Rječina

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Rječina
Ušće Rječine
Duljina oko 18,3[1] km
Nadm. visina izvora 325[1] m
Površina porječja 234,1[1] km2
Izvor Izvire iz pećine ispod strme litice brda Kičeja.
Države Hrvatska
Gradovi Rijeka
Slijev jadranski
Ulijeva se u Jadransko more

Rječina - Fiumara (tal.) je rijeka koja se u gradu Rijeci ulijeva u Jadransko more.

Opis[uredi]

Autohtoni nazivi su Ričina ili Rečina (čak.) i Fiumara (fiumanski). U Starom vijeku naziva se Tarsia flumen (od keltskog tars=kanjon, klisura). G. Kobler spominje i naziv Phlawon (kelt. riječ za manju rijeku) te otud i njem. naziv za Rijeku u XV. st. St. Veit am Plawon.

Duga je oko 19 km[1], korito joj je širine prosječno 9 - 16 m[1]. Izvire iz pećine na nadmorskoj visini od 325 m[1] ispod strme litice brda Kičeja (606 m n.m.). Do 1870. g izvirala je ispod susjednog vrha Podjavorja, no taj izvor se zatrpao zbog potresa u blizini Klane. Najveći pritoci su joj Sušica, Lužac, Zala, Zahumčica, Golubinka, Ričinica i Borovšćica no oni su uglavnom bujice i veći dio godine su suhi.

Rječina velikim dijelom teče kroz strmi kanjon. U Rijeci se račva na Mrtvi kanal (staro korito) i novo korito koje je napravljeno u 19. stoljeću.

Izvor Rječine se od 1915. koristi za vodoopskrbu Rijeke, a 1968. kod sela Valići izgrađena je brana za Hidroelektranu Rijeka i nastalo je istoimeno umjetno jezero.

Od znamenitosti poznat je obnovljeni Gašparov mlin u Martinovom Selu.koji se spominje u aktu iz 26. III. 1619. kojim nadbiskup Ferdinando dopušta nekom Gasparu Chnesichu produženje dozvole za zapljenu gdje se spominje i mlin na Rječini riječima "eine Mull am Flusse Pflaum".

Od faune najpoznatiji su potočna pastrva i riječni rak.

Rječina je kroz čitavu povijest Srednjeg i Novog vijeka bila granica prema Hrvatskoj osim za Jelačićeve okupacije Rijeke (1848-1868.) i partizanskog pripojenja Rijeke Hrvatskoj nakon II. svjetskog rata. Između 2 rata Rječina je bila granica između Kraljevine Italije i Kraljevine Jugoslavije, tj. talijanske Rijeke (Fiume) i hrvatskog Sušaka.

Izvor Rječine

Vrela[uredi]

Vanjske poveznice[uredi]

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Rječina