Protupartizanske operacije u NDH

Ovaj članak dio je niza o povijesti Hrvatske Hrvatska prije Hrvata Hrvatska prije dolaska Hrvata Hrvatski prostor u prapovijesti Hrvatski prostor u antici Rana povijest Hrvata Rana povijest Hrvata Podrijetlo Hrvata Bijela Hrvatska Dolazak Hrvata Pokrštenje Hrvata Srednji vijek Srednjovjekovna hrvatska država Panonska Hrvatska Primorska Hrvatska Crvena Hrvatska Paganija • Zahumlje • Travunja Istarska marka Hrvatsko Kraljevstvo Hrvatsko-Ugarsko Kraljevstvo Srednjovjekovna bosanska država Dubrovačka Republika Poljička Republika Habsburška Monarhija Stogodišnji hrvatsko-turski rat Hrvatska pod Habsburzima Kraljevina Hrvatska Osmanska vlast Vojna krajina Kraljevina Slavonija Mletačka vlast Kraljevina Dalmacija Francuska vlast Ilirske pokrajine Narodni preporod Revolucija 1848. Markgrofovija Istra Trojedna Kraljevina Prvi svjetski rat Hrvatska u Prvom svjetskom ratu Država Slovenaca, Hrvata i Srba Versajska Jugoslavija Hrvatska u Kraljevini Jugoslaviji Banovina Hrvatska Drugi svjetski rat Nezavisna Država Hrvatska Narodnooslobodilački pokret Socijalističko razdoblje Hrvatska u drugoj Jugoslaviji Hrvatsko proljeće Neovisna Hrvatska Domovinski rat Povijest neovisne Hrvatske

Protupartizanske operacije u NDH

Ovaj članak ili dio članka zahtijeva stilsku doradu. (Rasprava) Članci na Hrvatskoj internetskoj enciklopediji (HIE) moraju biti pisani enciklopedijskim stilom.

Gerilski rat u Jugoslaviji, koji je trajao od 22. lipnja 1941. do svibnja 1945. bio je ekstenzivniji i pokupio je više žrtava no što ih je odnio rat u Sovjetskom Savezu od 22. lipnja do srpnja 1944., uglavnom u Bjelorusiji. Komunistički partizani koje je vodio Tito, osim njemačke vojske, morali su se boriti i s talijanskom, bugarskom, mađarskom, i vojskom NDH, te četnicima i desetcima neznatnih drugih kolaboratorskih milicija i grupa. Ovaj rat u Jugoslaviji bio je jedinstven. Ratovali su okupatori, nacionalisti, kolaboratori i saveznici Sila Osovina protiv partizana. Istovremeno to je bio građanski rat, revolucija i rat smirivanja.

Operacija Višegrad

Trajanje: 30. rujna 1941. – 4. prosinca 1941.

Cilj: uništiti četnike koncentrirane oko Rogatice 40 km istočno od Sarajava i Višegrada, grada na rijeci Drini 69 km udaljen od Sarajeva. Partizani i četnici pokrenuli su žestoke napade na ovo područje i zauzeli ga 21. listopada 1941.

Partizanske snage: Romanijski odred i elementi Kalinovikčkog odreda.

Hrvatske snage: 13. pješačka pukovnija, elementi Zagrebačke konjičke pukovnije i ostali.

Vođenje operacije i ishod: Borba se oduljila i trajala je tjednima. Na kraju nijedna strana nije ostvarila značajniji uspjeh.

Operacija Ozren

Trajanje: 3. prosinca 1941. - 12. prosinca 1941.

Cilj: uništiti partizane koncentrirane uz duž rijeke Bosne i Spreče u istočnoj Bosni i u planini Ozren koja leži između rijeka na kojoj su partizani sabotirali želejznicu Maglaj-Doboj i Tuzla-Doboj.

Partizanske snage: Ozrenski odred s četiri bojne (bataljuna).

Hrvatske snage: Četvrta pješačka divizija (stožer u Doboju) s oko 6 581 trupa raspoređenih u tri borilačke skupine sastavljenih od 20 domobranskih bojni, 4 do 5 ustaških bojni, podržanih od 60-70 topova i 3 oklopna vlaka.

Vođenje operacije i ishod: NDH je uspjela postići većinu željenih ciljeva, ali partizani su prižili jak otpor prije povlačenja. NDH je imala 350 mrtvih i ranjenih, dok su partizani imali 120 mrtvih i ranjenih.

Operacija Süd-Kroatien I

Trajanje: 15. siječnja 1942. - 23. siječnja 1942.

Cilj: uništiti partizane koncentrirane na Romaniji koja graniči s općinama Sarajevo, Višegrad, Zvornik, Tuzla, Vareš.

Partizanske snage: 1. proleterska brigada, Romanijski odred, Birčanski odred, “Zvijezda” odred i nekoliko četničkih jedinica.

Hrvatske snage:

• II. i IV. bojna/3. pješačka pukovnija
• VI. topnička skupina
• VII. topnička skupina
• II. bojna i 13. satnija/8. pješačka pukovnija
• I. bojna, II. bojna i 13. satnija/15. pješačka pukovnija.
• 1. bitnica/IX. topnička skupina
• 2. bitnica/XI. topnička skupina
• I. i II. bojna/13. pješačka pukovnija
• 3. satnija/III. inženjerska bojna
• Gorska topnička bitnica
• Crna legija (3 bojne)
• Hadžiefendića legija (1 bojna)

Njemačke snage:

• 342. Infanterie-Division (342. pješačka divizija)
• 714. Infanterie-Division (elementi) (714. pješačka divizija)
• 718. Infanterie-Division (718. pješačka divizija)
• Panzer-Regiment. 202 (Oklopna pukovnija 202)

Talijanske snage:

• 3. alpska pukovnija/1. alpska divizija “Taurinense”

Vođenje operacije i ishod: Njemačka 718. pješačka pukovnija i dodane hrvatske jedinice dostavljene su u području Sarajevo-Tuzla s uputama da napreduju prema 342. pješakoj diviziji i drugim njemačko-hravstkim jedinicama koje su se nalazile uz rijeku Drinu između Zvornika i Višegrada, ideja je bila de se okruže i unište partizani. Tijekom idućih 9 dana saveznici NDH napreduju kroz snijehg i brdovit teren, nailazeći na slab otpor. Područje je uspješno očišćeno i većina gradova okupiranih od partizana su oslobođeni, ali većina Titovih trupa izbjegla je frontalnu borbu i pobjegla.

Operacija Süd-Kroatien II

Trajanje: 28. siječnja 1942. – 2. veljače 1942.

Cilj: Operacija Süd-Kroatien I izolirala je velik dio partizana i četnika na Ozren planini istočno od gradova Doboja i Maglaja, pa je druga anti-partizanska operacija također krenula na planinu Ozren, pod nazivom operacija “Süd-Kroatien II”.

Partizanske snage: Ozrenski odred s 1 200 vojnika raspoređenih u 5 bojni.

Njemačke snage:

• Pješačka pukovnija 738/718. pješačka divizija
• Pješačka pukovnija 750/718. pješačka divizija
• Pješačka pukovnija 697/342. pješačka divizija
• 5 bitnica gorskih topova

Hrvatske snage:

• Stožer i osoblje 3. i 4. pješačke divizije
• IV. i V. bojna/1. pješačka pukovnija
• I., II. (jedna satnija) i III. bojna/5. pješačka pukovnija
• III. i IV. topnička skupina (elementi)
• Dvije bojne iz 4. pješačke divizije
• III. Legionarska bojna
• Crna legija (pola bojne)
• Hadžifendićeva legija (1 bojna)

Snage Sila Osovina u operaciji imale su 18 000 vojnika.

Vođenje operacije i ishod: Sjverena borbena skupina hrvatskih snaga raspoređena je širom linije Dobij – Maglaj, druga je skupina bila sjeveroistočno od Tuzle i južna skupina, sastavljena uglavnom od ustaša, skupila se oko sela Usora, jugoistočno od Maglaja. Njemačke trupe igrale su obrambenu ulogu, radeći obrambenu liniju na putu Zavidovići – Lukavac. Operacija je počela u jutro 28. siječnja s topovima usmjerenim na demoralizirane partizanske snage. Napredujući 29. siječnja, Crna legija zauzela je nekoliko srbijanskih sela u dolini Krivaja. 30. siječnja, partizani su, zajedno s četnicima, istjerani sa svojih pozicija na planini i prisiljeni da udare na njemačku obrambenu liniju, gdje je većina bila ubijena i zarobljena.

Operacija Süd-Kroatien I i II nanijela je velike štete partizanima i četnicima, 521 mrtvih, nepoznat broj ranjenih i 1 331 zarobljeni. Udružene hrvatsko-njemačke snage imale su samo 21 mrtvih, 131 ranjenih i 300 slučaja smrzavanja. Iako su partizanski gubitci bili ogromni, velik dio njih uspjeo je pobjeći, bježeći južno u talijansku okupacijsku zonu (do 1943.), skrivajući se u planinama.

Operacija Prijedor

Trajanje: 18. veljače 1942. – 27. veljače 1942.

Cilj: Uništiti partizanske koncentracije na prostoru Dubica - Prijedor u zapadnoj Bosni.

Partizanske snage: 2. Krajišnički odred (3 bojne)

Njemačke snage:

• I. i II. bojna/Pješačka pukovnija 738
• I. i II. bojna/Pješačka pukovnija 750
• I. bojna/Pješačka pukovnija 724
• 718. pješačka divizija

Hrvatske snage:

• Ustaška obrambena bojna Jasenovac
• Polovina gorske topničke bitnice

Vođenje operacije i ishod: Oko sredine veljače, partizanske jedinice napale su izolirane pripadnike njemačkog 923. Landesschützen-Battaliona (923. teritorijalna obrambena bojna) u blizini Prijedora u zapadnoj Bosni. Njemački general Bader, zapovjednik u Srbiji, naredio je skupni napad, i njemačke snage su odmah bile koncentrirane u Bosanskoj Dubici. Operacija je počela 18. veljače, kada njemački skupni napad nailazi na tvrdoglav otpor i tek 27. veljače stižu do opkoljenih njemačkih trupa. Gubitci nisu bili veliki, Nijemci i Hrvati izgubli su 34 vojnika, 48 ranjenih i 15 nestalih. Partizani su imali 189 mrtvih, 13 ranjenih i 16 zarobljenih.

Operacija Petrova Gora I

Trajanje: 18. ožujka 1942. – 18. travnja 1942.

Cilj: Susresti i uništiti partizanske snage koncentrirane na Petrovoj Gori u Kordunu između Vojnića i Topuskog.

Partizanske snage: 1. i 2. Kordunski odred.

Hrvatske snage:

• I. II. i III. bojna/Združena oružarsko-domobranska pukovnija
• I. i II. lička ustaška bojna
• XIV. ustaška bojna
• Samovozni odred/PTB s 5 tanketa
• Karlovačka novačka bojna

Vođenje operacije i ishod: Mjesec duga operacija, vođena od Utinjske brigade, imala je zadatak očistiti navedeno područje. Vojnici nisu imali milosti ni s jedne ni s druge strane. Brojna pravoslavna sela u kojima su stanovnici pružali otpor su zauzeta i oslobođena, a sudionici uhićeni. Nijedan značajan gubitak nijedna strana nije imala.

Operacija K

Trajanje: 23. ožujka 1942. – 28. ožujka 1942.

Cilj: Potpomoći opkoljene talijanske garnizone u Bosni i Hercegovini (NDH).

Partizanske jednicice nisu poznate.

Talijanske snage:

• 13. pješačka divizija "Re" (elementi)
• 57. pješačka divizija "Lombardia" (elementi)
• 1. alpska divizija “Taurinense” (jedna boja i jedna topnička skupina)
• Crnokošuljaška legija
• Tenkovski odred

Vođenje operacije i ishod: Operacija je bila uspješna. Talijanski V. korpus uspio je napraviti proboj i potpomoći talijanske garnizone u Korenici, Udbini i Donjem Lapcu, svi gradovi nalaze se južno od Bihaća. Obje strane trpjele su male gubitke.

Operacija Trio

Trajanje: 8. travnja 1942. – 14. lipnja 1942.

Cilj: Susresti i uništiti partizansko-četničke snage u istočnoj Bosni.

Partizanske snage:

• 1. proleterska brigada
• 2. proleterska brigada
• 18 partizanski odred
• Dvije nezavisne partizanske bojne

(Sve ukupno oko 18 000 vojnika)

Njemačke snage:

• 718. pješačka divizija
• Pješačka pukovnija 737/717. pješačka divizija

Talijanske snage:

• 1. alpska divizija "Taurinense" (elementi)
• 5. gorska divizija "Pusteria" (elementi)
• 22. pješačka divizija "Cacciatore di Alpi" (elemnti)
• 1. alpska skupina "Alpi Valle"
• II. laka oklopna skupina "San Marco"
• XII. topnička skupina 105/28
• nekoliko vodova oklopnih vozila
• Četnički pomoćnici (nepoznat broj)

Hrvatske snage:

• I. bojna/13. pješačka divizija
• 8. pješačka pukovnija (2 satnije)
• 15. pješačka pukovnija (2 satnije)
• IX. topnička skupina (elementi)
• III. i IV. vojna granična bojna
• Crna legija (3 bojne)

Vođenje operacije i ishod: Velika operacija u istočnoj Bosni koja se sastojala od tri faze:

• Trio I, na 15. travnja – opće čišćenje prostora južno i sjeverno od Sarajeva
• Trio II – čišćenje zavoja Drine
• Trio III – uništenje partizana na Ozren planini.

Trio I počeo je prije nego što je planirana, kada je Crna legija bila u teškom sukobu sa četnicima kod Drinjače na Drini. Komunistički partizani su bili zbunjeni i povukli su se na jug, u talijansku okupacijsku zonu, što je poremetilo operaciju. Talijani nisu bili u stanju dostaviti svoje trupe na dan kada je bilo planirano, pa je njemački general Bader, vrhovni zapovjednik u Vojnoj upravi Srbija, tražio dopust da otkaže cjelokupnu operaciju, što mu je odobreno. Hrvatsko-njemačke jedinice su u međuvremenu pomogle Crnu legiju i odbacili četnike, čisteći tako Drinu od četnika do 25. travnja. Talijanska divizija "Pusteria" ponašala se kao obrambeni zid na južnom dijelu obuhvata operacije. Ova operacija, zajedno s Operacijom Fočom (koja je sljedila) bila je jedna od najvećih na prostoru NDH i Jugoslavije, a prestala je 14. lipnja. Najžešće borbe bile su 25. travnja u Crnoj Gori, Sandžaku i Hercegovini između partizana i Talijana (Operacija Foča). Što se tiče žrtava, Nijemci su imali 4 mrtva i 11 ranjenih, Hrvati 9 mrtvih i 11 ranjenih, Talijani 3 mrtva i 1 ranjeni, a partizani 80 mrtvih i 786 zarobljenih. Ovi podatci obuhvaćaju samo razdoblje od 8. travnja do 25. travnja, i nisu ubrojani gubici partizana i Talijana u operaciji Foča.