  19. ↑ Rapsodija u Istanbulu: Hrvatska osveta za Beč, Euro nam ne može pobjeći! (11. studenoga 2011.), preuzeto 21. lipnja 2012
  20. ↑ Olić neće moći, Bilić pozvao Kalinića (4. lipnja 2012.), preuzeto 21. lipnja 2012
  21. ↑ 21,0 21,1 Početak iz snova: Mandžo i Jelavić torpedirali Irce, Hrvatska na vrhu skupine! (10. lipnja 2012.), preuzeto 21. lipnja 2012
  22. ↑ Dva gola Mandžukića (19. lipnja 2014.), preuzeto 25. kolovoza 2014
  23. ↑ (engl.) Euro 2016: Full squads for every country (5. lipnja 2016.), preuzeto 5. lipnja 2016.
  24. ↑ ""Dao sam najbolje od sebe za Hrvatsku" – Hrvatski nogometni savez". HNS. HNS. 14. kolovoza 2018.. http://hns-cff.hr/news/18586/dao-sam-najbolje-od-sebe-za-hrvatsku/ Pristupljeno 14. kolovoza 2018. 
  25. ↑ tportal.hr: Tko je nasljednik Nike, Eduarda, Luke, Sammira?, preuzeto 1. listopada 2012.
  26. ↑ Branimir Korać, Mariju Mandžukiću naslov najboljeg hrvatskog nogometaša u 2012. godini, hrsport.net, preuzeto 3. lipnja 2013.
  27. ↑ http://hns-cff.hr/news/2281/mandzukicu-nagrada-za-najboljeg-sportasa-u-2013-godini/ (pristupljeno 26. prosinca 2013.)
  28. ↑ Modrić u momčadi godine, Mandžukićev gol najljepši, Hrvatski nogometni savez, 5. lipnja 2017. Pristupljeno 13. srpnja 2017.
  29. ↑ Mario Mandžukić proglašen je počasnim građaninom grada Slavonskog Broda, slavonski-brod.hr, 12. srpnja 2018., pristupljeno 24. studenoga 2018.
  30. ↑ Odluka o dodjeli odlikovanja Reda kneza Branimira s ogrlicom za izniman, povijesni uspjeh hrvatske nogometne reprezentacije Narodne novine, 14. studenog 2018.

Vanjske poveznice

Sestrinski projekti

Commons-logo.svgU Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Mario Mandžukić

Mrežna sjedišta

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Mario_Mandžukić&oldid=360098"