Večernji list
| Večernji list | |
|---|---|
| |
| Tip | dnevne novine |
| Format | berliner |
| Vlasnik | Styria Media Group AG |
| Izdavač | Večernji list d.d., Internetsko izdanje: Večernji list d.o.o.[1] |
| Glavni urednik | Dražen Klarić[2][3] |
| Utemeljen | 30. lipnja 1959. |
| Jezik | hrvatski |
| Sjedište | Oreškovićeva 6H/1, Zagreb, Hrvatska |
| Naklada | 28.000 |
| ISSN | 0350-5006 |
Večernji list (poznat i pod nadimkom Večernjak) hrvatske su dnevne novine i internetski portal koje izlaze od 30. lipnja 1959. u Zagrebu, kao večernji informativno-politički dnevnik, a od 1990. kao nezavisne novine.[4] Izdaje ga zagrebačka tvrtka "Večernji list d.d", medijska kuća osnovana 1990. u Zagrebu izdvajanjem iz kuće Vjesnik.
Povijest
Predak Večernjeg lista je Večernji vjesnik, koji se prvi puta pojavio na 24 stranice formata A3 (berliner) dne 2. lipnja 1957. godine. Glavni i odgovorni urednik bio je Stjepan Cerjan. Taj dnevnik je dvije godine kasnije spojen sa starijim zagrebačkim dnevnikom Narodnim listom, pa je tom prilikom i naziv dvojih novina spojen u Večernji list.
Večernji list je s glavnim i odgovornim urednikom Davorom Šošićem preuzeo blagu tabloidnu koncepciju, stavljajući naglasak na vijesti koje zanimaju tzv. „malog čovjeka“, običnog građanina, kojemu su bile namijenjene i kolumna Embargo[5] (utemeljio ju je Mirko Bilić) i strip Grga[6] Ice Voljevice. Dnevna prodana naklada je s prosječno oko 60.000 prodanih primjeraka ubrzo udvostručena, a nastavila je rasti i pod kasnijim glavnim urednicima, pa je u doba glavnog urednika Stjepana Andrašića s nakladom od 342.500 primjeraka Večernji list postao najprodavanije dnevne novine u tadašnjoj Jugoslaviji[7], a naklada je i dalje rasla: na 351.895 primjeraka 1985., te 370.120 1986.
Godine 1990. Večernji list je izdvojen iz kuće Vjesnik, a njegovo vlasništvo je preuzela država, u čije ime su u vlasničkoj strukturi bili Fond za privatizaciju i Fond Mirovinskog osiguranja sa 86 posto dionica, a uposlenicima je ostalo 13 posto.[8] Većinski vlasnici su Večernji list privatizirali 1998. godine, pod uvjetima koje su, po riječima tadašnjeg predsjednika Republike Stjepana Mesića 2000., dogovorili „na sastanku u Predsjedničkim dvorima još 13. studenoga 1997. godine“ Franjo Tuđman (u to doba predsjednik Republike) i Ivić Pašalić.[9] Večernji list je preuzeo Caritas Fund Ltd. sa Djevičanskih Otoka, osnovan samo nekoliko dana ranije za taj posao,[10] a hrvatskoj javnosti nisu navedeni vlasnici, tj. ulagači tog Fonda, što je konstatirala i Državna revizija[11] Revizija je konstatirala i da je vrijednost dionica prepolovljena u dvije godine vlasništva tog Fonda. Od 2000. godine Večernji list djeluje u sklopu austrijskog medijskog koncerna "Styria Medien AG" koji je prekupio taj list.
Prema anketi "GfK Centar za istraživanje tržišta" iz 2001. godine, Večernji list je vodeći[12] nacionalni list u zemlji, s jakim regionalnim izdanjima.
Večernji list je projektom "Nogomet srcem" 2006. osvojio treće mjesto na natjecanju "Ifra Cross Media Award 2006", za praćenje Svjetskog prvenstva u nogometu.[13]
Izdanja
Večernji list ima 10 izdanja za Hrvatsku, jedno za BiH te jedno međunarodno:
- Dalmacija
- Istra-Primorje-Lika
- Slavonija i Baranja
- Slavonija
- Podravina i Bilogora
- Varaždin i Međimurje
- Zagorje
- Sisak
- Karlovac
- Zagreb
- Bosna i Hercegovina
- međunarodno izdanje
Glavni urednici
Kroz povijest najnakladnijih hrvatskih dnevnih novina, Večernji list je vodilo 11 glavnih urednika:
- Tomislav Golubović (od 1959. do 1961.),
- Mirko Bilić (od 1961. do 1963.),
- Vera Vrcić (od 1963. do 1968.),
- Davor Šošić (od 1968. do 1972.),
- Milan Bekić (od 1972. do 1975.),
- Drago Šubić (od 1975. do 1983.),
- Stjepan Andrašić (od 1983. do 1990.),
- Ivo Lajtman (od 1990. do 1992., a nakon smrti, kraće vrijeme zamjenjivao ga je v.d. Vinko Česi, do novog gl. urednika),
- Branko Tuđen (od 1992. do 2001.),
- Ružica Cigler (od 2001. do 2005.),
- Miljenko Manjkas (od 2005. do 2006.),
- Goran Ogurlić (od 2006.),[14]
- Dražen Klarić (od 2015.)
Prijepori
- Nastojeći biti brži od konkurencije, Večernji list je uveo praksu „forskog“ izvještavanja, objavljujući vijesti o događajima koji su se imali dogoditi tek poslije slanja izdanja u tisak, ali prije nego bi ono stiglo u prodaju. Više puta se dogodilo da je objavljena vijest drukčija od događaja. Tako je u prvim izdanjima 4. travnja 1996. objavljena vijest o dolasku američkog ministra trgovine Rona Browna u Dubrovnik citiran govor koji je održao pri slijetanju, a u međuvremenu je avion s Brownom udario u brdo, ministar je poginuo, a govor nije održan.
- PREUSMJERI Predložak:Nedostaje izvor
- Prema medijskom istraživanju Marte Vlainić iz ožujka 2012. godine „Kako hrvatske dnevne novine izvještavaju o djeci: analiza sadržaja Jutarnjeg i Večernjeg lista” »na službenim internetskim stranicama Jutarnjeg i Večernjeg lista nalazi se samo određeni broj autorskih članaka, mnogo manji nego u tiskanim izdanjima. Unatoč tome, čini se da se povećava broj čitatelja koji prelaze s tiskanih na internetska izdanja novina. Kako bi povećale prodaju, dnevne novine katkada šire glasine i dezinformacije što obmanjuje čitatelje. Članci o djeci objavljeni u oba analizirana dnevnika ukazuju na nisku razinu vjerodostojnosti što se vidi u jednostranosti izvora informacija, dominaciji samo jednog izvora informacija, novinskim fotografijama kojima nije navedeno podrijetlo te izostanku citata u glavnom naslovu.«[15]
- Večernji list je 2. ožujka 2014. objavio kolumnu Davora Ivankovića pod naslovom "Savjetnici Ive Josipovića uopće nisu prošli sigurnosnu provjeru" i s podnaslovom "Ni glavni analitičar Dejan Jović nije prošao sigurnosnu provjeru, a dostupne su mu sve državne tajne".[16] Isti dan je Ured Predsjednika dokumentirano demantirao te tvrdnje, jer je Dejan Jović sigurnosnu provjeru prošao u srpnju 2010.[17]
Poveznice
Izvori
- ↑ http://www.vecernji.hr/impressum/
- ↑ Večernji list - Impressum
- ↑ "Goran Ogurlić novi glavni urednik Večernjeg lista" - Poslovni.hr
- ↑ Petar Požar, Leksikon povijesti novinarstva i publicistike, Split: PP, 2001, str. 835
- ↑ Petar Požar, Leksikon povijesti novinarstva i publicistike, Split: PP, 2001, str. 184
- ↑ Petar Požar, Leksikon povijesti novinarstva i publicistike, Split: PP, 2001, str. 249
- ↑ http://www.hnd.hr/uploads/20121010131516NOVINAR_6-8.2012.pdf
- ↑ Božidar Novak, Hrvatsko novinarstvo u 20. stoljeću, Zagreb: Golden marketing-Tehnička knjiga, 2005, str. 998
- ↑ http://www.jutarnji.hr/template/article/article-print.jsp?id=218053 Duh Ivića Pašalića na Hrvatskoj televiziji?
- ↑ http://www.monitor.hr/clanci/vecernji-nije-kupljen-opranim-novcem-ali-bi-njegova-privatizacija-ipak-mogla-biti-ponistena/8203/
- ↑ http://www.revizija.hr/izvjesca/2007/revizije-pretvorbe-i-privatizacije/814-vecernji-list-zagreb.pdf
- ↑ Rezultat istraživanja čitanosti hrvatskih dnevnika (telefonska anketa iz 2001.) [1]
- ↑ Styrijino priopćenje o osvojenoj nagradi. [2]
- ↑ "Goran Ogurlić novi glavni urednik Večernjeg lista" - Poslovni.hr
- ↑ http://webcache.googleusercontent.com/search?q=cache:nsCfCAdyYB8J:hrcak.srce.hr/file/127109+&cd=1&hl=de&ct=clnk
- ↑ http://www.vecernji.hr/hrvatska/savjetnici-ive-josipovica-uopce-nisu-prosli-sigurnosnu-provjeru-924257
- ↑ http://www.vecernji.hr/hrvatska/ured-predsjednika-jovic-nije-bio-u-dodiru-s-tajnama-prije-provjere-924615