Arkadociparsko narječje

Raspodjela grčkih narječja u 5. i 4. st. pr. Kr.^[1]

Zapadna grupa:

██ dorsko

██ sjeverozapadno dorsko

██ ahejsko dorsko

Središnja grupa:

██ eolsko

██ arkadociparsko

Istočna grupa:

██ atičko

██ jonsko

Arkadociparsko grčko ili južno ahejsko narječje jest skupina dijalekata starogrčkoga jezika kojima se govorilo od 12. do 3. st. pr. Kr. u središnjem Peloponezu i na Cipru. Od starogrčkih narječja najviše je naličilo mikenskom grčkom jeziku poznatom iz natpisa na linearu B, pa se smatra njegovim izravnim nasljednikom. Pretpostavlja se da se protoarkadociparski jezik govorio u Aheji oko 1200. pr. Kr., te da se tijekom dorske seobe dio stanovništva preselio na Cipar a dio povukao u brda Arkadije. Kako nakon toga ova dva područja nisu bila u dodiru, arkadski i ciparski dijalekti su se udaljili.

Oba dijalekta poznajemo samo iz epigrafskih podataka. Ciparski je do 3. st. pr. Kr. koristio i vlastito pismo, ciparski silabarij, izvedeno iz minojskog lineara A.

Izvori

↑ Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.

Nedovršeni članak Arkadociparsko narječje koji govori o jeziku treba dopuniti. Dopunite ga prema pravilima uređivanja Hrvatske internetske enciklopedije.

[Woodard-1] Roger D. Woodard (2008), "Greek dialects", in: The Ancient Languages of Europe, ed. R. D. Woodard, Cambridge: Cambridge University Press, p. 51.

[1]