Berba grožđa jedan je od najvažnijih koraka u proizvodnji vina. Vrijeme berbe određuje se primarno zrelošću grožđa mjerenom razinom šećera, kiselina i tanina, pri čemu vinari donose odluku na temelju stila vina koji žele proizvesti. Vremenski uvjeti također utječu na raspored berbe jer toplina, kiša, tuča i mraz mogu oštetiti grožđe i dovesti do bolesti vinove loze.
Sezona berbe obično pada između kolovoza i listopada na sjevernoj polutci te između veljače i travnja na južnoj polutci.[1] U Hrvatskoj je od kraja kolovoza pa sve do kraja rujna. Većina svjetskih vinskih područja nalazi se između umjerenih širina od 30° do 50° u objema polutkama, pri čemu područja bliže ekvatoru obično beru ranije zbog toplije klime. Na sjevernoj polutci vinogradi na Cipru počinju berbu već u srpnju, dok se u Kaliforniji neko grožđe za pjenušava vina bere krajem srpnja do početka kolovoza u nešto nezrelom stanju radi održavanja kiselosti. U Njemačkoj, Austriji, SAD-u i Kanadi grožđe za ledeno vino može se brati još u siječnju.
Kroz povijest vina, vinari su koristili razinu šećera i kiselina kao vodiče za određivanje zrelosti. Rani vinari kušali su grožđe da procijene zrelost, dok moderni vinari koriste refraktometer za mjerenje visokih razina šećera i Brix ili titraciju za određivanje kiselosti. U novije vrijeme veći naglasak stavlja se na „fiziološku” zrelost grožđa, obično u obliku tanina i drugih fenola, što se trenutno može mjeriti samo kušanjem.
Pitanje korištenja strojne berbe ili tradicionalno ručno branje izvor je sporova u vinskoj industriji. Strojna berba uvedena je komercijalno 1960-ih i usvojena u različitim područjima iz ekonomskih, radnih i vinarskih razloga. Stroj za berbu grožđa radi tako što udara po lozi gumenim štapićima da se grožđe otrese na pokretnu traku. Glavna prednost je relativno niska cijena jer stroj može raditi 24 sata dnevno i pobrati 80-200 tona grožđa, u usporedbi s 1-2 tone koje iskusan ručni berač može ubrati. Nedostatak je poteškoća u razlikovanju zrelog zdravog grožđa od nezrelog ili pokvarenog te mogućnost oštećivanja kožice grožđa.
Unatoč troškovima, neke vinarije preferiraju radnike za ručno branje grožđa. Glavna prednost je znanje i sposobnost razlučivanja radnika da bere samo zdrave grozdove te nježnije rukovanje grožđem.[2] Proizvodnja nekih desertnih vina poput Sauternesa zahtijeva da se pojedinačne bobice beru iz grozdova zahvaćenih plijesni što se može raditi samo ručno. U područjima strmog terena, poput Mosela, gotovo je nemoguće provesti strojnu berbu kroz vinograd.
Proces i alati
Berba grožđa je složen postupak koji počinje određivanjem pravog stupnja zrelosti grožđa. Vinogradar najprije mjeri šećer u bobicama pomoću refraktometra, pri čemu optimalna vrijednost iznosi između 18 i 25 stupnjeva Brixa, ovisno o sorti.[3] Istovremeno se provjerava i kiselost grožđa, a konačna odluka o početku berbe donosi se nakon degustacije bobica.
Kada se utvrdi da je grožđe zrelo, priprema se sav potreban alat i oprema. Škare za berbu se naoštre i čiste, posude poput košara od pruća ili plastičnih kantica se peru i dezinficiraju, dok se prikolice i traktori s kantama pripremaju za transport. Ova priprema je ključna jer osigurava higijenske uvjete tijekom berbe.
Ručna berba se tradicionalno obavlja u ranojutarnjim ili večernjim satima kada su temperature niže i plodovi suhi.[4] Berači koriste specijalne škare kojima režu grozdove blizu glavne peteljke, pažljivo ih stavljaju u posude za berbu kako bi izbjegli oštećivanje bobica.
Moderna vinogradarska gospodarstva često koriste strojnu berbu koja se izvodi pomoću specijaliziranih berača grožđa. Ovi strojevi se kreću kroz redove vinograda te pomoću vibracijskih sustava tresu trsove tako da otpadnu zrele bobice. Ugrađeni ventilatori i sita sortiraju materijal, odvajajući lišće i peteljke od čistog grožđa koje se direktno prebacuje u prateće prikolice.
Transport grožđa do podruma ili preradbenog pogona obavlja se traktorima s prikolica, a u većim gospodarstvima koriste se dizalice i transportni sustavi poput elevatora ili pumpi za prebacivanje grožđa u veće spremnike. Nakon što grožđe stigne u pogon, počinje njegova daljnja prerada pomoću drobilica, preša, strojeva za odvajanje peteljaka i konačno fermentacijskih spremnika.
Galerija slika
-
Berba grožđa u Rumunjskoj oko 1916. godine. -
Muzejski primjerak nekadašnje berbe grožđa. -
-
Ručna berba grožđa.
Izvori
- ↑ Jones, Gregory V.; White, Michael A.; Cooper, Owen R.; Storchmann, Karl. 2005. „Climate Change and Global Wine Quality”. Climatic Change. 73 (3): 319–343. Bibcode:2005ClCh...73..319J. doi:10.1007/s10584-005-4704-2. ISSN 1573-1480. S2CID 115143563.
- ↑ T. Stevenson. 2005. The Sotheby's Wine Encyclopedia. Dorling Kindersley. ISBN 0-7566-1324-8. Str. 22.
- ↑ Brixov stupanj enciklopedija.hr Preuzeto 19. rujna 2025.
- ↑ Berba i čuvanje plodova povrća poljosfera.rs Preuzeto 19. rujna 2025.
