Himarski dijalekt

karta grčkoga jezika gdje su svjetloplavom označeni grčki govori izvan Grčke

Himarski dijalekt grčkoga jezika rabi se u albanskoj regiji Himara u selima Dhërmi i Palasa te gradu Himari, uglavnom njime govore ljudi starije životne dobi, a uči se i u drugim selima. Dijalekt pripada južnoj skupini modernih grčkih narječja.

Etnološka situacija

albanske manjine

Datoteka:Greek-catholic church of Dhërmi (Albania).jpg

grkokatolička crkva u selu Dhërmi

broj ljudi koji se smatraju Grcima po popisu 2011.

Procjene broja Grka u Albaniji kreće se od 2 do 7 posto stanovništva, ali uglavnom se smatra da ih je između 45 i 50 tisuća, to jest oko 2 %. Grčki izvori kažu da je u Albaniji između 250 000 i 300 000 Grka, ali to je moguće samo ako se sve pravoslavne Albance i sve Vlahe uključi u brojku. U Albaniji se smatra da su mnogi koji se smatraju dijelom manjine zapravo Albanci koji pričaju grčki zbog blizine Grka ili posla u Grčkoj ili da su Vlasi koji su se svrstali u manjinu zbog svoje pravoslavne vjere.

Nije poznato kada su se govornici grčkoga i albanskoga prvi put susreli u Himari jer povijesni dokumenti ne pomažu u pronalaženju apsolutna datuma njihova jezičnog kontakta. Ipak, jasno je da su danas, nakon duga suživota, kulturno specifično područje dviju kultura među kojima postoji jasna razlika jer se nisu u potpunosti pomiješale. Tri sela (Himara, Drymades ili Dhërmi, Palasa) rabe grčki kao jezik komunikacije, a četiri sela (Vuno, Qeparo, Kudhës, Pilur) rabe albanski. Ipak, govornici grčkoga uče i upotrebljavaju albanski, a govornici albanskoga grčki. Za govornike albanskoga koji rabe grčki nemamo previše podataka prije 1990-ih kada je grčki postao jako privlačan jednojezičnim Albancima kao jezik susjedne zemlje s boljim gospodarstvom. Mnogi se govornici grčkoga zovu Albancima držeći Albaniju geografskim pojmom s raznolikim etnografskim sastavom. Grci iz Albanije (uključujući i one izvan Himare) zovu se Arvanitima, a Albanci se u širem europskom kontekstu zovu Grcima.

U komunizmu i poslije

U vrijeme komunizma u Albaniji su granice bile zatvorene 45 godina (od 1945. do 1990.), a Himara je ostala izvan takozvane Grčke manjinske zone koju je albanska vlada prepoznala kao prostor naseljen Grcima. U skladu s komunističkom albanskom politikom unifikacije i homogenizacije zabranjena je upotreba grčkoga jezika u Himari, a mnogi su govornici grčkoga bili prisiljeni preseliti se u sjevernu ili središnju Albaniju. Zbog te su politike zatvorene i grčke škole u Himari, pa su lokalne zajednice ostale pri svojem jeziku koji je bio arhaičan u usporedbi s narječjima na koje su naišli u emigracijama u Grčku nakon pada komunističkog režima.

Nakon pada komunizma znatan je broj ljudi iz Himare migrirao u Grčku gdje su velikim dijelom prihvatili standardni jezik. Danas oni još uvijek nisu prepoznati kao dio grčke manjine Albanije, a, s druge strane, računaju se kao etnički Grci prema grčkoj migracijskoj politici. Postoji sveukupno smanjenje kompetencije govornika narječja. Oni koji su emigrirali iz Himare, posebno mlađe generacije, nisu više aktivni govornici.

Utjecaj na jezik

Dijalekt Himare konzervativan je u usporedbi s standardnim grčkim jezikom. Pod utjecajem je raznih inačica grčkog: jezika Crkve i govora jezično inovativnijih naselja (poput Janjine i Krfa). Također, Palasa je izloženija utjecajima albanskoga od Dhërmija i Himare.

Grčki se rabio kao regionalna koine od ranih vremena (to jest, od vremena pisanih povijesnih izvora). Ovdje vrijedi spomenuti dokaze poput pisama naseljenika Himare pisanih Grcima i negrcima gdje se, unatoč nastojanju upotrebe zajedničkog oblika grčkog, mogu naći neki dijalektalni oblici poput prvog lica mediopasiva: -μεσταν (standardni moderni grčki: -μασταν), naglašavanje χωρίου (standardni moderni grčki: χωριού) ili ε-vokalizam kao u πλερώσῃ (standardni moderni grčki: πληρώσῃ).