Hadrijanova vila

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 413002 od 6. ožujka 2022. u 21:34 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (brisanje nepotrebnog teksta)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština
Hadrijanova vila

Hadrijanova vila (talijanski, Villa Adriana) je veliki rimski arheološki kompleks u Tivoliju, Italija. Hadrianova vila je upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi kao važna kulturna i arheološka lokacija, zajedno s obližnjom vilom d’Este. One su i važne turističke destinacije u Laciju. Vila je zbog ubrzanog prpadanja ruševina dospjela na UNESCOv popis 100 najugroženijih mjesta svjetske baštine na svijetu.

Povijest

Serapeum
Kanopos

Rimski car Hadrijan je izgradio vilu u Tiburu (današnji Tivoli) kao mjesto za odmor od Rima u 2. stoljeću (oko 153. god.). Navodno, Hadrijan nije volio palaču na Palatinu zbog velike gužve i želio je mirnije mjesto za život iz kojega će vladati Carstvom. U tu svrhu je vila izgrađena poput stambene palače, a poštanski sustav je povezivao s Rimom.

Nakon Hadrijana, vilu su koristili i ostali carevi, a nakon pada Rimskog Carstva vila je djelomično uništena. U 16. stoljeću kardinal Ippolito II. d'Este je iskoristio mramor i skulpture iz ove vile kako bi uresio svoju obližnju vilu (Villa d'Este).

Proučavanje spomenika Hadrijanove vile odigralo je presudnu ulogu u otkrivanju elemenata antičke klasične arhitekture u renesansi i baroku. Također je značajno utjecala na mnoge arhitekte i dizajnere u 19. i 20. stoljeću. [1]

Godine 1998. otkrivena je monumentalni mauzolej Antinoja (Hadrijanovog ljubavnika koji se udavio u Egiptu)[2]

Arhitektura

Hadrianova vila je kompleks od preko 30 građevina koji zauzima oko 1 km², većinom još neotkriven. Kompleks sadržava palaču, nekoliko termi, kazalište, hramove, knjižnice, državničke prostorije i odaje za dvorjane, pretorijansku gardu i robove.

Vila je bila najveći primjer rimskog Aleksandrijskog vrta kojemu je namjera bila da predstavi sveti krajolik. Tako vila sažima utjecaje drugih kultura, prije svega Grčke i Egipta.

Jedan od najbolje očuvanih dijelova vile je bazen Kanopus (Canopus, ime po egipatskom gradu u kojemu je bio hram posvećen Serapisu – Serapeum) i umjetna špilja (Serapeum). Hadrijan, kao vladar koji je mnogo putovao i razumio se u arhitekturu, posudio je mnoge stvari, poput karijatida Canopusa ili skulptura egipatskog minijaturnog boga plodnosti Besa.

Grčko "Morsko kazalište" ima klasične jonske stupove, dok su kupola glavne građevine i korintski lukovi Canopusa i Serapeuma čista rimska arhitektura. Ovo “kazalište” se sastoji od okruglog trijema (portika) sa stupovima koji nose bačvasti svod, dok je iznutra poluprstenasti bazen s otokom u sredini koji je nekada bio povezan s trijemom s dva pokretna mosta. Na otoku se nalazi mala rimska kuća (Domus) s atrijem, knjižnicom, triklinij (triclinium) i malo kupatilo.

Okolica također ima složenu mrežu podzemnih tunela koji su služili za promet sluga i namirnica iz jednog dijela u drugi. Nadzemni putevi su služili više rangiranim dvorjanima. kupole i bačvasti svodovi se nalaze posvuda; kupole parnih kupelji imaju okrugle otvore kako bi para mogla izlaziti, a podsjećaju na Panteon u Rimu, koji je također izgradio (i dizajnirao) Hadrijan.

  • Kanopos
  • Grčko Morsko kazalište
  • Venerin hram
  • Velike terme
  • Dvorana filozofa

Dekoracije

Kazališne maske tragedije i komedije u podnom mozaiku vile, Kapitolijski muzej, Rim.

Mnoga umjentička djela su iskopana i obnovljena u vili (mramorna skulptura Antinoja, te mozaici iz kazališta i kupatila, ali i monoge kopije grčkih skulptura poput Ranjene Amazonke i egipatskih verzija rimskih božanstava i obratno). Većina ih je odnosena u Rim i mogu se vidjeti u Kaptolskom muzeju (Musei Capitolini) ili Vatikanskom muzeju (Musei Vaticani. Nažalost, brojne umjentine iskopane u 18. stoljeću su preprodavači umjetnina (poput Piranesija ili Gavina Hamiltona) prodali za umjentičke zbirke širom svijeta.

Slavna djela pronađena u vili su:

Bilješke

  1. ↑ UNESCOv opis Hadrijanove vile
  2. ↑ Zaccaria Mari i Sergio Sgalambro, Antinoeion Hadrijanove vile: Interpretacija i arhitektonska rekonstrukcija, American Journal of Archaeology, Vol 3., br. 1, siječanj 2007.

Poveznice

Vanjske poveznice

Logotip Zajedničkog poslužitelja
 Na Zajedničkom poslužitelju postoje datoteke na temu: Hadrijanova vila.
v • r • u
Svjetska baština u Italiji
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (49)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 


Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Hadrijanova_vila&oldid=413002"