Petar Šegedin

Ovo je glavno značenje pojma Petar Šegedin. Za druga značenja pogledajte Petar Šegedin (razdvojba).

Petar Šegedin
Rođenje	Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909.
Smrt	Zagreb, 2. rujna 1998.
Zanimanje	učitelj, književnik, savjetnik u kulturi
Nacionalnost	Hrvat
Period pisanja	1939. - 1998.
Književne vrste	roman, pripovjetka, esej, putopis
Portal o životopisima

Petar Šegedin (Žrnovo na Korčuli, 8. srpnja 1909. - Zagreb, 2. rujna 1998.), hrvatski književnik, akademik, intelektualac i kulturni djelatnik.

Životopis

Mladost i obrazovanje

Rođen u Žrnovu na otoku Korčuli gdje je i završio Građansku školu. Učiteljsku školu upisuje i završava u Dubrovniku. Studirao je na Višoj pedagoškoj školi i na Filozofskom fakultetu u Zagrebu. Radio je kao učitelj u Kuli Norinskoj i Račišću na svojoj rodnoj Korčuli. U Zagreb dolazi 1936. godine, te se uključuje u poznati krug Krležinih suradnika, mladih pečatovaca, liberalnih i okrenutih subjektivizmu i autonomiji pisaca. Šegedin se u Pečatu prvi put javio svojim Odlomkom proze.

Književni i kulturni rad

Bavio se književnošću, te plodonosno djelovao djelovao pisući novele, romane, eseje i putopise. Također je obavljao mnoge dužnosti u kulturnom i prosvjetnom sektoru. Bio je tajnik Matice hrvatske, središnje kulturne ustanove hrvatskog naroda, od 1945 do 1947. godine za vrijeme predsjedanja Mihovila Nikolića. Matica objavljuje njegovu prvu i najpoznatiju knjigu Djeca božja, zatim Crni smiješak i zbirku njegovih poznatih eseja Svi smo mi odgovorni. Šegedin je stajao i na čelu Društva hrvatskih književnika 1953. godine i još jedanput od 1968. do 1970., a 1989. godine izabran je za predsjednika Matice hrvatske. Uz sve to neko je vrijeme radio kao savjetnik za kulturna pitanja Socijalističke Federativne Republike Jugoslavije u pariškom veleposlanstvu. Od 1963. godine bio je izvanredni član Razreda za književnost, a od 1963. redoviti član HAZU. Godine 1961. bio je među utemeljiteljima Foruma, časopisa Razreda za književnost HAZU.

Petar Šegedin je spadao u onu grupu hrvatskih intelektualaca koji su Hrvatsku željeli vidjeti kao slobodnu i demokratsku zemlju, i upravo zbog svog političkog uvjerenja savjetovano mu je da otiđe iz zemlje kako bi izbjegao suđenje i tamnicu. Skrasio se kod rodbine svoje žene u Njemačkoj. Uz želju za slobodnom Hrvatskom, istaknuo se i aktivnom borbom za hrvatski jezik ulazeći u sukobe i razne rasprave s političkim neistomišljenicima.

Godine 1990. predsjedao je Maticom hrvatskom u razdoblju njezine obnove, a potom je bio intenzivno prisutan u hrvatskom književnom i javnom životu. Godine 1991. dobio je Nagradu Vladimir Nazor za životno djelo.

Djela

Romani

• Djeca božja (1946.)
• Osamljenici (1947.)
• Vjetar (1986.)
• Crni Smješak (1969.)

Zbirke pripovjetki i novela

• Mrtvo more (1953.)
• Na istom putu (1963.)
• Orfej u maloj bašti (1964.)
• Sveti vrag (1965.)
• Izvještaj iz pokrajine (1969.)
• Getsemanski vrtovi (1981.)
• Tišina (1982.)
• Licem u lice (1987.)

Putopisi

• Na putu (1963.)

Esejistička i polemička proza

• Eseji (1956.)
• Essay o obliku i sadržaju (1955.)
• Riječ o riječi (1969.)
• Svi smo mi odgovorni (1971.)

Spomen

• Dani Petra Šegedina, bienalno se održavaju se u Korčuli od 2005. godine
• Memorijalna zbirka Petra Šegedina, osnovana u sklopu Gradskog muzeja Korčula 2006. godine
• Srednja škola Petra Šegedina u Korčuli

Izvori

• Cvjetko Milanja, Biće samosti ili književno djelo Petra Šegedina, Stajer-graf, Zagreb, 2009. (192. str), ISBN 9789536881727
• Umro Petar Šegedin, vijesti.hrt.hr (arhivirano)

Vanjske poveznice

Mrežna mjesta

• Šegedin, Petar, Hrvatska enciklopedija
• Šegedin, Petar, Enciklopedija Miroslava Krleže
• Ivan Bošković, Petar Šegedin, odgovoran pred sudbinom, Kolo 1/2019. (HAW)