Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Skoči na:orijentacija, traži
Spomenik žrtvama Titovih partizana na Mirogoju u Zagrebu.

Partizanski poslijeratni zločini u Zagrebu označavaju pokolj kojeg su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Zagrebu. Zagrepčane su likvidirali i na stratištima po okolnim šumama, podsljemenskim stratištima i poljima. Bez suđenja su partizani ubijali brojne Hrvatske vojnike i civile.[1]

U zagrebačkim logorima su komunističke vlasti mučile i likvidirale hrvatske i njemačke vojnike, civile, žene i djecu, a najzloglasniji su logor Prečko i logor Kanal.

U samom gradu Zagrebu registrirano je i poznato preko 70 masovnih grobnica, a u okolici još više od 60. Najveća stratišta u kojima su ubijene i bačene desetine tisuća ljudi u Zagrebu su: Gračani sa niz velikih grobnica od kojih najveća sa preko 700 ubijenih ljudi, Vrapče, Prečko, Tuškanac (Dubravkin put) i brojne druge.[2]

Nisu bili pošteđeni niti bolesnici i ranjenici iz zagrebačkih bolnica. Prema dokumentiranim podatcima ubijeno je 4.791 ranjenika iz zagrebačkih stalnih i privremenih bolnica.[3] [4]

Poznata stratišta

U neposrednoj blizini Savske 77 smaknuto je tristotinjak ljudi

Partizani su zločine počinili na sljedećim mjestima u Zagrebu:

  • u neposrednoj blizini Pedagoške akademije (danas Učiteljski fakultet u Zagrebu) u Savskoj cesti br. 77: U svibnju 1945. godine komunisti su pogubili oko 300 zarobljenih njemačkih i hrvatskih vojnika, a medu njima je bilo mnogo ranjenika. Svjedoci masakra uglavnom su stanovnici Vrbika, koji su živjeli blizu Pedagoške akademije. Državno odvjetništvo RH, odnosno zamjenik glavnog državnog odvjetnika Antun Kvakan, 2008. godine, nakon zahtjeva Udruge za mobiliziranje novih organizacija mladih - ZAMNOM i Hrvatskog odgovornog društva, kojem je tada predsjednik bio Ivica Relković, zatražilo je od Županijskog državnog odvjetništva u Zagrebu istragu nad zločinima koje su komunisti počinili 1945. godine u dvorištu Savske ceste 77 pokraj zgrade Pedagoške akademije. Odvjetništvo je, među ostalim, zatražio od ŽDO-a provedbu “konkretnih izvida radi svestrane, pa i terenske provjere navoda i obavljanja obavijesnih razgovora s navedenim svjedocima i svim drugim osobama koje imaju saznanja o tim događajima. Državno odvjetništvo zatražilo je da taj materijal promtno dostave na postupanje ravnateljstvu policije. Svjedokinja I. H. (rođena 1926.) imala je krajem Drugog svjetskog rata 19 godina. Izjavila je da se sjeća kako je zgrada Gimnazije sestara milosrdnica pretvorena u njemačku vojnu bolnicu u kojoj su komunisti zatekli ranjenike. Nakon otvaranja istrage, više svjedoka javilo se za svjedočenje o masovnim pogubljenjima, dok je svjedokinja, I. H. u svibnju 1945. godine vidjela jamu pravilnog oblika. Neki svjedoci tvrde su u tom dvorištu iza bodljikave žice držali vojnike s križnog puta.[5]
  • Bukovečka šuma iznad Maksimira - Obavljane su masovne likvidacije, no broj žrtava je zbog nedovoljne istraženosti nepoznat.
  • Čučerje (Gornja Dubrava) - U srpnju 1945. likvidirano je 7 domobrana. Grobište je u zaseoku Fabijanec kod Trstenika.
  • Džamija (današnji Dom hrvatskih likovnih umjetnika na Trgu žrtava fašizma) - Odred "Crnaca" koji se nije htio povući iz Zagreba uz pomoć imama barakadirao se u Džamiju. Dolaze partizani koji upadaju i kolju oko 300 pripadnika odreda.
  • Galovići - Godine 1945. partizani su ubili 13 njemačkih vojnika koji su zakopani u dva grobišta.
  • Gornji Mikulići - Likvidiran nepoznat broj njemačkih vojnika.
  • Dotrščina - U svibnju 1945. partizani su ubili više od 7000 ljudi. Postoji više grobišta.
  • Gornje Vrapče - Godine 1945. vlast FNRJ i partizani FNRJ likvidirali su 2000-2500 zarobljenika logora Senjak. Žrtve, koje su uglavnom bili Zagrepčani te bolesnici Psihijatrijske bolnice Vrapče, bačene su u spilju Dragulinec na Horvatnici.
  • Gornje Vrapče (Kolarska Gora) - Ubijeno oko 70 osoba.
  • Gornje Vrapče (u neposrednoj blizini Kolarske Gore) - Partizani ubili oko 180 osoba čija su tijela bačena i zakopana na šest lokacija.
  • Gornje Vrapče (spilja ispod kote Brežan) - Godine 1945. ubijeno i pokopano oko 30 žrtava.
  • Partizanski zločini u Gračanima - Zločini koje su počinili Titovi partizani u razdoblju od 10. svibnja 1945. do kraja tog mjeseca u Gračanima u podnožju Zagrebačke gore. Nakon završetka Drugog svjetskog rata jugoslavenski komunisti u okolici Gračana su nekoliko tisuća tzv. „narodnih neprijatelja" (civila i zarobljenih hrvatskih i njemačkih vojnika) likvidirali bez suđenja. Smatra se da je žrtava na području Gračana i obližnjih Šestina bilo više tisuća. Žrtve su ubijane tik iza naselja, na ulazu u Park prirode Medvednica. Neka od mjesta pokapanja žrtava su nakon prestanka komunističke vladavine obilježena: Obernjak, Strmec, Bjelčenica, Lonjščina, Peščenka, Zlodijev Brijeg, Banekov stubl... Prema iskazima svjedoka, žrtve su dovođene iz sabirnih centara, zatvora i logora u Zagrebu, pješice, u grupama ili u kolonama. Među žrtavama je bilo i muškaraca i žena; dok su neki bili vezani žicom. Sanitarni inspektor Miroslav Haramija koji je za "narodnu vlast" sanirao šumu punu nepokopanih tijela od kojih je prijetila zaraza, da bi poslije desetljećima skrivao jednu kopiju svojega izvješća koje je poslije čuvano kao državna tajna, izjavio je: "žrtve su bile strahovito unakažene. Stratišta su bila strahovito puna raskomadanih i unakaženih golih ljudskih tijela. Glave su bile odsječene ili raskoljene sjekirama, bili su im prerezani grkljani, odsječeni udovi, spolni organi i dojke. Većini žrtava zaživotno su vađeni utrobni organi, većinom srca, jetre i maternice."[6]
Unutrašnjost bolnice Brestovac, u kojoj su zaklani bolesnici i hrvatski vojnici
  • Pokolj ranjenika iz bolnice Brestovac 1945. - Pokolj koji su počinili Titovi partizani nakon završetka Drugog svjetskog rata u Gračanima. Službeno je zarobljeno 210 pacijenata (bolesnika i ranjenih hrvatskih vojnika). Partizani su žrtve razodjenuli, vezali žicom i vodili na obližnje stratište Obernjak gdje su ih ubijali uglavno noću i vatrenim oružjem.[7]
  • Horvati - Likvidacije su izvršene 1945. u hrastovoj šumi, a na cesti Zagreb-Karlovac u krugu 500 m razbacano je više od 50 grobišta.
  • Jarek (Podsused) - Dana 8. svibnja 1945. žrtve su streljane, pretpostavlja se da su bili pripadnici domobranstva, iako se točan broj žrtava ne zna.
  • Jelenovac (Črnomerec) - U svibnju 1945. streljano je 12 osoba i zakopani su u potoku kod Čulumovićeve šume.
  • Kupinečki Kraljevec - Uhapšeno 15 osoba. Bez suđenja likvidirani i bačeni u jamu.
  • Lipnica (šuma Radovanec) - 1945. partizani streljali 10 njemačkih vojnika.
  • Ljubijska ulica (Dubrava) - Partizani likvidirali preko sto hrvatskih i njemačkih vojnika i civila, koji su bačeni u jamu.
  • Logor u Kanalu (Trnje) - U logor su partizani sabirali hrvatske vojnike te ih noću ubijali.
  • Partizanski logor Prečko (u naselju Špansko) - Likvidirani zarobljeni hrvatski vojnici.
  • Maksimirska šuma - Vlasti FNRJ i partizani u svibnju i lipnju 1945. vršili su ubojstva nad đacima i studentima iz zatvora u Petrinjskoj ulici. Broj žrtava je nepoznat.
  • Perivoj Maksimir - U svibnju 1945. nepoznat broj hrvatskih zarobljenih vojnika bio je mučen i streljan. Zakopani su u obrambene jarke u blizini zgrade Poljoprivrednog fakulteta.
  • Ulica Gospočak (Maksimir) - Partizani su u svibnju 1945. tridesetak vojnika i civila vezali žicom, usmrtili rafalima te bacili u jarak.
  • Markovo Polje - 24./25. siječnja 1947. likvidirane su dvije civilne osobe i pokopane pokraj groblja.
  • Markuševec - U svibnju 1945. streljan velik broj osoba, većinom civila.
  • Ulica Miholićev Put - 10. svibnja 1945. partizani streljali 108 hrvatskih vojnika.
  • Mirogoj (kraj krematorija) - Žrtve streljane i zakopane podno krematorija.
  • Mlinovi - Nepoznat broj osoba zakopan je nakon likvidacije.
  • Miroševac (kod potoka Trnava) - Partizani streljali oko 40 osoba čiji su ostatci nađeni na istočnoj obali potoka.
  • Šuma iznad Prečkog (u naselju Rudeš) - Partizani likvidirali 750 domobrana.
  • Pod Sljemenom - U svibnju 1945. zatvorenici zatvora Nova Ves odvedeni su, streljani i zakopani u jame pod Sljemenom
  • Remete (šuma Bukovina) - 8. svibnja 1945. zarobljena su i streljana 42 domobrana. Bačeni su u jarak između brijega Črešnjevec i Gospodiček.
  • Remete (u blizini samostana) - Dovezeno oko 30 domobrana, rukama vezanih žicom ubačeni u iskopane rovove i pobijeni rafalom. Postoji više lokacija grobišta.
  • Remete (iznad krematorija, Fučkov jarak) - U svibnju 1945. partizani dovode civile i vojnike te ih streljaju.
  • Sesvete (Kučane) - U svibnju 1947. u vinogradima u Kučanima streljano je 6 osoba.
  • Sesvete (Selčinska šuma) - Nepoznat broj osoba dovezen je, ubijen i pokopan.
  • Stenjevec (ulica Jankomir) - Likvidiran nepoznat broj osoba u blizini sadašnje tvornice AD Plastik d.d.
  • Šestine - U svibnju 1945. partizani su likvidirali oko 5000 hrvatskih i njemačkih vojnika. Među žrtvama su bili i bolesnici zagrebačke bolnice i ranjenici. Partizani su ih dovodili kamionima, a nakon toga bi ih likvidirali i zakopali.
  • Između Šestina i Gračana - U svibnju 1945. iz zagrebačkih bolnica partizani su dovodili bolesnike i ranjenike te ih na lokaciji između Šestina i Gračana streljali i zakopali.
  • Šestine (kod Lagvića) - U svibnju 1945. između 250 i 300 zarobljenih domobrana likvidirano je na putu prema Lagviću (prema potoku na lijevoj strani brijega).
  • Šuma Gliboki jarek - U svibnju i lipnju 1945. OZNA je iz Sesveta dovodila osobe, mučila ih i likvidirala.
  • Šuma Resničina (između Sesveta, Resnika i Ivanje Reke) - Od 8. svibnja do kraja lipnja 1945. partizani i vlasti FNRJ dovodile su i likvidirale nepoznat broj osoba.
  • Šume Zagrebačke gore - 8. svibnja 1945. partizani su hrvatske vojnike i bolesnike iz bolnice Brestovac dovezli i poubijali u nesposrednoj blizini bolnice.
  • Tuškanac - od 10. do 20. svibnja 1945. partizani su kamionima dovozili žrtve. Zatim su ih streljali i zakopali.
  • Rijeka Sava - U lipnju 1945. žrtve su kamionima dovedene na Savski nasip i uz mučenje likvidirane i bačene u rijeku. Među žrtvama bilo je i oko 40 djece te 20-30 ranjenika.
    U blizini Mosta mladosti likvidirane su žrtve među kojima je bilo oko 40 djece i 20-30 ranjenika koji su bačeni u rijeku Savu
  • Smrtne presude koje je potpisivao Vlado Ranogajec - Vlado Ranogajec bio je istaknuti nogometaš, sportaš, ali i sudac. Kao sportski djelatnik uvijek je bio na visokim funkcijama, pa je tako od 1953. do 1957. bio predsjednikom Hrvatskog nogometnog saveza, a danas u zagrebačkom naselju Jarun postoji ulica imenovana po Ranogajcu. Ranogajec je poznat kao čovjek koji je u poslijeratnim godinama potpisao stotine naloga za strijeljanje, nakon kojih bi obitelji dobile tek obavijest na komadiću papira. Optužnica i presuda objedinjavala je, kako to se to cinički navodilo – zbog racionalizacije, proces protiv 58 međusobno nepovezanih optuženika različitih zvanja i vjera. Na čelu Vojnoga suda (predsjednik) bio je kapetan Vladimir Ranogajec. Opisanim djelima, kako se navodi u presudi, svih 58 počinilo je krivična djela ratnih zločinaca i narodnih neprijatelja iz čl. 13. i 14. Uredbe vojnim sudovima. Partizani na čelu s kapetanom Ranogajcem su optužene osudili na kaznu smrti vješanjem, trajan gubitak građanske časti i konfiskaciju imovine za koju je osuđeno šest optuženika, na kaznu smrti strijeljanjem 43 osobe te devet na vremenske kazne. Neki od poznatijih optuženika su: Germogen Maksimov, patrijarh Hrvatske pravoslavne crkve; Kerubin Šegvić, katolički svećenik i znanstvenik, promicatelj teze o gotskome porijeklu Hrvata; Ivo Guberina, katolički svećenik, novinar, publicist, pisac; Ismet Muftić, muftija u Zagrebu; Radoslav Glavaš, franjevac, profesor i pisac.[8][9]

Do danas od strane hrvatskog pravosuđa nisu pokrenute istrage, optužnice ili sudski postupci protiv odgovornih osoba i zločinaca koji žive u Republici Hrvatskoj.[10]

Poznati zagrebački stradalnici

Velik broj javnih osoba koje su djelovale za vrijeme Nezavisne Države Hrvatske, poznati političari, ali i oni koji su u to vrijeme doživjeli vrhunac svoje karijere ili su pak bili odlučni kako neće promijeniti svoje stavove i prikloniti se novoj komunističkoj vlasti, bili su smaknuti. Među njima su bili brojni umjetnici (slikari, pjesnici, književnici, operni pjevači), znanstvenici, novinari, vjerski dužnosnici i redovnici, koji su živjeli i radili u Zagrebu, a zatim su strijeljani u Zagrebu, ili su iz Zagreba odvedeni prema Austriji baš kao i u okolna mjesta poput Rakovog Potoka ili jame Jazovka, gdje su na okrutne načine smaknuti.

Povezani članci

Izvori

  1. ↑ Titovi zločini – Hrvati ni danas ne znaju razmjere zločina u Zagrebu, pristupljeno 30. rujna 2017.
  2. ↑ Sustavno prikrivanje komunističkih zločina od strane neokomumista pristupljeno 3. rujna 2017.
  3. ↑ Milan Marušić: Žrtve komunističkih zlodjela u Zagrebu svibanj 1945. i sljemenskim stratištima bolnica Brestovac i Gračani (str.9)
  4. ↑ Matković, Blanka. "ODVOĐENJA I LIKVIDACIJE RANJENIH PRIPADNIKA HRVATSKIH ORUŽANIH SNAGA (HOS) IZ ZAGREBAČKIH BOLNICA U SVIBNJU I LIPNJU 1945. KROZ ARHIVSKO GRADIVO DRŽAVNOG ARHIVA U ZAGREBU". Arhivski vjesnik, Vol. 54 No. 1, 2011.. https://hrcak.srce.hr/90525 Pristupljeno 10. svibnja 2021. 
  5. ↑ Komunistički zločin iz Savske pod istragom, pristupljeno 3. rujna 2017.
  6. ↑ "Zatajena grobišta", pristupljeno 3. rujna 2017.
  7. ↑ Duh glumice luta napuštenom bolnicom na Zagrebačkoj gori, pristupljeno 3. rujna 2017.
  8. ↑ Tko je bio Vlado Ranogajec, novi na listi za odstrel iz Zagreba, pristupljeno 4. rujna 2017.
  9. ↑ Tko je Vladimir Ranogajec – Zagreb ima ulicu po imenu komunističkoga manijaka i zločinca, pristupljeno 4. rujna 2017.
  10. ↑ Grobišta - Croatia Rediviva, pristupljeno 29. listopada 2017.
  11. ↑ [1]
  12. ↑ Emil Periška-Lalec: Nogometna zvijezda u Zagrebu, buijen s obitelji 9. svibnja 1945. komunistickizlocini.net, pristupljeno 17. svibnja 2019.

Vanjske poveznice

Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Partizanski_poslijeratni_zločini_u_Zagrebu&oldid=128922"