Matko Peić

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Matko Peić
Datoteka:Matko Peić.jpg
Rođenje10. veljače 1923., Požega, Hrvatska
Smrt30. listopada 1999., Zagreb, Hrvatska
NacionalnostHrvat
Zanimanje
Normativni nadzor


Matko Peić (Požega, 10. veljače 1923. – Zagreb, 30. listopada 1999.), bio je hrvatski povjesničar umjetnosti, slikar i književnik. Pisao je putopise, eseje i feljtone.

Životopis

Matko Peić rodio se u Požegi 1923. godine. Školovao se u rodnome gradu, a nakon toga u Zagrebu gdje je diplomirao na Akademiji likovnih umjetnosti 1947. i povijest umjetnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, a od 1956. godine predavao je povijest umjetnosti na ALU.[1] Bavio se i književnošću te se smatra da je uveo stilskoperiodizacijski pojam rokokoa u proučavanje hrvatske književnosti 18. stoljeća. primjenivši ga na djela Antuna Kanižlića.

Od 1991. godine bio je redoviti član HAZU.[1]

Nepotpun popis djela

Likovne monografije:

Likovne studije i eseji:

  • Francuski slikari 18. stoljeća, Zagreb, 1967.
  • Hrvatski umjetnici, Zagreb, 1968.
  • Portreti hrvatskih umjetnika 19. i 20. stoljeća, Zagreb, 1986.
  • Europski umjetnici, Zagreb, 1986.

Putopisi:

  • Skitnje, Zagreb, 1967. (2. izd. 1985., 3. izd. 1996., 4. izd. 2002.)
  • Jesen u Poljskoj, Zagreb, 1969.
  • Crno zlato, Zagreb, 1974. (2. izd. Biblioteka INA, knj. 21, Zagreb, 2004.)[3]
  • Ljubav na putu od Drave do Jadrana, Zagreb, 1984.
  • Požega: eseji, feljtoni, putopisi, Požega, 1995.
  • Putnik bez putovnice, Privlačica, Vinkovci, 2000. (prir. Stanislav Marijanović)[4]

Zavičajne monografije:

  • Požega i Turci: predavanje i izložba u povodu 300 godina oslobođenja Požege od Turaka, Izložbena dvorana Muzeja Požeške kotline, 25. ožujka-7. travnja 1988. godine, (Slavonska Požega, 1988.) (suautor: Ive Mažuran)[5]

Izabrana djela:

  • Izabrana djela, Zagreb, 1982.

Djela o književnosti

  • Barok i rokoko u djelu Antuna Kanižlića (1699-1777), Rad JAZU, knj. 365, Zagreb 1972, 5-133

Ostalo:

  • Pristup likovnom djelu, Zagreb, 1968. (udžbenik, više izdanja)
  • Susret s umjetničkim djelom, Zagreb, 1968. (udžbenik)
  • Vanja Radauš: izložba crteža: Umjetnički paviljon u Zagrebu, 16.VI.-30.VI.1972., Zagreb, 1972.
  • Čovjek i kultura, Biblioteka INA, knj. 23, Zagreb, 2004. (prir. Milan Bešlić)[6]

Neka njegova djela je u njenoj antologiji Zywe zradla iz 1996. sa hrvatskoga na poljski jezik prevela poljska književnica i prevoditeljica Łucja Danielewska.

Spomen

  • U rodnome gradu postavljeno mu je spomen-poprsje na trgu koji je nazvan po njemu Trg Matka Peića, a postavljena mu je i spomen-ploča u ulici Antuna Kanižlića na broju 14 [7]
  • Dani Matka Peića, održavaju se u Požegi od 2013. godine, u organizaciji Zavoda za znanstveni i umjetnički rad HAZU u Požegi i Grada Požege [8]

Izvori

  1. ↑ 1,0 1,1 Proleksis enciklopedija: Peić, Matko, preuzeto 4. svibnja 2013.
  2. ↑ mvinfo.hr: Slikari naših ljudi i krajeva: Slava Raškaj i Nikola Mašić. Matko Peić, preuzeto 4. svibnja 2013.
  3. ↑ Gradska knjižnica i čitaonica Mali Lošinj: Peić, Matko, preuzeto 4. svibnja 2013.
  4. ↑ Privlačica: Putnik bez putovnice, preuzeto 4. svibnja 2013.
  5. ↑ Katalog HAZU, preuzeto 4. svibnja 2013.
  6. ↑ Vinko Brešić, Poetika skice, Vijenac, broj 310, 19. siječnja 2006., preuzeto 4. svibnja 2013.
  7. ↑ Turistička zajednica Požeško-slavonske županije: Matko Peić (1923-1999), preuzeto 4. svibnja 2013.
  8. ↑ Umjesto u Cesarićevim, Požežani će uživati u 'Danima Matka Peića', www.vecernji.hr, objavljeno 11. siječnja 2013. (HAW), pristupljeno 18. svibnja 2021.

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Matko Peić koji govori o likovnom umjetniku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.