| Andrija Konc | |
|---|---|
| Datoteka:Andrija Konc.jpg | |
| Rođen/a | 10. studenoga 1919. |
| Umro/umrla | 1945. |
| Žanr/ovi | opereta i šansona |
| Zanimanje | pjevač (tenor) |
| Djelatno razdoblje | 1930-ih do 1945. |
Andrija Konc (Sombor, 10. studenog 1919. - Bjelovar, 1945.) hrvatski operetni pjevač i šansonijer, najpopularniji pjevač četrdesetih godina 20. stoljeća.[1] Njegova perspektivna tenorska karijera prekinuta je 1945. godine kada su ga ubili jugoslavenski komunisti.
Životopis
Glas je školovao u zagrebačkoj Muzičkoj akademiji u klasi profesora Lava Vrbanića, kod kojeg je i diplomirao. U Zagrebu je jedno vrijeme pjevao u opernom zboru HNK-a, ali ga je napustio i opredjelio se za zabavnu glazbu. U kratkom vremenu postao je vrlo popularan. Pjevao je u najelitnijim zagrebačkim lokalima, snimao je gramofonske ploče, pjevao je na radiju, gostovao u inozemstvu. Pjevao je u zboru opere Narodnog kazališta u Zagrebu, ali i u operetama u manjim ulogama. Prvi nastup imao je u zagrebačkom Malom kazalištu 22. prosinca 1934. u opereti Jare Beneša Sveti Anton svih zaljubljenih patron. Najveći uspjeh kod publike imao je u opereti Milana Asića Pjesmom kroz život izvodeći pjesmu Zar ne znaš. Prvi je put glavnu ulogu dobio u operetnoj reviji Slavka Miđora i Maksa Mottla Snovi male Luane 1945. Nastupio je u devet opereta i jednoj komediji. Osim u kazalištu, nastupao je i na koncertima u zagrebačkim dvoranama i kabaretima.
Andrija Konc je 1933. pristupio konobarskom športskom klubu Hajduk u Zagrebu i tamo je šest godina igrao na mjestu vratara. Godine 1938. zagrebačke Ilustrovane športske novine objavile su vijest da “odlični vratar Konc odlazi ove godine u Budimpeštu, gdje će igrati za Ferencvarosz...” Konc je ipak prednost dao svojem školovanju na Akademiji i nije otišao u Budimpeštu, ali je 1939. postao vratar tadašnjeg službenog državnog nogometnog prvaka, zagrebačkog HAŠK -a.
Godine 1942. gostovao je s članovima Hrvatskog državnog kazališta u raznim njemačkim gradovima na priredbama za hrvatske radnike. Gostovao je i u programu europskih radijskih postaja gdje je uglavnom izvodio hrvatsku vokalnu liriku i pjesme zabavne glazbe.
Godine 1938. zagrebačka tvornica gramofonskih ploča Edison Bell Penkala (EBP) snimila je tri 25-centimetarske šelakove ploče s Andrijom Koncom uz klavirsku pratnju Rikarda Šimačeka. Program je bio sastavljen od poznatih pjesama i šlagera koji se nalaze i na ovom CD-u. Godine 1943. Konc je za tvrtku Durium Patria iz Budimpešte snimio deset 25-centimetarskih ploča. Pjevao je na mađarskom, njemačkom, hrvatskom i talijanskom jeziku. Posljednje dvije ploče snimio je 1945. za zagrebačku tvornicu ploča Elektroton.
Andrija Konc skladao je i šlagere koje je publika vrlo dobro prihvatila ne samo u njegovoj nego i u izvedbi ostalih pjevača zabavne glazbe 40-ih godina. U travnju 1938. prvi je put nastupio na Radio Zagrebu. Otada Konc bez prekida nastupa na radiju. Najpopularnija melodija koju je izvodio bila je Snivaj Nenada Grčevića. Okušao se i u operi. Godine 1943. nastupio je u Verdijevoj Traviati u ulozi Alfreda. Dana 23. travnja 1945. nastupio je 1000. put na radiju.
Dana 22. ožujka 1945. godine izveo je uživo na Hrvatskom krugovalu skladbu Ljube Kuntarića "Ti ni ne slutiš", a nešto kasnije iste godine njegova sudbina ostala je do današnjih dana nepoznata. Dolaskom nove vlasti 8. svibnja 1945. na Radio Zagrebu mnoge se radijske djelatnike surovo maknulo, a mnogima je bio zabranjen svaki javni nastup. Popularni domaći šlageri u novom duhu "kolektivizma" smjeli su biti izvođeni samo u orkestralnoj inačici, dok su se pjevale isključivo narodne pjesme u pratnji tamburaških sastava.[1]
Eliza Gerner u svojoj knjizi "U sjeni stoljeća koje odlazi" navodi da je 1945. odveden u logor, vjerojatno zato što je bio zvijezda u doba Nezavisne Države Hrvatske, dok lokalni izvori, spominju likvidaciju Andrije Konca u samom Bjelovaru, premda ni za jedno ni za drugo nema izravnih dokaza. Jedino je neosporna činjenica da se Andriji Koncu gubi svaki trag nakon ulaska u zgradu bjelovarske OZNA-e 1945. godine. Po skidanju zabrane spominjanja imena Andrije Konca 1993. godine, Eliza Gerner navodi kako je poslala sve izreske iz novina njegovoj sestri Elizabeti, koja je u međuvremenu umrla.[1]
Diskografija
- 2017. - Andrija Konc: portret jednog tenora - best of
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 1,2 Hrvatski fokus Marta Kovačić. "Gdje je skončao Andrija Konc?", www.hrvatski-fokus.hr, 14. travnja 2017. (pristupljeno 30. prosinca 2017.)
Vanjske poveznice
- (engl.) Andrija Konc na Discogsu (diskografija)