Korčula
Ovo je glavno značenje pojma Korčula. Za druga značenja pogledajte Korčula (razdvojba).| Korčula | |
|---|---|
| |
| Podatci | |
| Smještaj | Jadransko more |
| Država | Hrvatska |
| Glavno naselje | Korčula |
| Površina | 271,466109[1] km2 |
| Obalna crta | 190,735[1] km |
| Broj stanovnika | 16.182 |
Korčula (staronjemački Kurzel, talijanski Curzola, grčki Κόρκυρα Μέλαινα, Korkyra Melaina, latinski Corcyra Nigra) je hrvatski otok na jadranskom moru pored dalmatinske obale. Razvijeno je poljodjelstvo, ribolov, brodogradnja i turizam.
Osnovni podaci
Otok pripada Dubrovačko-neretvanskoj županiji, ima površinu od 279,03 km2 (dužina 46,8 km, širina 5,3-7,8 km) i 16.000 stanovnika. Najviša brda su Klupca sa 568 m i Kom sa 508 m.[2] To je šesti najveći Jadranski otok. Klima je mediteranska (blaga); prosječna temperatura u siječnju je 9,8 °C, a u srpnju 26,9 °C. Prosječne godišnje padaline su 1100 mm, a otok je prekriven mediteranskom florom, ponegdje i šumom borova. Izgrađen je na dolomitima, tj. vapnencu. Jedno od najrazvijenijih polja je Blatsko polje koje je ujedno najveće.
Otok je trajektima povezan s Orebićem na poluotoku Pelješcu, Splitom, te Ublima na otoku Lastovu.
Stanovništvo
Korčula ima 16.182 stanovnika prema popisu stanovništva iz 2001., od čega Hrvati čine 96,8 %, a gustoća naseljenosti je 58 stanovnika na km2. Drugi je otok u Hrvatskoj po broju stanovnika, nakon Krka, koji ima 16.402 ljudi. 1991. Korčula je imala 17.038 stanovnika, od čega su Hrvati činili 92 % te drugi. Broj stanovnika 1981. bio je 18.399, a 1971. 20.237, što znači da se broj stanovnika neprestano smanjivao tijekom zadnjih desetljeća.
Naselja
U Korčuli nalazi se samo mali broj odvojenih naselja. Tri najveća mjesta na Korčuli su glavni grad Korčula, Blato u unutrašnjosti, kao i mali lučki Vela Luka na zapadu otoka. Sljedeća odvojena mjesta su Lumbarda, Smokvica, Potirna, Račišće, Čara, Pupnat i Žrnovo. Ostali zaselaci, koji nisu odvojena naselja: Tri Luke, Karbuni, Gršćica, Prižba, Prišćapac, Vinačac, Gradina, Tudorovica, Črnja Luka, Bristva, Prigradica, Babina, Piske, Tri Žala, Kneža, Vrbovica, Žrnovska Banja, Medvinjak, Soline, Javić, Baćva, Pupnatska Luka, Zavalatica, Brna, Poplat, Plitvine, Mikulina Luka, Stračinčica, Pelegrin, Prapatna, Blaca, Strećica, Sveti Antun, Zagradac, Postrana, Kampuš, Prvo Selo, Brdo i Hotinja.
U gradu Korčuli stoji kuća za koju se vjeruje da je u njoj rođen Marko Polo. Postoji dvojba je li rođen na Korčuli ili možda negdje drugdje.
Povijest
Otok je bio naseljen još u pretpovijesti. Najstariji nalazi su starijeg kamenog doba, u Veloj spili.
Prema legendi, otok je bio naseljen od strane trojanskog junaka Antenora u 12. stoljeću prije Krista, koji je također poznat kao osnivač grada Padove.[3] Drugi val ljudskih naseljenika su bili Iliri.[4] Korčula je bila grčka kolonija zvana Korkyra Melaina, zatim ilirska i rimska zvana Corcyra Nigra, pa zatim bizantsko i naposlijetku slavensko naselje. U 10. stoljeću u sastavu je Neretvanske kneževine, zatim priznaje vlast Zahumlja, Mlečana i hrvatsko-ugarskog kralja.
8. rujna 1298. godine odvijala se blizu otoka bitka kod Korčule između flote Mletaka i Genove.
Postoje mnoga sporenja, no izuzev nekih drugih gradova (Venecija, Istanbul), smatra se da se na Korčuli rodio Marko Polo 1254. Naime, ulica i dio grada (po postojećim zapisima koji postoje i danas) u kojem se danas nalazi tzv. kuća Marka Pola, odgovaraju prostoru koji od najranijih dana pripada upravo obitelji Polo.
Tvrtko I. Kotromanić krajem 14. stoljeća godine postaje kraljem Raške, Bosne, Dalmacije, Hrvatske i Primorja kada su mu se 1390. godine pokorili gradovi Split, Trogir, Šibenik, te otoci Brač, Hvar i Korčula.
Početkom 15. stoljeća Korčula je bila pod vlašću Dubrovačke Republike, a od 1420. do 1797. pod Venecijom. Od 1797. do 1805. je pod Austrijom, da bi je 1806. osvojio Napoleon i Francuzi, sve do 1815. kada je opet bila pod Austrijom. Pod talijanskom je okupacijom od 1918. do 1921. te od 1941. do 1943., a pod njemačkom od 1943. do 1944. godine. Od 1945. godine bila je sastavni dio SR Hrvatske u Jugoslaviji, da bi raspadom te države 1991. postala dio Hrvatske. Tijekom Domovinskog rata, Korčula je uglavnom bila pošteđena ratnih grozota, no ratna ih zbivanja nisu izbjegla.
Procjene hrvatskih stratega da će se velikosrpska JNA upustiti u osvajanje udaljenih hrvatskih krajeva gdje uopće nema Srba, uključujući i hrvatske otoke, su se pokazale točnima. Kasniji događaji su potvrdili da se ne radi ni o kakvim pretjeranim i neutemeljenim procjenama.
2. srpnja 1991. se je očekivao desant na zračnu luku Rijeka na Krku, no preventivnom akcijom to je spriječeno. 6. kolovoza 1991. je JRM izvršila desant na otok Šoltu[5] s 15 helikoptera i 2 ratna broda iz Lore, opkolivši policijsku postaju u Grohotama[6], a uz to je brodovljem blokirala Splitska vrata. Zatim je bio desant na Sv. Kaju sredinom rujna 1991. kad je JRM nastojala povratiti nazad skladište goriva u Svetom Kaji u Kaštelanskom zaljevu[5].
Naposljetku je tako i Korčula došla na red. 29. rujna 1991. je velikosrpska JNA u jeku ofenzive na Hrvatsku izvršila desant na Privalu na otoku Korčuli pri čemu je ponovo u svoje ruke uzela tamošnju vojarnu i pokupila sve podvodne mine iz skladišta podvodnog oružja iz tamošnje vojarne [5], premda su dan prije 28. rujna postrojbe JNA napustile otok Korčulu.[7]
Poznate osobe
- Jakov Baničević (* 1466. - † 1532.), hrvatski ugledni diplomat i humanist.
- Vinko Paletin (* 1508. - † …), dominikanac, kartograf, prevoditelj, pisac rasprave o problemu kolonizacije američkog kontinenta.
- Oliver Dragojević (7. prosinca 1947. - 29. srpnja 2018.), hrvatski glazbenik.
Kultura
Podrobniji članak o temi: Korčulanski barokni festivalKorčulanski barokni festival novo je utemeljeni međunarodni glazbeni festival čije će se prvo izdanje održati od 7. do 16. rujna 2012. godine. Na festivalu će nastupiti svjetski i domaći ansambli i solisti kao što su The Academy of Ancient Music (Velika Britanija), Le Parlament de Musique (Francuska), Currende i Erik Van Nevel (Belgija), La Venexiana (Italija), Red Priest (Velika Britanija) i Hrvatski barokni ansambl (Hrvatska). Osim neupitne umjetničke vrijednosti, svrha ovog festivala je i unapređenje hrvatskog turizma.
Upravna podjela
Poveznice
Izvori
- ↑ 1,0 1,1 Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.
- ↑ plsavez.hr, Korčula – vrh Kom, pristupljeno 13. srpnja 2011.
- ↑ Nikola Ostojić, Kompendij povijesti otoka Korčule (str.5)
- ↑ John Wilkes, The Illyrians
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Hrvatski vojnik Stjepan Bernadić: Prvi brod Hrvatske ratne mornarice, rujan 2006.
- ↑ Slobodna Dalmacija U okružju pobune (prisjećanja Vladimira Šeksa), 25. lipnja 2001.
- ↑ Kronologija 1991., Hrvatski memorijalno-dokumentacijski centar Domovinskog rata
Vanjske poveznice
 | U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Korčula |
Nedovršeni članak Korčula koji govori o otoku ili otočju treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||