Toggle menu
309,3 tis.
59
18
530 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Dorsko narječje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.[1]
Zapadna grupa:

██ dorsko

██ sjeverozapadno dorsko

██ ahejsko dorsko

Središnja grupa:

██ eolsko

██ arkadociparsko

Istočna grupa:

██ atičko

██ jonsko

Dorsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 2. st. pr. Kr. na južnom i istočnom Peloponezu, Kreti, Rodosu, te u obalnim grčkim kolonijama u dijelu Male Azije, Italiji, Siciliji, Epiru i Makedoniji. Zajedno s blisko srodnim sjeverozapadnim i ahejskim narječjima tvori zapadnu grupu starogrčkih narječja. U vrijeme helenizma, unutar Ahejskoga saveza razvila se ahejska dorska koine sa značajkama svojstvenima brojnim dorskim dijalektima, što je zadržalo proširenje atičko-jonske koine na Peloponez do 2. st. pr. Kr. Današnji cakonski jezik ima obilježja dorskih narječja i smatra se njihovim jedinim živućim nasljednikom.

Izvori

  1. Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.


Nedovršeni članak Dorsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Sadržaj