Brescia

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na: orijentacija, traži
Brescia
Comune di Brescia
Panorama Brescie
Panorama Brescie
Panorama Brescie
Koordinate: 45°32′N 10°14′E / 45.533°N 10.233°E / 45.533; 10.233
Država Italija
Osnivač Etruščani
Nazvan po po keltskom plemenu Cenomani Brixia
Vlast
 - gradonačelnik Adriano Paroli (Narod Sloboda)
Površina
 - Ukupna 90.7 km2
Visina 150 m
Stanovništvo (lipanj 2009.)
 - Grad 191,352
 - Gustoća 2,260.2/km²
Vremenska zona CET (UTC+1)
 - Ljeto (DST) CEST (UTC+2)
Poštanski broj 25100
Pozivni broj 030
Službena stranica www.comune.brescia.it
Zemljovid
Brescia na karti Italija
Brescia
Brescia

Brescia je grad i općina u Lombardiji u sjevernoj Italiji.

Grad leži u podnožju Alpa, ima 191.000 stanovnika, i po tome je drugi po veličini grad u Lombardiji, nakon Milana. Bresciu zovu Lavica Italije, zbog desetodnevnog ustanka koji se održao u gradu u proljeće 1849. protiv austrijske vlasti.

Grad je upravno središte pokrajine Brescia, jedne od najvećih u Italiji, s oko 1.200.000 stanovnika. Za antike zvao se Brixia, i bio je važno regionalno središte još od pred-rimskog doba. Brescia ima brojne rimske i srednjovjekovne spomenike koji su dobro očuvani, među njima se ističe gradski kaštel. Brescia s okolicom je treća po veličina talijanska industrijska zona, u kojoj je osobito koncentrirana automobilska i strojarska industrija, tu je i sjedište velike tvrtke za proizvodnju oružja Beretta. Grad je i značajan turistički centar zbog obližnjih jezera Lago di Garda i Lago Iseo te Alpi.

Brescia je izgrađena planski još za Rima, s ulicama koje se sijeku pod pravim kutom, tako se nastavilo graditi i kasnije.

Povijest

Brescia za antike

Ostatci rimskog hrama na kapitolu

Postoje različite mitološke priče o osnutku Bresce, jedna od njih pripisuje osnutak grada Herkulu, dok druga priča osnutak grada vezuje uz Altiliju ( "drugi Ilij") koji su osnovali bjegunci razorene Troje. Postoji i priča da je grad osnovao ligurski kralj Cidnus, koji je provalio u Padsku dolinu za kasnog brončanog doba. Znanstvenici pak misle da su grad osnovali Etruščani.

Nakon provale galskog plemena Cenomani, u 4. stoljeću prije Krista - Brixia je postala njihov glavni grad. Grad su zauzeli Rimljani 225. pr. Kr., tijekom punskih ratova Brixia je obično bila u savezu s Rimljanima. Ali je 202. pr. Kr. je stupila u keltsku konfederaciju protiv Rima, no istovremeno je sklopila tajni ugovor s Rimom, i iznenadno napala svoje keltske saveznike pleme Insubres i uništala ih. Nakon toga Brixia je postala sastavni dio Rima, zadržavši određenu samoupravu. Postala je civitas ( "grad") 89. pr. Kr. a 41. pr. Kr. stanovnici Brixie dobili su rimsko državljanstvo. Car August je u Brixiji osnovao rimsku civilnu koloniju 27. pr. Kr., za potrebe kolonije August je dao izgraditi i akvedukt koji je dovršio Tiberije. Rimska Brixia bila je solidno opremljen grad, imala je najmanje tri hrama, akvedukt, amfiteatar, kupališta te forum s još jednim hramom koji je sagrađen za Vespazijana.

Brixia je 402. godine opustošena za provale Vizigota predvođenih Alarikom I. Tijekom invazije hunske inavazije pod Atilom, grad je ponovno orobljen 452., četrdesetak godina nakon toga, bila je prvi grad koji je zauzeo gotski general Teodorik Veliki u ratu protiv Odoakara.

Srednji vijek

Gradski kaštel

Negdje oko 568. ili 569. Bresciu su preoteli Langobardi od Bizanta, ona je bila jedno od njihovih središta poluneovisnog vojvodstva. Prvi vojvoda bio je Alachis, koji je umro u 573. Posljednji kralj Langobarda - Erazmo, bio je također vladar Brescie. Karlo Veliki zauzeo je grad 774. godine i uništio Langobardsko Kraljevstvo u sjevernoj Italiji. Nakon njega vlast u gradu preuzima biskup 844. Notingus koji postaje i prvi knez, njegovi sljedbenici nose titulu grof. Od 855. do 875., za vrijeme vladavine Ludovik II. Brescia je de facto, bila glavni grad Svetog Rimskog Carstva. U vremenu nakon toga postupno slabi moć biskupa kao carskih zastupnika, njima su vlast osporavali i žitelji ali i lokalno plemstvo, tako da Brescia postaje slobodna komuna negdje oko početka 12. stoljeća. Vrijeme nakon toga obilježile su stalne borbe za proširenje teritorija komune, prvo na račun bliže okolice a kasnije protiv susjednih gradova komuna, posebice Bergama i Cremone.

U uzastopnim borbama između lombardijskih gradova i vojvodstava, Brescia je bila vrlo upletena pristupivši nekim savezima, ali i svim ustancima protiv njih. Mirom iz Konstanza (1183. ) okončan je rat sa Fridrikom Barbarossom njime je također Bresci priznat status slobodne komune. Podesta Brescie Rambertino Buvalelli 1201. sklopio je mir i ušao u savez s gradovima komunama Cremonom, Bergamom i Mantovom. Nakon pada njemačkih vladara Svetog Rimskog Carstva iz kuće Hohenstaufen, poljuljala se je i vlast republikanskih institucija u gradu, a vlast u gradu postala je predmet borbe između moćnih plemićkih obitelji, posebice Maggi i Brusati (potonji su bili Gibelini) kako to uobičajeno biva vlast je prigrabio treći - Ezzelino da Romano 1258. godine.

Car Svetog Rimskog Carstva Henrik VII. opsjedao je Bresciu 1311. punih šest mjeseci, te izgubio tri četvrtine svoje vojske. Kasnije je veronski dužd Scaliger, pokušao uz pomoć prognanih brescianskih Gibelina osvojiti vlast u Bresci. Građani Brescie obratili su se za pomoć caru Svetog Rimskog Carstva - Ivanu Slijepom, ali je veronski dužd Mastino II. della Scala protjerao carskog podestu. Njega su s vlasti ubrzo skinuli milanski plemići Viscontiji, ali ni nisu dugo vladali. Vlast u Bresci preuzeo je kondotjer Pandolfo III. Malatesta 1406., ali je on vlast nad Bresciom 1416. prodao Filippu Mariu Viscontiju, koji je pak tu istu vlast 1426. prodao Mlečanima. Milanski plemići prisilili su Filippa Viscontia da nastavi borbu protiv Mlečana, i da tako pokuša povratiti vlast nad gradom, ali je on poražen u Bitci kod Maclodia (1427.), u blizini Brescie. Bresciu je potom opsjedao Francesco Sforza, mletački kapetan 1439., on je uspio pobijediti Filippovog kondotijera Niccolu Piccinina. Na kraju Bresci nije preostalo ništa drugo nego da prizna vlast Venecije. Mletačka republika je otada vladala Bresciom s izuzetkom 1512. i 1520. godina, kada je bila okupirana od strane francuske vojske vojvode od Nemoursa.

Brescia za novog doba

Karta Brescie s početka 18. st.

Brescia je imala zapaženu ulogu u povijesti razvoja violine. Mnogi arhivski dokumenti svjedoče da između 1585. – 1595. Brescia bila kolijevka veličanstvenih škola gudača i graditelja gudaćih instrumenata. Već od 1530. pojavljuje se riječ violina u dokumentima iz Brescie te se iz nje širi po gradovima sjeverne Italije.

Cijelo 16. st. i 17. stoljeće Brescia dijeli sudbinu Mletačke Republike sve do 1796., kada je potpala pod vlast Austrije.

Veliku štetu grad je pretrpio 1769. godine kada je grom udario crkvu San Nazaro i zapalio 90.000 kg baruta koji je tamo biopohranjen, snažna eksplozija uništila je šestinu grada i ubila 3.000 ljudi.

Nakon završetka Napoleonove vlasti po Italiji, Brescia je pripojena austrijskoj marionetskoj državi pod nazivom Lombardsko-venetsko Kraljevstvo. Građani Brescie pobunili su se 1848. Njihova desetdnevna pobuna iz ožujka 1849., ima u Italiji veliku slavu, rodoljubni pjesnik Giosuè Carducci nazvao je Bresciu "Leonessa d'Italia" (Talijanska lavica).

Brescia je izašla u svim svjetskim novinama 28. svibnja 1974., poslije eksplozije podmetnute bombe na Piazza della Loggia.

Gradske znamenitosti

  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Piazza della Loggia, izgrađena pod velikim venecijanskim uplivom
Stara katedrala
Nova katedrala
  • Piazza della Loggia, lijepi primjer renesansnog trga sa loggiom (današnja Gradska vijećnica) izgrađenom 1492. od arhitekta Filippina de Grassija.
  • Stara katedrala (Vecchio Duomo), također poznata i kao La Rotonda. To je rustična romanička crkva kružnog tlocrta. Veći dio sagrađen je 11. st. na ostacima ranije bazilike. Odmah pored ulaza nalazi se mramorni sarkofag Berarda Maggija. U katedrali se nalaze vrijedne slike Alessandra Bonvicina (poznatog kao il Moretto), dva platna Girolama Romanina, slike Palma Mlađeg, Francesca Maffeja, Bonvicina, i drugih manje poznatih slikara. [1].
  • Nova katedrala (Duomo Nuovo) Izgradnja nove katedrale započeta je 1604. i tekla je sve do 1825. Isprva je projekt i gradnju vodio Palladio ali kako je počelo nedostajati novaca gradnju je dovršio mladi brescianski arhitekt Giovanni Battista Lantana, s dekoracijama koje je izveo većinom Pietro Maria Bagnadore. Pročelje je izvedeno po nacrtima Giovannija Battiste i Antonija Marchettija, kupola je djelo Luigija Cagnole. Freske u unutrašnjosti izveo je Bonvicino[2].
  • Broletto, nekoć zgrada pokrajinske uprave, to je masivna zgrada iz 12. st. i 13. stoljeća s dva visoka tornja.
  • Na Piazza del Foro nalazi se niz najvrijednijih rimskih spomenika u Lombardiji. Među njima ističe se Hram na Kapitolu, kojeg je sagradio car Vespazijan 73. godine.
  • Bazilika San Salvatore (ili Santa Giulia), podignuta još za vrijeme Langobarda, ali je tijekom stoljeća više puta renovirana. To je jedan od najboljih primjera srednjovjekovne arhitekture u sjevernoj Italiji.
  • crkva Santa Maria dei Miracoli (1488–1523), sa lijepim pročeljem, rad Giovannija Antonija Amadea
  • Gradski kaštel, na brijegu u sjevero-istočnom dijelu grada, s njega se pruža sjajan pogled na grad i okolicu.
  • Galerija slika Pinacoteca Tosio Martinengo, posjeduje brojna vrijedna djela brescianske slikarske škole; Romanino, Bonvicino i Bonvicinovog učenika Giovannija Battiste Moronija.

Godine 2011. UNESCO je na popis mjesta svjetske baštine u Europi upisao sedam mjesta moći koja svjedoče o glavnoj ulozi Langobarda u duhovnom i kulturnom razvoju srednjovjekovnog europskog kršćanstva, pogotovo potičući razvoj monaštva. U Bresciji to je kompleks crkve Svetog Spasitelja (San Salvatore, slika desno), osnovane 753. god. kao crkva samostana i kasnije posvećenog sv. Juliji (Santa Giulia) koji je dovršen tek 1599. god.

Brescia je grad brojnih javnih fontana i ima ih sedamdeset dvije. Pored grada nalazi se kamenolom Mazzano (20 km istočno od Bresci), mramorom iz Mazzana podignut je Spomenik Vittoriju Emanuelu II. u Rimu.

Poznati sugrađani

Gradovi prijatelji

Sport

Izvori

  1. ↑ Duomo Vecchio
  2. ↑ Duomo Nuovo.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Italiji
Kulturna dobra (49)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Brescia&oldid=498570"