Josip Mlakić
| Josip Mlakić | |
|---|---|
| Puno ime | Josip Mlakić |
| Rođenje | 25. siječnja 1964. Bugojno, BiH |
| Zanimanje | strojarski inženjer |
| Nacionalnost | Hrvat |
| Supruga(e) | Marija |
Nagrade
| |
| Portal o životopisima | |
Josip Mlakić (Bugojno, 25. siječnja 1964.) je hrvatski književnik i scenarist iz Bosne i Hercegovine.
Životopis[uredi]
Rođen je 1964. godine u Bugojnu. Gimnaziju je završio u Uskoplju, a u Sarajevu je diplomirao na Strojarskom fakultetu te je po zanimanju strojarski inženjer.[1] Prvo objavljeno djelo mu je zbirka priča Puževa kućica iz 1997. godine u izdanju Hrvatske uzdanice. Na natječaju malog izdavača Faust Vrančić 2000. zahvaljujući dobrim ocjenama i kritikama izdan mu je prvi roman pod naslovom Kad magle stanu.[1] Drugi roman Živi i mrtvi izdan je 2002. godine. Za ovaj roman nagrađen je VBZ-ovom književnom nagradom koja je tada dodijeljena prvi put.[2] Za isti roman 2003. godine dobiva nagradu Ksaver Šandor Gjalski i nagradu Zrinski.[3] Za roman Tragom zmijske košuljice nagrađen je godišnjom stipendijom Ministarstva kulture RH, te nagradama Ivan Goran Kovačić i Kočićevo pero za 2007. godinu.[3]
Godine 2014. dobio je državnu nagradu Vladimir Nazor za roman Svježe obojeno.[4] Nagradu za najbolji domaći kriminalistički roman dobio je dobio za romane Božji gnjev iz 2014. i Crni gavran i bijele vrane iz 2018. godine.[5] Za roman Skica u ledu dobio je nagrade fra Martin Nedić i Mirko Kovač za 2018. godinu.[6][7]
Po nagrađivanom romanu Živi i mrtvi je snimljen istoimeni film za kojeg je Mlakić napisao scenarij, koji je 2007. nagrađen s osam Zlatnih arena na 54. Festivalu igranog filma u Puli.[8] Također je napisao scenarij za nagrađivani film Tu redatelja Zrinka Ogreste[1]. Za Branka Ištvančića napisao je scenarije prema romanima Čuvari mostova (Most na kraju svijeta) i Kad magle stanu.[1] U Ištvančićevoj režiji snimljen je i kratki film prema Mlakićevoj priči Ponoćno sivo.[9] Napisao je scenarij za film Imena višnje redatelja Branka Schmidta za koji je dobio Zlatnu arenu na 62. Pulskom filmskom festivalu održanom 2015. godine.[10] Prema njegovom romanu i scenariju snimljen je film Mrtve ribe redatelja Kristijana Milića[11] u kojem je zabilježio manju ulogu. Prema istom romanu rađena je istoimena kazališna predstava koja je premijerno izvedena 23. rujna 2016. na Velikoj sceni Narodnog pozorišta Mostar.[12]
Napisao je scenarije za dokumentarne filmove Putevi duhana i Ljudi koji su sadili drveće.[13][14]
Romani su mu prevođeni na njemački i slovenski jezik.[3]
Djela[uredi]
- Puževa kućica, zbirka priča (1997.),
- Kad magle stanu, roman (2000.),
- Živi i mrtvi, roman (2002.),
- Odraz u vodi, zbirka priča (2002.),
- Obiteljska slika, zbirka priča (2002.).
- Ponoćno sivo, zbirka priča (2004.).
- Oči androida, poezija (2004.).
- Psi i klaunovi, roman (2006.),
- Tragom zmijske košuljice, roman (2007.) [15][16][17][18][19]
- Čuvari mostova, roman (2007.)
- Ljudi koji su sadili drveće, roman (2010.).
- Planet Friedman, roman (2013.)
- Božji gnjev, roman (2014.)
- Svježe obojeno, roman (2014.) [20]
- Majstorović i Margarita, roman (2016.)
- Bezdan, roman (2016.)
- Crni gavran i bijele vrane, roman (2018.) [21]
- Skica u ledu, roman (2018.) [22]
- Evanđelje po Barabi, roman (2019.) [23]
- O zlatu, ljudima i psima, roman (2020.) [24]
Izvori[uredi]
- ↑ 1,0 1,1 1,2 1,3 Barbara Matejčić: Josip Mlakić: Zadnji rat u Bosni još uvijek diktira živote ljudi, mvinfo.hr, preuzeto 9. prosinca 2013.
- ↑ Josipu Mlakiću uručena V.B.Z.-ova književna nagrada za roman ˝Živi i mrtvi˝, index.hr, preuzeto 9. prosinca 2013.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Josip Mlakić, bilješke o autorima, hrvatskiplus.org, preuzeto 9. prosinca 2013.
- ↑ Dobitnici „Nagrade Vladimir Nazor“ za 2014. godinu, min-kulture.hr, preuzeto 10. studenog 2016.
- ↑ Josip Mlakić, fraktura.hr, preuzeto 26. prosinca 2019.
- ↑ Mlakić dobitnik književne nagrade "Fra Martin Nedić" za roman "Skica u ledu", dnevnik.ba, preuzeto 26. prosinca 2019.
- ↑ Josip Mlakić dobitnik nagrade 'Mirko Kovač' za najbolji roman, dnevnik.ba, preuzeto 26. prosinca 2019.
- ↑ Živi i mrtvi dobio osam Zlatnih arena. net.hr, preuzeto 9. prosinca 2013.
- ↑ Ivor Fuka: Bilo bi nam loše i bez rata, novossti.com, preuzeto 9. prosinca 2013.
- ↑ HRT-ov film "Imena višnje" na PFF-u osvojio tri vrijedne nagrade, hrt.hr, preuzeto 29. srpnja 2015.
- ↑ Mrtve ribe plivaju na leđima, havc.hr, 10. studenog 2016.
- ↑ Premijerom predstave “Mrtve ribe plivaju na leđima” počinje nova sezona, vecernji.ba, preuzeto 10. studenog 2016.
- ↑ Uskoplje: Premijerno prikazan film "Putevi duhana", dnevnik.ba, preuzeto 12. travnja 2018.
- ↑ Uskoplje: Završeno snimanje filma 'Ljudi koji su sadili drveće', artinfo.ba, dnevnik.ba, preuzeto 26. prosinca 2019.
- ↑ Josip Mlakić, Tragom zmijske košuljice, V.B.Z., Zagreb, 2007. (163 str.) ISBN 9789532018202
- ↑ Nagrađen književnik iz Bosne i Hercegovine, Matica 7/2008. (HAW)
- ↑ Božidar Alajbegović, "Tragom zmijske košuljice", Josip Mlakić, www.kupus.net, 6. rujna 2008. (HAW)
- ↑ Strahimir Primorac, Velika posveta Ivi Andriću, Vijenac 373/2008.
- ↑ Iva Beljan Kovačić, Franjevački ljetopisi i suvremeni pripovjedači, Kroatologija 2/2016. (HAW)
- ↑ Tomica Bajsić, '"Svježe obojeno", Josip Mlakić, tomicabajsic.com, 7. studenoga 2016. (IA)
- ↑ R. I.: Mlakić objavio novi roman "Crni gavran i bijele vrane": Krimić o novopečenim bogatašima i kriminalcima u Središnjoj Bosni, dnevnik.ba, preuzeto 27. travnja 2018.
- ↑ Skica u ledu, fraktura.hr, preuzeto 8. veljače 2019.
- ↑ Evanđelje po Barabi, fraktura.hr, preuzeto 26. prosinca 2019.
- ↑ Josip Mlakić, O zlatu, ljudima i psima : triptih, Fraktura, Zaprešić, 2020. (183 str.), ISBN 9789533582474
Vanjske poveznice[uredi]
- Josip Mlakić, Kako ubiti zmiju, Sarajevske sveske 13/2006.
- Josip Mlakić, Na Vrbasu tekija (2019.; ulomci: VII. poglavlje, XIII. i XIV. poglavlje)
- Josip Mlakić, strane.ba
- Josip Mlakić, Hrvatsko društvo pisaca
- Mlakić, Josip, Hrvatska enciklopedija
- Josip Mlakić u internetskoj bazi filmova IMDb-u
- Josip Mlakić na fraktura.hr
| |||||
| ||||||||