Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,5 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

Arkadociparsko narječje

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.[1]
Zapadna grupa:

██ dorsko

██ sjeverozapadno dorsko

██ ahejsko dorsko

Središnja grupa:

██ eolsko

██ arkadociparsko

Istočna grupa:

██ atičko

██ jonsko

Arkadociparsko grčko ili južno ahejsko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 12. do 3. st. pr. Kr. u središnjem Peloponezu i na Cipru. Od starogrčkih narječja najviše je naličilo mikenskom grčkom jeziku poznatom iz natpisa na linearu B, pa se smatra njegovim izravnim nasljednikom. Pretpostavlja se da se protoarkadociparski jezik govorio u Aheji oko 1200. pr. Kr., te da se tijekom dorske seobe dio stanovništva preselio na Cipar a dio povukao u brda Arkadije. Kako nakon toga ova dva područja nisu bila u dodiru, arkadski i ciparski dijalekti su se udaljili.

Oba dijalekta poznajemo samo iz epigrafskih podataka. Ciparski je do 3. st. pr. Kr. koristio i vlastito pismo, ciparski silabarij, izvedeno iz minojskog lineara A.

Izvori

  1. Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.


Nedovršeni članak Arkadociparsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

Sadržaj