Toggle menu
309,3 tis.
61
18
533,2 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Kraljevstvo Juda

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Datoteka:Juda i Izrael.jpg
Kraljevstvo Izrael i Kraljevstvo Juda, prikazani u vrijeme njihove najveće teritorijalne raširenosti i njihovi najbliži susjedi.

Kraljevstvo Juda (heb. מַמלְכת יְהוּדָה Mamlekut Jehuda) bilo je ime za kraljevstvo što su tvorila plemena: Juda, Šimun i Benjamin, a nastalo je nakon podjele Kraljevstva Izrael na Sjeverno i Južno kraljevstvo. Kraljevstvo Juda bilo je smješteno na jugu, dok je prijestolnica grad Jeruzalem.

Biblijski izvještaj

Prema biblijskom izvještaju, predstavlja nastavak Davidova i Salomonova kraljevstva, a prvi je kralj bio Salomonov sin Roboam. U početku su kraljevi Kraljevstva Jude nastojali proširiti svoju vlast i na sjever, a onda su, skupa sa sjevernim Kraljevstvom Izrael nastojali obraniti svoja područja od Arama.

Odražalo se kao neovisno kraljevstvo, ili u poluvazalskom odnosu sad prema Egiptu, sad prema Asiriji, sad prema Babiloniji sve do 587. pr. Kr., kada je konačno palo pod vlast Babilonije u vrijeme babilonskog kralja Nabukodonosora II.. Posljednji kralj Jude bio je Sidkija, koji je odveden u Babilon.

Najveći procvat ovo je kraljevstvo doživjelo u doba kraljeva Ezekije (716.-687. pr. Kr.) i Jošije (640.-609. pr. Kr.), koji su uspjeli centralizirati državnu vlast, obilno se pritom služeći i centraliziranim kultom u Jeruzalemu. Nakon pada Sjevernog Kraljevstva pod asirsku vlast (721. pr. Kr.), kralj Ezekija širi svoja područja prema sjeveru.

Pisani izvori i arheologija

Početkom Kraljevstva Jude, egipatski faraon Šešonk I. (945.-925. pr. Kr.) provaljuje u ovo područje i pljačka Hram, a u Megidu će ostaviti svoju stelu (spomenik s natpisom) u kojem opisuje svoj pohod.

Istovremeno postoje aramejski izvori o kraljevima u Damasku. Osobito je značajan Hazael (nakon 850. pr. Kr.) koji je bio u sukobu s oba židovska kraljevstva. O tome govori stela iz Tel Dana iz toga doba.

Sukobi s Asircima

Jedno od poznatih pisama branitelja iz Lakiša. Pisala su se na krhotinama keramike. Na dramatičan način upozoravaju da se više ne vide signali susjednih gradova i traže pomoć iz Jeruzalema. Nisu ih stigli poslati.

Asirci sredinom 8. st. pr. Kr. koriste slabost Arama i egipatske unutarnje borbe, te osvajaju široka područja Bliskog istoka i postaju stvarna opasnost i za Južno kraljevstvo, osobito u doba asirskoga kralja Sargona (kraj 8. st. pr. Kr.). Sargon 711. pr. Kr. osvaja grad Ašdod, a njegov nasljednik Sanherib (oko 704.-681. pr. Kr.) judejskom kralju Ezekiji oduzima 46 gradova i nameće mu plaćanje danka. Na povratku iz Arabije osvaja i značajan utvrđeni grad Lakiš u srcu Jude, o čemu postoje zapisi židovskih branitelja, kao i reljef u Ninivi, asirskoj prijestonici, koji prikazuje osvajanje grada, ali bez navedenog datuma.

Natpis iz Ezekijin tunela. Jeruzalem, početak 7. st. pr. Kr.)

U takvoj je situaciji Ezekija radio na utvrđivanju grada: podigao je nove zidine i proveo podzemni tunel kojim je vodu s izvora Gihon doveo unutar gradskih zidina, a zatvorio pristup vodi eventualnim osvajačima. U tom je tunelu nađen uklesan natpis iz toga doba, koji opisuje kako su radnici počeli kopati prolaz s obje strane da bi se na koncu našli u sredini.

Zapisi asirskoga kralja Asarhadona (680.-669. pr. Kr.) spominju da je primao danak od zapadnih kraljeva, među kojima i od judejskoga kralja Manašea (oko 687.-642. pr. Kr.). Isti se judejski kralj nalazi i u popisu vladara koji plaćaju danak Asurbanipalu (oko 669.-630. pr. Kr.). Sačuvana je Asurbanipalova biblioteka u Ninivi.

Babilonska opasnost

Od 625. pr. Kr. raste moć Babilonije, a Nabukodonosor II. već kao prijestolonasljednik pobjeđuje faraona Neka II. i osvaja Asiriju, a potom i Siriju. Krajem 7. st. pr. Kr. osvaja i Aškelon, dok od 597. pr. Kr. opsjeda Jeruzalem, nakon čega vladari Judeje postaju njegovi vazali. Nebuzaradinian, koji se u Bibliji spominje kao rušitelj jeruzalemskog Hrama, ali i čitavoga grada (kolovoz 587. pr. Kr.), u babilonskom se popisu kraljevih službenika spominje na samom vrhu.

To je razaranje označilo i kraj Kraljevstva Jude.

Poveznice