Ilovik

Ilovik
Podatci
Smještaj	Jadransko more
Država	Hrvatska
Glavno naselje	Ilovik
Površina	5,51 km2
Obalna crta	14,091 km
Broj stanovnika	85
	; Ilovik; pogled sa Svetog Petra

Ilovik je otok u Jadranskom moru, južno od Lošinja.

Upravna organizacija

Upravno pripada Primorsko-goranskoj županiji, gradu Mali Lošinj.

Zemljopisni podatci

Jedino naselje na otoku koje se nalazi na sjeveroistočnoj obali je Ilovik. Otok ima površinu od 5,51 km²^[1], a duljina obalne crte mu je 14,091 km^[1].

Sjeverno se nalaze Ilovička vrata i otoci Lošinj, Kozjak i Sveti Petar. Južno od otoka su Kvarnerićka vrata. Izmedu Ilovika i Svetog Petra proteže se kanal dužine 2,5 km i širine oko 300 m.

Zemljopisne kordinate: 44 28 N, 14 33 E

Najviši vrh: Did, 92 m (središnji dio otoka)

Ostali vrhovi: Krišine, 77 m (zapadna strana otoka) i Vela straža, 91 m (na istočnom dijelu otoka)

Najjužnija i najistočnija točka: rt Radovan

Najzapadnija točka: Široki rt

Najveća uvala sa pješčanom plažom: Paržine (na jugoistočnoj strani otoka).

Ploveći prema istoku ulazi se u Kvarnerić.

Biljni pokrov

Od biljnog svijeta, na Iloviku su nazočni sredozemna makija, zimzelene šume, polja, i maslinici. Osim bogate mediteranske vegetacije, čitavo je mjesto prepuno raznovrsnog cvijeća, raznobojnih oleandara, palmi, a ima i dva stogodišnja stabla eukaliptusa. Ilovik se zbog svega navedenog često naziva − otok cvijeća.

Promet

Postoji redovna brodska veza s Malim Lošinjem te brza brodska linika s Rijekom, ali mnogo više se koristi cesta do južnog kraja Lošinja (uvala Mrtvaška), pa dalje barkom do Ilovika. Ljeti iz Malog i Velog Lošinja kreću izletnički brodovi za Ilovik.

Na otoku nema automobila.

Gospodarstvo

Domicilno stanovništvo uglavnom se bavi turizmom, ribarstvom, ovčarstvom i zemljoradnjom.

Povijest i stanovništvo

Najstarije poznato ime otoka zabilježeno je 1071. god i glasi Neumae Insulae. U 13. stoljeću spominju se kao Sanctus Petrus de Nimbis i kasnije San Pietro dei Nembi. Kod hrvatskih doseljenika imamo za manji otok Sv Petar, a za veći Tovarnjak (talijanski Asinello), te konačno Ilovik. U pojedinim se razdobljima zvao Sveti Petar ili Sveti Petar Ilovik.

Ilovački se kanal zbog svog vrlo dobrog pomorsko-prometnog položaja, od davnina, koristio za sidrenje zbog čega na otocima nailazimo na tragove različitih povijesnih razdoblja. Povijesti dvaju susjednih otoka Ilovika i Svetog Petra (kojeg Ilovčani zovu Priko) su povezane i isprepletene. Na susjednom nenaseljenom otoku, nalazi se danas Ilovačko groblje, tako da su žitelji i posmrtno osuđeni na putovanje barkom.

Najstariji tragovi naseobina potječu od ilirskog plemena Liburna. Otoci su bogati rimskim nalazima (temelji zgrada, ostaci mozaika, grobovi, numizmatički primjerci, sarkofazi), a u blizini je i podmorsko arheološko nalazište. Na lokalitetu Sićadrija nalaze se ruševine ranosrednjovjekovne crkve sv. Andrije.

U XI. st. na otoku Sveti Petar je bio sagrađen benediktinski samostan Sancti Petri de Nemois ili de Neumis (porušen). Zidovi koji opasuju današnje groblje su vjerojatno ostaci tog samostana, a vjerojatno je i prije toga na tom mjestu bila bizantska utvrda.

God. 1597. Mlečani su sagradili na Svetom Petru kulu kvadratična presjeka radi obrane od uskoka (očuvani su samo zidovi)po providuru Filippu Pasqualigo.

Prvi stanovnici Ilovika su došli s Lošinja. Uglavnom su to bili nadničari koji su radili za benediktinsku opatiju s otočića Svetog Petra, još od 13. st. Prema nekim drugim izvorima prvi hrvatski doseljenici dolaze na otok Ilovik iz Velog Lošinja, ali krajem 18. st i od tada se razvija današnje mjesto Ilovik.

Apsolutno većinsko i jedino autohtono stanovništvo su Hrvati. Po popisu stanovništva iz 2011. na otoku živi 85 stanovnika.

Zanimljivo da danas tri puta više Ilovčana živi u SAD-u nego na otoku.

Izvori

Vanjske poveznice

U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Ilovik

I.D./Klaudia Modrić Plantarić/Dnevnik/IMS/HRT: Ilovik - biser lošinjskog arhipelaga HRT. 3. srpnja 2020.

Izvori

[Duplancic-Cala-Ujevic-1] 1,0 ^1,1 ^1,2 ^1,3 Duplančić Leder, T.; Ujević, T.; Čala, M. (2004): Duljine obalne crte i površine otoka na hrvatskom dijelu Jadranskog mora određene s topografskih karata mjerila 1:25 000, Geoadria, Vol. 9, No. 1, 5-32.

[2] Stanovništvo prema starosti i spolu po naseljima, popis 2011.

[1]

[2]