Toggle menu
308,8 tis.
63
18
561,1 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Maksimir

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Ovo je glavno značenje pojma Maksimir. Za druga značenja pogledajte Maksimir (razdvojba).
Gradska četvrt
Maksimir


Položaj gradske četvrti Maksimir na zemljovidu grada Zagreba

Površina: 14,35 km²
Stanovništvo: 48 902 stan. (2011.)
Gustoća stanovništva: 3407,8 stan./km²

Maksimir je tradicionalni dio grada i gradska četvrt Grada Zagreba u kojoj se nalaze istoimena park-šuma po kojoj je četvrt dobila ime, i Stadion Maksimir (poznat po nastupima GNK Dinamo).

Poznatiji dijelovi gradske četvrti su: Maksimir, Laščina, Rebar, Ravnice, Bukovac i Remete u kojem se nalazi crkva uznesenja Blažene Djevice Marije sa samostanom što su ga izgradili pavlini, a danas u njemu žive karmelićani. U crkvi se nalazi čudesni kip Majke Božje Remetske, te su zbog toga Remete jedne od najznačajnih Marijanskih svetišta u Hrvatskoj.

U Maksimiru živi preko 48 902 stanovnika (2011.), teritorijalno je podijeljen u 11 mjesnih samouprava.

Općina Maksimir (prije 31. prosinca 1990.) obuhvaćala je područje omeđeno granicom koja teče od Maksimirske ceste u pravcu sjevera potokom Štefanovcem do Miroševečine i dalje starom granicom prema općini Dubrava; zatim zapadnom stranom granice poduzeća »Autodubrava« u pravcu juga do željezničke pruge, željezničkom prugom do Ulice Divka Budaka, te sredinom između tramvajskih pruga Ulice Divka Budaka, pa Kennedyjevim trgom i Zvonimirovom ulicom do Heinzelove ulice i dalje granicom općine Medveščak.[1]

U Maksimiru je podno Mogile 20. listopada 1991. svoju prvu smotru održala Satnija hrvatskih umjetnika.[2]

Izvori

  1. Skupština općine Maksimir: Nacrt Statuta općine Maksimir : za javnu raspravu, Komisija za statut Skupštine općine Maksimir, Zagreb, studenoga 1980., str. 2.
  2. Hrvatsko slovo, Iz dana u dan – četvrtak, 20. listopada – Hrvatski umjetnici u ratu, str. 2, 28. listopada 2001. (HINA/HS)

Vanjske poveznice

Izvori