Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Augustinski heremiti: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
m Bot: Automatska zamjena teksta (-{{cite web +{{Citiranje weba)
m bnz
 
Nije prikazana jedna međuinačica
Redak 1: Redak 1:
<!--'''Augustinski heremiti'''-->{{infookvir crkveni red
{{infookvir crkveni red
| naziv                  = Augustinski heremiti
| naziv                  = Augustinski heremiti
| latinski_naziv        =
| latinski_naziv        =
Redak 41: Redak 41:


== Vanjske poveznice ==
== Vanjske poveznice ==
{{Commonscat|Order of Saint Augustine}}
 
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4617 Augustinci - Hrvatska enciklopedija]
* [http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=4617 Augustinci - Hrvatska enciklopedija]
* [http://proleksis.lzmk.hr/9922/ Augustinci - Proleksis enciklopedija]
* [http://proleksis.lzmk.hr/9922/ Augustinci - Proleksis enciklopedija]

Posljednja izmjena od 8. svibanj 2022. u 01:16

Augustinski heremiti
Kratica naziva: O.S.A. (prije O.E.S.A.)
Krilatica: Anima una et cor unum in Deum
Godina osnivanja: 1. ožujka 1244.
Sjedište: Via Paolo VI, 25, 00193 Rim, Italija
Trenutni čelnik:
Alejandro Moral
Broj pripadnika: 2.804[1]
Poznati pripadnici: Martin Luther, Gregor Mendel, Luis de León, Andres Urdaneta, Sveti Nikola Tolentinski, Sveta Rita, Thomas iz Villanove, Giles iz Rima, Gracija Kotorski

Augustinci[2] ili Augustinski heremiti (lat. Ordo Fratrum Sancti Augustini: O.S.A.; ranije poznati kao Ordo eremitarum sancti Augustini: O.E.S.A.), prosjački katolički crkveni red, koji je nastao u ožujku 1244. godine, ujedinjenjem više pustinjačkih grupa.

Povijest augustinskog reda

Papa Inocent IV. ujedinio je 16. prosinca 1243., na njihov zahtjev, godine pustinjačke grupe s područja današnje Toskane i dijela Lacija, Lucce i Siene dvijema bulama. Bulom Praesentium vobis odredio je način izvršenja ujedinjenja, dok je bulom Incumbit nobis osnovao novi Red. Žive i djeluju prema pravilima sv. Augustina.[3]

Augustinci osobito štuju sv. Pavla Pustinjaka kao začetnika cenobitskih grupa i pustinjaštva, ali i sv. Vilima († 1157.). Red je imao 180 samostana u Italiji, Austriji, Njemačkoj, Švicarskoj, Španjolskoj, Mađarskoj, Nizozemskoj, Belgiji, Francuskoj, Portugalu, Engleskoj i Češkoj.

Na području Republike Hrvatske bili su nazočni u samostanima na otoku Hvaru[4]: u Sućurju[5], Hvaru, u špilji iznad Sv. Nedilje i Jelsi, otoku Braču[6], u Dubici, Gariću, Križevcima, Sinju i Makarskoj, a imaju samostane i u Rijeci (1315.), Iloku (1438.) i Vaški (15. st.) i Senju (15. st.). U Ameriku su prvi augustinci dospjeli 1533. godine.[7]

U Hrvata se augustinci javljaju i u Bačkoj na području Subotičke biskupije. Postojale su opatije Derži (Drža, Derša), u okolici Bača [8]. Današnju grkokatoličku katedralu Presvetog Trojstva u Križevcima prvo su koristili augustinci.

Izvori

  1. catholic-hierarchy.org. "Ordo Fratrum S. Augustini". http://www.catholic-hierarchy.org/diocese/dqosa.html Pristupljeno 5. travnja 2013 
  2. Krpina, Zdravka, Leksikon katoličkih redova - muški redovi, Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2015., str. 17.
  3. Krpina, Zdravka, Leksikon katoličkih redova - muški redovi, Naklada sv. Antuna, Zagreb, 2015., str. 17.
  4. Državni arhiv Lelja Dobronić: Augustinci na otoku Hvaru
  5. Augustinski samostan u Sućurju
  6. Collectio Felbar Augustin Lubin: Karta augustinskih samostana na otocima Hvaru i Braču, Congregatio Dalmatiae Ordinis Eremitarum Sancti Augustini, Augustin Lubin, poslije 1600.
  7. Mirjana Polić-Bobić - Rađanje hispanskoameričkog svijeta, Naklada LJEVAK d.o.o., Zagreb 2007., str. 98.
  8. Zvonik br. 134/2005. Povijesni kutak - Opatije i samostani na području Bačke

Vanjske poveznice


Nedovršeni članak Augustinski heremiti koji govori o kršćanstvu treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.