Bužim (BiH)

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Za druga značenja, pogledajte Bužim.
Bužim
Pogled na Bužim
Pogled na Bužim
Pogled na Bužim
Država Bosna i Hercegovina
Entitet Federacija BiH
Županija Unsko-sanska
Vlast
 - Načelnik Mersudin Nanić
Površina
 - Općina 129 km²
Stanovništvo (2013.)
 - Općina 19.340
 - Naseljeno mjesto 2.191
Vremenska zona Srednjoevropsko vrijeme (UTC)
Službena stranica opcinabuzim.ba
Zemljovid
Položaj općine Bužim u Bosni i Hercegovini
Položaj općine Bužim u Bosni i Hercegovini

Položaj općine Bužim u Bosni i Hercegovini

Bužim je naseljeno mjesto i središte općine na krajnjem sjeverozapadu Bosne i Hercegovine. Graniči s općinom Bosanska Krupa (na istoku), gradom Cazinom (na jugu), općinom Velika Kladuša (na zapadu i sjeveru), te s Republikom Hrvatskom (na sjeveroistoku). Područje općine je uglavnom brdovito.

Prema istoku se pružaju Čava i Dobro Selo uz regionalnu cestu Bužim - Bosanska Otoka - Bosanska Krupa, odnosno Bosanska Otoka - Bosanski Novi. Osim toga Bužim je povezan s Bihaćem i Banjom Lukom. Pravac prema jugu vodi preko Konjodora za Cazin i dalje prema Bihaću, a pravac prema Dvoru na Uni vodi preko Zaradostova i Bućevaca. Pravac prema zapadu ide preko Lubarde, Pašina Broda, Todorova do Velike Kladuše (na zapad). Pravac Bužim - Varoška Rijeka - Radića Most - Vrnograč - Velika Kladuša i dalje prema Zagrebu, odnosno Radića Most - Bosanska Bojna - Glina - Zagreb.

Stanovništvo[uredi]

Popisi 1971. - 1991.[uredi]

Bužim (naseljeno mjesto), nacionalni sastav[uredi]

Bužim
godina popisa 1991.[1] 1981. 1971.
Muslimani 1.643 (96,81%) 1.468 (94,70%) 1.275 (97,17%)
Srbi 20 (1,17%) 20 (1,29%) 29 (2,21%)
Hrvati 3 (0,17%) 7 (0,45%) 2 (0,15%)
Jugoslaveni 10 (0,58%) 37 (2,38%) 0
ostali i nepoznato 21 (1,23%) 18 (1,16%) 6 (0,45%)
ukupno 1.697 1.550 1.312

Popis 2013.[uredi]

Stanovništvo općine Bužim
godina popisa 2013.[2]
Bošnjaci 19.207 (99,31%)
Hrvati 8 (0,04%)
Srbi 1 (0,01%)
ostali i nepoznato 124 (0,64%)
ukupno 19.340
Bužim - naseljeno mjesto
godina popisa 2013.[2]
Bošnjaci 2.171 (99,09%)
Hrvati 1 (0,05%)
Srbi 1 (0,05%)
ostali i nepoznato 18 (0,82%)
ukupno 2.191

Naseljena mjesta[uredi]

Općinu Bužim sačinjavaju sljedeća naseljena mjesta:[2]

Bag, Bužim, Dobro Selo, Konjodor, Lubarda, Mrazovac i Varoška Rijeka.

Povijest[uredi]

Bužimska tvrđava

Područje bužimske općine bilo je naseljeno prije dolaska Rimljana u ove krajeve. Stanovništvo ovog područja bavilo se zemljoradnjom, stočarstvom, vađenjem i taljenjem ruda, te trgovinom. Postojanje kovnice novca u 14. stoljeću govori kako je trgovina za ondašnje prilike bila razvijena.

Bužim je poznat u Hrvatskoj jer se za Bužim veže znamenita obitelj knezova Keglevića. Nakon 12 stoljeća, područje je dio Zagrebačke županije i biskupije. U staro doba poznat je kraj današnjeg Bužima u kotaru Krupskom pod imenom Čava. Nije poznato kako i kad je Bužim dospio pod vlast knezova Celjskih. Valjda se to dogodilo u isto doba kada su Celjski zavladali Krupskim gradom (1429.).

Godine 1576. osmanski Ferad paša zauzeo je Bužim. Osmanlije u grad postaviše veliku posadu od 50 konjanika i 130 pješaka. Zadnji veliki pokušaj povratka Bužima dogodio se je 1578. godine kada je ban Kristof Ungand s vojskom došao pod grad ali nije ga uspio zauzeti. Također je 1737. godine General Karlovački Cetin opsjedao grad Bužim. Nakon što je Ali-paša 4. kolovoza iste godine razbio austrijsku vojsku kod Banjaluke i Cetin se morao povući.

Današnji stanovnici Bužima pripovjedaju da je bužim osvojilo 8 Turaka, a zvali su se: Šahin, Čerkin, Kalauz, Sikleuša, Harčeta, Abdija, Pajalin i Selim, ovaj zadnji je bio Cigan a od njega je potekla Elkasova Rijeka.[3]

Stari grad Bužim bio je utvrda a oko njega su bila naselja. Stari grad leži na nadmorskoj visini od 325 metara. Bio je jedan od najvećih gradova u Krajini, a čuvali su ga dizdari i stražari. Branjen je puškama i topovima. Na ovom velikom srednjovjekovnom zdanju ističu se donzon kule, puškarnice, odaje tamnice, bastioni i tabije (bedemi, utvrde) s ostatcima zidova stare džamije. Grad je renesansna građevina koja je bila vojna utvrda i plemićki dvorac. Ispod grada nalazi se drvena džamija sa drvenim minaretom, sagrađena u 18. stoljeću, a koju se smatra najstarijom drvenom džamijom na čitavom Balkanu. Unutrašnjost džamije je tipično orijentalna: prekrivaju je stari šareni ćilimi, a tu su i stari orijentalni dokumenti i mala priručna knjižnica vjerskih i svjetovnih knjiga. U haremu ove džamije su nišani alima (učenjaka), gazija (junaka), šehida (poginulih u boju) uz daleko poznate fenomene hadžijskog kamenja, džumanskih dova i mezarovi.

Iz njega je rodom i hrvatski ban Josip Jelačić Bužimski, koji je službovao s druge strane vojne granice.

Gospodarstvo[uredi]

S obzirom na reljef, poljoprivredne površine su teško obradive, a velika pažnja se pridaje stočarstvu. Šumsko bogatstvo je veliko, ali slabo iskoristivo, jer prevladava grab.

U općini Bužim se nalazi najveći rudnik mangana u Bosni i Hercegovini, koji, međutim, više ne radi jer se iskorištavanje rude ne isplati. Postoje i velika ležišta pješčenjaka i dolomita koji se intenzivno iskopavaju, pod nadzorom najveće bužimske tvrtke za proizvodnju građevinskog materijala.

Poznate osobe[uredi]

Šport[uredi]

U Bužimu postoji 21 športski klub, od kojih su neki:

  • nogometni klub Vitez, najpoznatiji i najstariji športski kolektiv općine
  • nogometni klub Mangan
  • taekwondo klub "Asim Bajrektarević - Hamza", čiji su članovi često reprezentativci BiH
  • taekwondo klub "Fadil Bajrektarević - Gazija"
  • odbojkaški klub Bužim (muški i ženski klub)
  • košarkaški klub Bužim
  • rukometni klub Bužim
  • OKI Bužim
  • malonogometni klub Galeb
  • šahovski klub Bužim
  • Klub ekstremnih sportova Exit
  • karate klub Bužim.

Izvori[uredi]

  1. Nacionalni sastav stanovništva - Rezultati za republiku po opštinama i naseljenim mjestima 1991., Državni zavod za statistiku Republike Bosne i Hercegovine, Sarajevo, 1993.
  2. 2,0 2,1 2,2 2.2. Stanovništvo prema etničkoj/nacionalnoj pripadnosti i spolu, po naseljenim mjestima, popis.gov.ba, preuzeto 2. veljače 2020.
  3. Radoslav Lopašić, Bihać i Bihaćka krajina: mjestopisne i poviestne crtice, Matica hrvatska, Zagreb, 1890., str. 153.-154.

Vanjske poveznice[uredi]


Nedovršeni članak Bužim (BiH) koji govori o bosanskohercegovačkoj općini: Bužim (BiH) treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.