Eolsko narječje
_hr.svg)
Eolsko grčko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 8. do 4. stoljeća pr. Kr. u Beotiji, Tesaliji, otoku Lezbosu, te u grčkim kolonijama u Eoliji u Maloj Aziji. Eolsko narječje zadržalo je puno arhaizama u usporedbi s ostalim starogrčkim narječjima, te razvilo velik broj inovacija.
Lirska pjesnikinja Sapfa i pjesnik Alkej s Lezbosa (o. 600. pr. Kr.) najpoznatiji su eolski književnici, te se njihov jezik smatra standardnim oblikom toga narječja.[2] Koriste nekoliko svojstvenih metričkih oblika koji se skupno nazivaju eolski stih, a rabe ga i kasniji antički i suvremeni pjesnici.[3] Pastoralne Idile 28-30 aleksandrijskoga pjesnika Teokrita napisana su eolskim narječjem i stihom u čast Sapfi i Alkeju.[2][4]
U klasičnome razdoblju eolsko se narječje toliko razlikovalo od prestižnog atičkog da ga likovi u Platonovom dijalozima Protagora i Kratil nazivaju "barbarskim" odnosno "stranim".[5]
Izvori
- ↑ Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.
- ↑ 2,0 2,1 Smyth, Herbert Weir (1920). A Greek Grammar for Colleges. New York: American Book Company. https://archive.org/details/agreekgrammarfo02smytgoog
- ↑ Enchiridion of Metrics, Aeolic meter
- ↑ The New Sappho in a Hellenistic Poetry Book, Centar za helenske studije, sveučilište Harvard.
- ↑ James A. Towle, Commentary on Plato: Protagoras, section 341c
Nedovršeni članak Eolsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.
| |||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
