Svećenik
Svećenik (staroslavenski свештеникъ), posebno pripremljena osoba koja prinosi žrtve i obavlja druge vjerske obrede. Pojam svećenstvo označava ukupan svećenički stalež.
Povijest
U najstarije vrijeme vjerojatno je otac obitelji prinosio žrtvu, a u daljnjemu razvoju izdvajaju se posebne osobe koje se smatraju posrednicima između ljudi i Boga (bogova). U nekim civilizacijama svećenstvo je višestruko angažirano i privilegirano ujedinjujući u sebi dužnost svećenika, vrača, čarobnjaka, liječnika, učitelja, tumača tradicija, suca i drugo.
U Mezopotamiji i Egiptu službu najvišeg svećenika često obavlja kralj, a njemu pomaže hijerarhijski ustrojen i nasljedan kler koji tvori pravu kastu.
Kod Izraelaca se pleme Levijevo smatralo izabranim za bogoštovne čine, a u svećeničkim rodovima svećenstvo je bilo nasljedno. U postegzilnom periodu veliki svećenik je teokratski poglavar; pod Rimljanima također ima izvjesnu političku vlast. U staroj Perziji su velik ugled uzimali svećenici magi, a u hinduizmu brahmani.
U antičkoj Grčkoj svećenik nije igrao tako veliku ulogu; on je službenik svetišta odnosno pojedinog boga. Ženska božanstva imala su žene svećenice. U Rimu su svećenici državni dužnosnici, birani kao i ostali magistrati (u najstarije vrijeme samo iz patricijskih rodova); visoki se svećenici nazivaju pontifices, a najviši svećenik pontifex maximus.
Svećenici su bili vrlo utjecajni u plemenskom životu starih Germana i Kelta (druidi), dok se na stare Slavene ne zna da li su imali poseban svećenički stalež. Svećenik starih Slavena naziva se u literaturi žrec (starocrkvenoslavenski жьрьць).
U ranom kršćanstvu javlja se misao o svećeničkom pozivu svih vjernika (koju će kasnije naglasiti protestanti); međutim, vrlo rano stvara se hijerarhijski ustrojeno ministerijalno svećenstvo (usp. prezbiter, jerej, biskup, metropolit, papa).
Većina zajednica nastalih nakon reformacije ne poznaje pojam svećenika u tradicionalnom smislu; tim vjerskim zajednicama rukovode duhovnici, pastori, propovjednici.
Svećenica
U anglikanskoj crkvi u novije vrijeme i žene mogu obavljati svećeničke dužnosti. Svećenica je (kod Maretića i svećenka), ženska osoba koja se posvetila svećeničkom pozivu, npr. vestalka, svećenica božice Veste u starom Rimu. Figurativno, svećenica je ona koja se potpuno predala službi nečemu.
Izvori
- Opća enciklopedija JLZ svezak 7, Raš-Szy Zagreb, 1981.
- Rečnik srpskohrvatskoga književnog jezika, Matica srpska, Novi Sad, 1967-1976.
- Rječnik hrvatskoga jezika, Vladimir Anić Zagreb, 1998.