Troja

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Disambig.svg Ovo je glavno značenje pojma Troja. Za druga značenja pogledajte Troja (razdvojba).
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Troja, ponekad Ilij u starijim hrvatskim tekstovima (grčki: Τροία, Troia ili Ἴλιον, Ilion; latinski: Troia, Ilium; hetitski: Uilusa ili Truvisa) je legendarni grad i poprište Trojanskog rata, koji je dijelom opisan u Homerovoj Ilijadi, epskoj pjesmi na starogrčkom sastavljenoj u 9. ili 8. stoljeću prije Krista.

Najvjerojatnije rasprostiranje kraljevstva Troje

Osim toga, Troja (turski: Truva) je ime arheološkog nalazišta na navodnoj lokaciji homerske Troje u Maloj Aziji, danas mjesto Hissarlik (turski za "Mjesto utvrda") u sjeverozapadnoj Turskoj, u blizini morske obale jugozapadno od Dardanela pod planinom Idom.

Karta arheoloških iskopina Troje
Model antičke Troje
Presjek arheoloških iskopina Troje
Prijamovo blago u Berlinskom muzeju (danas u muzeju Puškin u Moskvi)
Amfiteatar u Troji
Srebrna tetradrahma (četiri grčke drahme) iz helenističke Troje, 188.–160. pr. Kr.: na prednjoj strani je profil Atene s atičkim šljemom, a na stražnjoj ženska figura sa sovom i natpisom: ΑΘΗΝΑΣ ΙΛΙΑΔΟΣ, ΚΛΕΩΝΟΣ ΙΛΙΟΥ, "Athēnas Iliados, kleōnos Iliou".

Povijest

Slojevi ruševina ispod citadele u Hisarliku su kronološki nazvane Troja, od I. do IX. s nekim podpodjelama:

  • Troja I. (3000.-2600. pr. Kr.)
  • Troja II. (2600.-2250. pr. Kr.)
  • Troja III. (2250.-2100. pr. Kr.)
  • Troja IV. (2100.-1950. pr. Kr.)
  • Troja V. (1900.-1800. pr. Kr.)
  • Troja VI. (1800.-1600. pr. Kr.)
  • Troja VI.h (14. stoljeće pr. Kr.)
  • Troja VII.a (oko 1300.-1190. pr. Kr.) - najvjerojatnija homerova Troja[1]
  • Troja VII.b1 (12. stoljeće pr. Kr.)
  • Troja VII.b2 (11. stoljeće pr. Kr.)
  • Troja VII.b3 (do 950. pr. Kr.)
  • Troja VIII. (oko 700. pr. Kr.)
  • Troja IX. (1. stoljeće pr. Kr.) - helenistički Ilium

Najstarije naselje na lokalitetu Troje osnovano je u 3. tisućljeću pr. Kr. (brončano doba) i izgleda da je bilo uspješan obrtnički grad koji je kontrolirao morski prolaz Dardanele kroz koji su trgovci putovali iz Egejskog u Crno more. Schliemann je otkrio velika gradska vrata koja su pripadala Troji II., za koju je on vjerovao kako se radi o Homerovoj Troji jer je odgovarala homerovom opisu.

Oko 1900. pr. Kr., zbog hetitskog širenja, došlo je do velike seobe naroda prema zapadu, a gotovo svi gradovi istočno od Troje su uništeni. Prema arheološkim nalazima može se zaključiti da su Trojom zavladali narodi druge kulture. Tu Troju VI. je oko 1300. pr. Kr. uništio snažan potres, što se zaključilo po otrkiću samo jedne strijelice i izostanka mrtvih tijela.

Troja VII.a iz druge polovice 13. stoljeća pr. Kr. identificiran je kao hetitska Uilusa (starogrčki: Ilion) i često se navodi kao homerska Troja, ali ta je tvrdnja i dalje sporna. Ona je uništena ratom o čemu svjedoče nalazi spaljeni vatrom, djelomični ostaci ljudskih tijela sa smrtnim ozljedama na kostima, te nekoliko brončanih strijelica. Troja VII.a je imala gradske zidine čiji su tornjevi imali visinu i do 9 metara, a bastioni su imali promjer 18 x 18 metara. Arheolog Manfred Korfmann, koji ju je iskopao 1980-ih, procijenio je kako se ova Troja VII. rasprostirala na oko 200 km² i imala je populaciju od oko 5.-10.000 stanovnika[2].

Troja ja ipak opstala i Troja VII.b ima snažne odlike grčkog utjecaja i navjerojatnije je uništena potresom oko 1020. pr. Kr. i naposlijetku napuštena do polovice 10. stoljeća pr. Kr. Od tada je bila nenaseljenom punih 200 godina, a Troja VIII. ja osnovana oko 700. pr. Kr.

Tijekom razdoblja klasične Stare Grčke bila je gotovo nenaseljena, a pod vladavinom rimskog cara Augusta izgrađen je novi grad Ilium na mjestu koje su mnogi smatrali lokacijom legendarnog Ilija. Grad je cvao do utemeljenja Konstantinopola, a pod Bizantom je propadao. Rimski grad Celeia (današnje Celje u Sloveniji) neki su pisci nazivali Troia secunda ("druga Troja").

Njemački je arheolog Heinrich Schliemann iskapao u tom području u 1870-ima. Kasnija su iskapanja otkrila više gradova sagrađenih u različitim razdobljima jedan iznad drugoga. Schliemannov najspektakularniji nalaz je bio tzv. Prijamovo blago (tako ga je nazvao sam Schliemann). Ali još u vrijeme njegovog života su se pojavile prve naznake da bi zlatno blago moglo biti oko 1000 godina starije nego što je Schliemann pretpostavljao.

1980-ih meksički autor Roberto Salinas Price iznio je teoriju o Troji u Gabeli.

Novija iskapanja su pronašla tragove puno starijeg naseljavanja tog područja koja sežu u 5 tisuća godina prije Krista. Od 1998. godine Troja je upisana na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Aziji i Oceaniji.

Izvori

  1. ↑ Troy VII and the Historicity of the Trojan War, predavanje na Sveučilištu Dartmouth 2000. god. Posjećeno 18. veljače 2011. (engl.)
  2. ↑ Joachim Latacz, Troy and Homer: towards a solution of an old mystery, Oxford University Press, 2004. ISBN 0199263086. str. 38.
  • Jane Burr Carter i Sarah P. Morris, The Ages of Homer, University of Texas Press, 1995. ISBN 0-292-71208-1.

Poveznice

Vanjske poveznice

v • r • u
Starovjekovne države i civilizacije
Europa
Apeninski poluotok
Balkanski poluotok
Cipar
Ledra • Pafos • Salamina • Soli • Kourion • Hitri • Kition • Amathus • Idalion • Tamassos • Lapithos • Marion
Crno more
Afrika
Sredozemlje
Ponilje
Nubija • Kuš • Meroe • Napata • Damot • Aksum • Alodija • Nobatija • Makurija • Dʿmt • Kerma
Sahara
Subsaharska Afrika
Agisymba • Kanem • Joruba • Punt • Kalabar
Jugozapadna Azija
Arabija
Saba • Qataban • Hadramaut • Minejci (Ma`in) • Gerrha
Levant
Mala Azija
Mezopotamija
Iran
Južna Azija
Jugoistočna Azija
Indokineski poluotok
Malajski arhipelag
Istočna Azija
Kina
Xia • Shang • Chou • Qin • Han
Japan
Kofun • Asuka • Nara • Heian
Korejski poluotok
Amerika
Srednja Amerika
Južna Amerika
v • r • u
Svjetska baština u Turskoj
Flag of UNESCO.svgEuropa
Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)
Turska zastava
Azija
Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.)
Mješovita baština (2)
Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)
Nematerijalna svjetska baština (20)
Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća1) (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka2) (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz3) (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)
1) S Makedonijom 2) S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) 3) Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva.  * Svjetska baština u opasnosti
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Troja&oldid=357480"