Aja Irena – Hrvatska internetska enciklopedija

Crkva Svetog Mira ili Aja Irena (grčki: Ἁγία Εἰρήνη, Hahia Eirene; turski: Aya İrini) je bivša bizantska crkva koju su Osmanlije pretvorili u arsenal, a danas je muzej smješten u prvom dvorištu palače Topkapi Saraj u Istanbulu.

Crkvu je dao podići car Justinijan I. Veliki 537. godine na mjestu starije crkve istog imena koju je podigao Konstantin I. Veliki u 4. stoljeću na mjestu još starijeg paganskog hrama. Današnji izgled je dobila obnovom nakon potresa u 8. stoljeću kada ju je Konstantin V. dao ukrasiti mozaicima i freskama. Crkva je povećana u 11. i 12. stoljeću, te danas ima veličinu od 100 x 32 metra.

Njezin tlocrt je klasični bizantska crkva upisanog grčkog križa s polukupolom iznad narteksa i plitkom kupolom (promjera 15 m i visine 35 m s dvadeset prozora na njezinom niskom tamburu) na sjecištu krakova križa. Ima dva broda podijeljena stupovima, galeriju i ona je jedina bizantska crkva sa sačuvanim atrijem. Njezini ukrasi su rijedak primjer ukrasa iz vremena bizantskog ikonoklazma.

Vanjske poveznice

Bizant 1200. | Hagia Eirene

Ostali projekti

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Aja Irena

Svjetska baština u Turskoj

Europa

Kulturna baština (2)

Povijesni dijelovi Istanbula: Konstantinov hipodrom, Aja Sofija, Aja Irena, Cisterna Bazilike, Crkva Hora, Teodozijeve zidine, džamije Ahmedija, Sulejmanija, Šehzada, Jeni, i palača Topkapi Saraj (1985.) • Džamija Selimija i njezin društveni kompleks (2011.)

Azija

Kulturna baština (14)	Afrodizija (2017.) • Arheološki lokalitet Ani (2016.) • Bursa i Cumalıkızık: rođenje Osmanskog carstva (2014.) • Çatal Höyük (2012.) • Velika džamija i bolnica u Divriğiju (1985.) • Diyarbakır utvrda i kulturni krajolik Hevsel vrtova (2015.) • Efez (2015.) • Göbekli Tepe (2018.) • Ruševine Hattuše (1986.) • Ruševine Ksantosa s Letinim svetištem Letoon (1988.) • Monumentalne grobnice u brdima Nemruta (1987.) • Pergam i njegov višeslojni kulturni krajolik (2014.) • Povijesno središte Safranbolua (1994.) • Troja (1998.)

Mješovita baština (2)	Nacionalni park Göreme i spomenici u stijenama Kapadocije (1985.) • Antički grad Hierapolis s terasama Pamukkale (1988.)

Nematerijalna svjetska baština (20)

Tradicija Âşıklık (2009.) • Çini, tradicijska vještina proizvodnje glazura u keramici (2016.) • Ebru, turska umjetnost mramora (2014.) • Hıderles (Ederlezi), proslava Jurjeva, tj. proljeća¹⁾ (2017.) • Proizvodnja plošnog kruha poznatog kao lavaš, katirma, jupka ili jufka²⁾ (2016.) • Kazalište sjena Karađoz (2009.) • Keşkek (2011.) • Kırkpınar ili hrvački festival (2010.) • Umjetnost javnog pripovjedanja Meddah (2008.) • Festival Mesir Macunu (2012.) • Ceremonija Mevlevi Sema (2008.) • Proslava nove godine Novruz³⁾ (2008.) • Semah, ritual Alevi-Bektaşi vjernika (2010.) • Tradicijski Sohbet skupovi (2010.) • Kultura i tradicija turske kave (2013.) • Zviždući jezik* (2017.) • Dede Korkut (s Azerbajdžanom i Kazahstanom) (2018.) • Tradicionalno tursko streličarstvo (2019.) • Tradicionalna strateška igra: Togyzqumalaq, Toguz Korgool, Mangala / Göçürme (s Kazahstanom i Kirgistanom) (2020.) • Umjetnost minijature (s Azerbajdžanom, Iranom i Uzbekistanom) (2020.)

¹⁾ S Makedonijom ²⁾ S drugim državama (Azerbajdžan, Iran, Kazahstan i Kirgistan) ³⁾ Slavi se u još desetak država sa značajnim udjelom iranskog stanovništva. * Svjetska baština u opasnosti