Formula 1 - sezona 1955. je bila 6. sezona u prvenstvu Formule 1. Vozilo se 7 utrka u periodu od 16. siječnja do 11. rujna 1955. godine, a prvak je postao Juan Manuel Fangio u bolidu Mercedes. Ovo je bila prva sezona u Formuli 1 za Jacka Brabhama i posljednja za Alberta Ascarija.
Sažetak sezone
Fangio 1986. na utrci Oldtimera na Nürburgringu u
Mercedes-Benzu W196, bolidu koji je vozio 1955.
Moss je završio sezonu kao viceprvak.
Juan Manuel Fangio pobijedio je na četiri od sedam utrka, te osvojio treći naslov svjetskog prvaka u Formuli 1. Velika nagrada Monaka se vratila u kalendar Formule 1 nakon 1950., a svoju prvu pobjedu upravo na toj utrci ostvario je Francuz Maurice Trintignant. Neobičnu nesreću na utrci u Monaku imao je Alberto Ascari, čiji je bolid u 80. krugu probio zaštitne ograde i upao u more. Ascari je brzom intervencijom izvučen iz mora te je zadobio samo slomljen nos i nekoliko modrica. No samo četiri dana nakon, Ascari se pojavio na Monzi da gleda test novog Ferrarijevog trkaćeg automobila. Svi su bili iznenađeni posjetom Ascarija, koji je želio da odveze nekoliko krugova i testira svoje mogućnosti nakon nesreće u Monaku. Tog dana Alberto je nosio jaknu i kravatu, a svoju sretnu plavu kacigu je ostavio kod kuće, pa je posudio onu Eugenija Castellottija koji je testirao bolid. Nakon samo tri kruga njegov Ferrari se našao u ogradi pored staze, a talijanski velikan je preminuo od posljedica sudara.
Prvu pobjedu u Formuli 1 ostvario je i Stirling Moss na VN Velike Britanije. Utrka 500 milja Indianapolisa pripala je Bobu Sweikertu, ali i na toj utrci dogodila su se dva smrtna slučaja. Manny Ayulo poginuo je u kvalifikacijama, a Bill Vukovich dok je vodio utrku i bio nadomak svoje treće uzastopne pobjede na toj utrci. Talijan Mario Alborghetti poginuo je na utrci Pau u Francuskoj; utrci koja se nije bodovala za prvenstvo.
Zbog nesreće na utrci 24 sata Le Mansa u kojoj je poginuo Francuz Pierre Levegh i još 83 gledatelja, Mercedes se kao momčad povukao iz Formule 1, a ponovno se vratio tek 2010. Također, pobjeda Nice Rosberga na VN Kine 2012., prva je Mercedesova pobjeda od Fangiove na Monzi ove sezone.
Vozači i konstruktori
Popis ne uključuje američke vozače koji su se natjecali na 500 milja Indianapolisa.
Konstruktor
|
Momčad / Sudionik
|
Šasija
|
Motor
|
Gume
|
Vozač
|
Utrke
|
Mercedes
|
Daimler Benz AG
|
Mercedes-Benz W196
|
Mercedes M196 2.5 L8
|
C
|
Juan Manuel Fangio
|
1–2, 4–7
|
Karl Kling
|
1, 4–7
|
Stirling Moss
|
1–2, 4–7
|
Hans Herrmann
|
1
|
André Simon
|
2
|
Piero Taruffi
|
6–7
|
Ferrari
|
Scuderia Ferrari
|
Ferrari 625 F1 Ferrari 555
|
Ferrari 555 2.5 L4
|
E
|
Giuseppe Farina
|
1–2, 4
|
Umberto Maglioli
|
1, 7
|
José Froilán González
|
1
|
Maurice Trintignant
|
1–2, 4–7
|
Harry Schell
|
2
|
Piero Taruffi
|
2
|
Paul Frère
|
2, 4
|
Mike Hawthorn
|
5–7
|
Eugenio Castellotti
|
5–7
|
Equipe Nationale Belge
|
Ferrari 500
|
Ferrari 625 2.5 L4
|
E
|
Johnny Claes
|
5
|
Maserati
|
Officine Alfieri Maserati
|
Maserati 250F
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
P
|
Jean Behra
|
1–2, 4–7
|
Roberto Mieres
|
1–2, 4–7
|
Sergio Mantovani
|
1
|
Luigi Musso
|
1–2, 4–7
|
Carlos Menditeguy
|
1, 7
|
Clemar Bucci
|
1
|
Harry Schell
|
1
|
Cesare Perdisa
|
2, 4
|
André Simon
|
6
|
Peter Collins
|
7
|
Horace Gould
|
7
|
Alberto Uria
|
Maserati A6GCM
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
P
|
Alberto Uria
|
1
|
Ecurie Rosier
|
Maserati 250F
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
P
|
Louis Rosier
|
2, 4–5
|
Stirling Moss Ltd
|
Maserati 250F
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
D
|
Lance Macklin
|
2, 6
|
Johnny Claes
|
4
|
Peter Walker
|
5
|
John Fitch
|
7
|
Gould's Garage
|
Maserati 250F
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
D
|
Horace Gould
|
5–6
|
Owen Racing Organisation
|
Maserati 250F
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
D
|
Peter Collins
|
6
|
Gilby Engineering
|
Maserati 250F
|
Maserati 250F1 2.5 L6
|
D
|
Roy Salvadori
|
6
|
Lancia
|
Scuderia Lancia
|
Lancia D50
|
Lancia DS50 2.5 V8
|
P
|
Alberto Ascari
|
1–2
|
Luigi Villoresi
|
1–2
|
Eugenio Castellotti
|
1–2, 4
|
Louis Chiron
|
2
|
Scuderia Ferrari
|
Lancia D50
|
Lancia DS50 2.5 V8
|
E
|
Nino Farina
|
7
|
Luigi Villoresi
|
7
|
Gordini
|
Equipe Gordini
|
Gordini T16
|
Gordini 23 2.5 L6
|
E
|
Élie Bayol
|
1–2
|
Pablo Birger
|
1
|
Jesús Iglesias
|
1
|
Robert Manzon
|
2, 5–6
|
Jacques Pollet
|
2, 5, 7
|
Hermano da Silva Ramos
|
5–7
|
Mike Sparken
|
6
|
Jean Lucas
|
7
|
Vanwall
|
Vandervell Products
|
Vanwall VW 55
|
Vanwall 254 2.5 L4
|
P
|
Mike Hawthorn
|
2, 4
|
Ken Wharton
|
6–7
|
Harry Schell
|
6–7
|
HWM-Alta
|
E.N. Whiteaway
|
HWM 53
|
Alta GP 2.5 L4
|
D
|
Ted Whiteaway
|
2
|
Connaught-Alta
|
Connaught Engineering
|
Connaught B
|
Alta GP 2.5 L4
|
D
|
Kenneth McAlpine
|
6
|
Jack Fairman
|
6
|
Tony Rolt
|
6
|
Peter Walker
|
6
|
Leslie Marr
|
6
|
Cooper-Bristol
|
Cooper Car Company
|
Cooper T40
|
Bristol BS1 2.0 L6
|
D
|
Jack Brabham
|
6
|
Arzani-Volpini-Maserati
|
Scuderia Volpini
|
Arzani-Volpini F1
|
Maserati 4CLT 2.5 L4
|
P
|
Luigi Piotti
|
7
|
Kalendar
Sistem bodovanja
Sistem bodovanja u Formuli 1
Mjesto
|
Bodovi
|
1.
|
8
|
2.
|
6
|
3.
|
4
|
4.
|
3
|
5.
|
2
|
Najbrži krug
|
1
|
- Samo 5 najboljih rezultata u 7 utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Rezultati utrka
VN Argentine
|
VN Monaka
|
Indianapolis 500
|
VN Belgije
|
VN Nizozemske
Najbrži krug
|
Roberto Mieres - 1 min 40,9 s
|
|
VN Velike Britanije
|
VN Italije
Poredak vozača
- Juan Manuel Fangio je osvojio ukupno 41 bod, ali samo 40 bodova osvojenih u pet najboljih utrka su se računala za prvenstvo vozača.
Boja
|
Značenje
|
5
|
Osvojeni bodovi koji su se računali za prvenstvo vozača
|
5
|
Osvojeni bodovi koji se nisu računali za prvenstvo vozača
|
–
|
Vozač nije osvojio bodove u utrci
|
|
Vozač nije nastupao na utrci
|
Statistike
Vodeći vozač u prvenstvu
U rubrici bodovi, prikazana je bodovna prednost vodećeg vozača ispred drugoplasiranog, dok je žutom bojom označena utrka na kojoj je vozač osvojio naslov prvaka.