Novak Simić
| Novak Simić | |
|---|---|
| Rođenje | 14. siječnja 1906. |
| Smrt | 19. studenog 1981. |
| Književne vrste | romani, poezija, pripovijetke, novele |
Nagrade
| |
Novak Simić (Vareš, 14. siječnja 1906. – Zagreb, 19. studenog 1981.) jest hrvatski književnik, podrijetlom Srbin iz Bosne i Hercegovine.[1][2]
Životopis
Završio je Trgovačku akademiju u Sarajevu, a 1927. je godine došao u Zagreb i studirao na Visokoj ekonomskoj školi. Studirao je i na Visokoj kemijskoj školi u Leobenu u Austriji, a ondje je i diplomirao 1935. godine. Nakon Drugog svjetskog rata radio je u nakladničkom poduzeću Zora u Zagrebu.[3]
Počeo je objavljujući pjesme u časopisu Vijenac, a sudjelovao je u lirskom almanahu Knjiga drugova (1929.), antologiji tzv. socijalne lirike zbog koje je bio i uhićen. Najznačajnija su mu djela ipak prozna. Njegovi romani, pjesme i pripovijetke govore o životu sela i prirode te ljudi svojega vremena.
Bio je član Društva hrvatskih književnika, a od 1956. godine i dopisni član JAZU-a.[2]
Djela
Prvi mu je roman bio Voćnjak koji je objavljen 1938. godine, ali bio je cenzuriran pa je opet objavljen 1948. godine s naslovom Brkići iz Bara. Najkompleksnijim mu se romanom smatra Braća i kumiri iz 1955. godine koji prati braću Tomašević i u kojem je pokušavao prikazati dehumanizaciju kapitalizma i jagmu za uspjehom i novcem. Temom grada i urbanim stilom utro je put kasnijoj urbanoj prozi hrvatske književnosti druge polovice 20. stoljeća.[3]
Djela:[4]
- Knjiga drugova, almanah jugoslovenskih socijalnih liričara, urednici Novak Simić, Jovan Popović, Kikinda, 1929.
- Ogledalo vremena, lirika, zajedno s Petrom Bakulom, Vladimirom Jurčićem i Vladom Mađarevićem, 1936.
- Nepoznata Bosna, novele i pripovijetke, 1937.
- Suton Tašlihana, 1937.
- Voćnjak, roman, 1938.
- O čađi i travama, pjesme, 1940.
- Iza zavjesa, novele i pripovijetke, 1946.
- Brkići iz Bara, Voćnjak prerađen, 1947.
- Miškovići, 1949.
- Druga obala, 1952.
- Braća i kumiri. Roman, 1955.
- Ljubav Stjepana Obrdalja, izabrane pripovijetke, 1958.
- Novele i pripovijetke, Braća i kumiri, PSHK, knj. 123, 1977.
Nagrade
Dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo 1973. godine.[3]
Izvori
- ↑ Suton Tašlihana . www.jergovic.com 0. Pristupljeno 2022-01-21.
- ↑ 2,0 2,1 I kad se raduje i kad tuguje, Novak Simić sa Bosnom druguje. Tacno.net 0. 9. ožujka 2021. Pristupljeno 2022-01-21.
- ↑ 3,0 3,1 3,2 Simić, Novak. www.enciklopedija.hr 0. Pristupljeno 2022-01-21.
- ↑ Metelgrad - Katalog autora. library.foi.hr 0. Pristupljeno 2022-01-21.