Oslobođenje Splita
| Oslobođenje Splita | |||||||||
|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
| sukob: Drugi svjetski rat u Hrvatskoj | |||||||||
| Datoteka:Oslobodjenje Splita Slobodna Dalmacija.png Naslovnica Slobodne Dalmacije, 26. listopada 1944. | |||||||||
| |||||||||
| Sukobljene strane | |||||||||
 NOVJ
|
 Treći Reich NDH
| ||||||||
| Zapovjednici | |||||||||
| Vlado Ćetković † |
Datoteka:Flag of Germany (1935–1945).svg Martin Gareis Datoteka:Flag of Croatia (1941–1945).svg Zlatko Bednjanec † | ||||||||
| Postrojbe | |||||||||
| 8. dalmatinski korpus: • 20. dalmatinska divizija • 26. dalmatinska divizija |
892. pješačka pukovnija 26. ustaška bojna 3. ustaška bojna domobranske postrojbe oružništvo pomorske postrojbe NDH | ||||||||
| Jačina | |||||||||
| između 15.000 i 20.000 | između 5.000 i 8.000 | ||||||||
| Gubitci | |||||||||
| nekoliko stotina | nekoliko stotina | ||||||||
Oslobođenje Splita, povijesni događaj koji se zbio 26. listopada 1944. godine, za vrijeme Drugog svjetskog rata (1939. – 1945.) kada su jedinice jugoslavenske narodnooslobodilačke vojske ušle u grad Split i oslobodile ga od nacističke vlasti. Partizanske jedinice su samostalno oslobodile grad, bez ikakve pomoći savezničkih snaga.[1] Odmah po oslobođenju, partizanske novine Slobodna Dalmacija objavile su naslovnicu pod naslovom Oslobođen je Split, ponos hrvatske Dalmacije.
Pozadina sukoba
Grad Split je dočekao početak Drugog svjetskog rata kao sastavni dio Banovine Hrvatske u sklopu Kraljevine Jugoslavije. Prema posljednjim predratnim statistikama brojio je oko 40.000 stanovnika. Talijanska fašistička vojska okupirala je Split 15. travnja 1941. godine, dok su Rimski ugovori bili potpisani 18. svibnja iste godine i po njima je ustaška vlada Nezavisne Države Hrvatske (NDH) predala velike dijelove Dalmacije, uključno sa Splitom, Kraljevini Italiji što je izazvalo revolt i dizanje naroda na pobunu u mnogim dijelovima Dalmacije, uključujući i grad Split.
Dana 11. kolovoza 1941. godine osnovan je dobrovoljački splitski partizanski odred koji je kratko vodio gerilski rat u zaleđu Splita, dok skupina nije stradala, a ostatak bio uhvaćen i pogubljen. U gradu su čitavo vrijeme dijelovale diverzantske grupe koje su napadale talijanske, a kasnije njemačke vojnike, ispisivale protuokupatorske grafite, vršile špijunske i saboterske aktivnosti, dok je ostatak boraca djelovao izvan grada, u njegovom bližem i daljem zaleđu.
Sutradan nakon kapitulacije Kraljevine Italije, koja je bila potpisana dana 8. rujna 1943. godine, građani Splita dignuli su se na ustanak, razoružali su talijanske vojne jedinice u gradu i oslobodili svoj grad. Sljedećih dana u grad i njegovu okolicu došle su partizanske vojne jedinice pod vodstvom Prve dalmatinske udarne brigade i (Drugog) splitskog partizanskog odreda kako bi preuzele nadzor nad oslobođenim teritorijem. U međuvremenu su njemačke nacističke vlasti i Wehrmacht pokrenule operaciju Osovinu, kojoj je cilj bio ublažiti posljedice kapitulacije Italije na način da njemačke vojne snage preuzmu područja koja su dotad držale fašističke vojne jedinice i uprava. Njemačka vojska i vojne snage NDH ušle su u Split 27. rujna 1943. godine, čime je završilo razdoblje kratke partizanske uprave nad gradom. U tom kratkom razdoblju, Split je bio najveći oslobođeni grad u okupiranoj Europi.[2][3]
Oslobođenje grada 1944. godine
U listopadu 1944. godine postalo je očito da se rat u Europi bliži svom kraju. Partizanske jedinice na prostoru nekadašnje Jugoslavije imale su u tom trenutku obilatu pomoć saveznika, Engleza i Amerikanaca te su nezaustavljivo napredovale u oslobađanju teritorija pod okupacijom njemačkih snaga i njihovih saveznika. Nakon oslobođenja Omiša, 23. listopada i Sinja, dva dana kasnije, partizanske jedinice se su se koncentrirale u nastojanju da oslobode grad Split. Glavne borbe odvijale su se na prilazima gradu, od Strožanca i Žrnovnice do Klisa i Kaštela, dok je sam grad ostao pošteđen novih razaranja.[4] U napadima na grad pod okupacijom njemačkih i ustaških snaga sudjelovale su 20. i 26. divizija Narodnooslobodilačke vojske, uz potporu mornarice i artiljerije.
Napadi jedinica 20. i 26. dalmatinske divizije na njemačko-ustašku splitsku i sinjsku grupaciju započeo je 25. listopada, uz pomoć avijacije 1. i 2. eskadrile NOVJ-a koja je u dva navrata tukla neprijatelja u Klisu.[5] Istovremeno je 12. dalmatinska brigada krenula s tri bataljona na frontu na potezu od Strožanca do Žrnovnice, dok je istoga dana 3. prekomorska brigada vodila bitke za Dugopolje i napredovanje prema njemačkom taboru na tvrđavi Klis. U isto vrijeme su jedinice 26. dvizije napale ustašku Borbenu grupu Cetina te je prisilie na povlačenja od Sinja prema Dicmu. Za to vrijeme već su južno od Dicma bili 10. dalmatinska brigada i dijelovi Mosorskog partizanskog odreda koji su zatvorili odstupnicu ustašama te su ih naposljetku uništili.[6]
Nijemci i ustaše povukle su se iz grada, preko Klisa, tek u zoru 26. listopada, nakon čega su partizanske jedinice ušle u oslobođeni grad. Tog su kišnog jutra na Rivu pohrlile tisuće građana da pozdrave partizansku vojsku i pronađu svoje najmilije među njima, a istog dana grad je okićen mahom hrvatskim zastavama, uz pokoju jugoslavensku.[7]
Značaj oslobođenja Splita za završne operacije Drugog svjetskog rata u Jugoslaviji
Oslobođenje Splita imalo je velik strateški i simbolički značaj. Grad je postao baza za daljnje vojne operacije u Dalmaciji i zaleđu, ali i simbol otpora fašizmu.[8] U političkom smislu je oslobođenje Splita predstavljalo prekretnicu na bojištu u završnoj fazi rata, koja je imala snažan politički odjek, ne samo u Dalmaciji nego i u čitavoj Jugoslaviji, jer je prije Splita bilo konačno oslobođeno tek nekoliko gradova na prostoru Jugoslavije, a značaj oslobođenja Splita je bio i veći, jer je bio oslobođen isključivo snagom NOVJ-a, bez sudjelovanja ikakve pomoći sa strane.[9] Split je imao i veliko strateško i vojno značenje, jer je bez njegova oslobođenja bilo teško izvedivo oslobođenje drugih dijelova Dalmacije, ali i funkcionalan razvoj borbenih planova prema Lici i Bosni i Hercegovini. Oslobođenje Splita imalo je i međunarodnu političku dimenziju, jer je utjecalo na britansku politiku i kombinacije britanskog premijera Churhilla (1874. – 1965.) o savezničkom iskrcavanju u Dalmaciji, pri čemu je Split trebao imati svoju posebnu ulogu.[10]
Doprinos splitskih građana antifašističkoj borbi
Predratni je Split imao oko 40.000 građana, od čega je u partizane otišli oko 12,5 tisuća građana, a njih je tisuću i pol poginulo na brojnim ratištima širom Dalmacije i nekadašnje Jugoslavije, uključujući i u važnim bitkama, poput onih na Sutjesci i na Neretvi. Preko 8 tisuća Splićana diglo se na ustanak prije kapitulacije Italije, a ostatak nakon njene kapitulacije u rujnu 1943. godine. Mnogi građani koji su surađivali s partizanima su zarobljivani, mučeni i pogubljeni, uključujući i poznatu splitsku heroinu Palminu Piplović (1922. – 1944.). Oko 10.000 Splićana prošlo je kroz okupatorske zatvore u gradu, a njih oko 5000 kroz talijanske, njemačke i ustaške logore, od kojih se dobar dio nikada nije vratio.[11] Djeca i studenti su također sudjelovali u diverzantskim akcijama u gradu i dali svoj doprinos antifašističkoj borbi. Od pretradnih 800 radnika splitskog škvera, njih preko 500 otišlo je u partizane, a u partizane su otišle i momčadi splitskih sportskih klubova, članovi Splita još 1941., a članovi Hajduka 1944. godine. U ljeto 1944. godine, broj antifašističkih aktivista u gradu iznosio je oko 15.000 građana.[12]
Sudjelovanje građana Splita na okupatorskoj strani bilo je zanemarivo. Među ustašama je bilo oko 50, a u četnicima 40 građana.[13]
Na svečanoj priredbi u splitskom kazalištu, održanoj 6. studenoga 1944. godine, hrvatski pjesnik Vladimir Nazor (1876. – 1949.), prvi predsjednik Hrvatskog sabora (1945.-1949.) izjavio je[14]:
Poslijeratni partizanski i komunistički zločini na području Splita i uže okolice
Poslije oslobođenja grada u listopadu 1944. godine, komunističke vlasti nove Jugoslavije započele su progon stvarnih i umišljenih političkih neistomišljenika, protivnika i suradnika okupatora. Progone je od 1944. godine vršila jugoslavenska sigurnosno-obavještajna organizacija Odljeljenje za zaštitu naroda (OZN-a), a od 1946. godine njena sljedbenica Uprava državne bezbednosti (UDB-a), ali i Korpus narodne odbrane Jugoslavije (KNOJ) (KNOJ).
Razdoblje od 1944. do 1946. godine obilježeno je likvidacijama ratnih zarobljenika i civila, političkom represijom, konfiskacijama imovine i montiranim sudskim procesima.
Na području Splita je postojalo nekoliko partizanskih sabirnih logora u kojem su držani zarobljeni vojnici i civili, od kojih su mnogi odvođeni na strijeljanja bez ikakvih sudskih procesa. Korišteni su za ispitivanja i premlaćivanja zarobljenika koja su često završavala smrtnim ishodom. Neki od tih logora bili su logor na Gripama i logor na Firulama, dok je gradsko groblje na Lovrincu služilo kao glavno stratište i mjesto masovnih grobnica.[15]
Izvori
Vanjske poveznice
- Split je danas proslavio Dan oslobođenja od fašizma – split.hr
- Dan je oslobođenja Splita od fašista: Partizani bez ičije pomoći dotukli okupatore – morski.hr
- Na današnji dan prije 78 godina partizani su oslobodili Split – 24sata.hr
| ||||||||||
.svg){kind=link}
.svg){kind=link}
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
- ↑ Na današnji dan su partizani oslobodili Split – dalmacijadanas.hr
- ↑ Svi u partizane – Tih dana Split je bio najveći oslobođeni grad u okupiranoj Europi – novidani.com
- ↑ Split je danas proslavio Dan oslobođenja od fašizma – split.hr
- ↑ Prije 81 godinu: Partizani na današnji dan oslobodili Split – dalmacijanews.hr
- ↑ Oslobođen Split – antifasisticki-vjesnik.org
- ↑ Oslobođen Split – antifasisticki-vjesnik.org
- ↑ Na današnji dan partizani su oslobodili Split – index.hr
- ↑ Prije 81 godinu: Partizani na današnji dan oslobodili Split – dalmacijanews.hr
- ↑ Sretan nam Dan oslobođenja Splita! – portalnovosti.com
- ↑ Sretan nam Dan oslobođenja Splita! – portalnovosti.com
- ↑ Otimanje zaboravu: Split je bio partizanski grad – lupiga.com
- ↑ Sretan nam Dan oslobođenja Splita! – portalnovosti.com
- ↑ Uz obljetnicu oslobođena Splita – Cijeli grad otišao u partizane – radiogornjigrad.blog
- ↑ Uz obljetnicu oslobođena Splita – Cijeli grad otišao u partizane – radiogornjigrad.blog
- ↑ U Splitu je postojalo nekoliko partizanskih logora iz kojih su odvođeni i likvidirani zarobljenici – kamenjar.com