| Paul Bader | |
|---|---|
 | |
| Opći životopisni podatci | |
| Datum rođenja | 20. srpnja 1883. |
| Mjesto rođenja | Lahr, Njemačka |
| Datum smrti | 8. prosinca 1971. |
| Mjesto smrti | Emmendingen, Njemačka |
| Nacionalnost | Nijemac |
| Opis vojnoga službovanja | |
| Godine u službi | 1903. – 1944. |
| Čin |  general topništva
|
| Ratovi | Prvi svjetski rat Drugi svjetski rat |
| Važnije bitke | Invazija na Poljsku Bitka za Francusku Operacija Užice Operacija Trio |
| Vojska | .svg){kind=small} Njemačka carska vojska.svg){kind=small} Reichswehr.svg){kind=small} Wehrmacht
|
| Rod vojske | Topništvo |
| Zapovijedao | 2. motorizirana pješačka divizija |
| Odlikovanja | Željezni križ |
Paul Bader (20. srpnja 1883. - 28. veljače 1971.) je bio general Wehrmachta tijekom Drugog svjetskog rata. Zapovijedao je 2. motoriziranom pješačkom divizijom u ratnim pohodima na Poljsku i Francusku, te je potom služio kao zapovjednik korpusa, te vojni upravitelj Srbije. Tijekom boravka na okupiranim prostorima Jugoslavije, postrojbe pod njegovim zapovjedništvom angažirale su se u nekoliko velikih anti-partizanskih operacija, podjednako na područjima Nezavisne Države Hrvatske i Nedićeve Srbije.
Paul Bader je u vojnu službu stupio 1903. godine, te je postao časnik njemačkog topništva. Kao pomoćnik zapovjednika pukovnije (u činu natopručnika) i brigade (u činu satnika), sudjelovao je u I. svjetskom ratu u borbama na bojištima u Belgiji i Francuskoj. Između dva svjetska rata ostaje u djelatnoj vojnoj službi, te je u čin bojnika proizveden 1925. godine.
Nakon dolaska Adolfa Hitlera na vlast u Njemačkoj početkom 1933. god. pokrenuto je jačanje Wehrmachta. Paul Bader postaje 1933. godine pukovnik i zapovjednik topničke regimente; 1935. god. je unaprijeđen u čin general majora, te mu je povjereno zapovijedanje 2. pješačkom divizijom (kasnije: 2. motorizirana divizija), koju će 1939. godine povesti u invaziju Poljske. Istu diviziju vodi Paul Bader 1940. god. u napad na Belgiju i potom Francusku.
U travnju 1941. godine je bio uključen u napad na Kraljevinu Jugoslaviju, te je postao šefom Höheres Kommando z.b.V. LXV, koja je zapovijedala s četiri njemačke divizije koje su raspoređene radi okupacije područja te države - jedna na području NDH i 3 na području Srbije. Zapovijeda njemačkim i koloboracionističkim snagama koje su se u srpnju 1941. god. suočile s ustankom u Srbiji, i koje su ga do početka prosinca iste godine uspjele ugušiti; njemačke aktivnosti protiv ustanika uključivale su strijeljanje više tisuća talaca - objavljeno je da će se ubiti 100 srpskih civila za svakog ubijenog njemačkog vojnika, i njih 50 za svakog ranjenog njemačkog vojnika.[1] Od 6. prosinca 1941. godine je vojni zapovjednik Srbije.
Narednih godina će doći u sukob s vodstvima policijskih, obavještajnih i drugih njemačkih službi koje sudjeluju u okupaciji Srbije, prigovarajući - i nakon što je sam Hitler odbio njegove prigovore - da je Srbija ratna zona i da bi on kao vojni zapovjednik trebao imati kontrolu nad svim njemačkim službama koje sudjeluju u okupaciji te zemlje.[2]
Paul Bader je bio uključen u sve glavne aktivnosti njemačkih vojnih snaga na području NDH, u suradnji sa zapovjednikom talijanskih okupacijskih snaga Mario Roattom. Postrojbe NDH i Nedićeve Srbije su mu u principu bile podređene.[3]
Godine 1942. je premijer okupirane Srbije Milan Nedić upoznao vojnog upravitelja Srbije generala Paula Badera sa svojom vizijom Velike Srbije u kojoj su Bosna i Hercegovina, Srijem i Dalmacija unutar granica Srbije, a lokalno stanovništvo zamijenjeno srpskim doseljenicima.[4] General Bader je podržao Nedićev prijedlog djelomično, te su krajem siječnja i početkom veljače 1942. godine održani u Beogradu višednevni pregovori s predstavnicima NDH, u kojima se predlagalo da 17 srezova Istočne Bosne bude pripojeno Srbiji. Predstavnici NDH nisu pristali na takve prijedloge.[5]
U kolovozu 1943. godine je premješten na mjesto zapovjednika novoosnovanog XXI. planinskog korpusa Wehrmachta, raspoređenoga u Albaniji, da bi već u listopadu 1943. godine bio razriješen djelatne vojne službe. 31. ožujka 1944. godine, nakon 41 godinu vojne službe, službeno je umirovljen.
Nakon rata, živio je u Emmedingenu u Baden-Württemberguu, u istom kraju u kojem se nalazi Lahr, gdje je Paul Bader rođen.
Izvori
- ↑ Jozo Tomasevich (2010.). "Rat i revolucija u Jugoslaviji 1941.-1945., str. 73, 74". Novi Liber, Zagreb. http://www.znaci.net/00003/524.pdf Pristupljeno 8. veljače 2021
- ↑ Tomasevich, op. cits, str. 123, 124
- ↑ Davide Rodogno (2006.). "Fascism's European Empire: Italian Occupation During the Second World War, str. 340" (engl.). Cambridge University Press. https://books.google.hr/books?redir_esc=y&hl=hr&id=ZcUNELPsQQsC&q=paul+bader#v=snippet&q=bader&f=false Pristupljeno 8. veljače 2021.
- ↑ Prusin, Alexander; (2017) Serbia under the Swastika: A World War II Occupation(engleski) str. 53, University of Illinois Press ISBN 978-0-25209-961-8
- ↑ "Hronologija narodnooslobodilačkog rata 1941-1945, str. 207" (srpski). Znaci.net. http://znaci.net/00001/53.pdf Pristupljeno 8. veljače 2021.
Dodatna literatura
|
Ovo je osnova ili početak budućeg članka. Pomozite Wikipediji i dopunite ga. |