Grčka

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
Ovo je članak o državi. Za antičku državu pogledajte članak stara Grčka.
Helenska Republika
Ελληνική Δημοκρατία
Zastava Grb
Zastava Grb
Geslo
Ελευθερία ή Θάνατος (grčki: "sloboda ili smrt")
Himna
Imnos pros tin Eleftherian
Položaj Grčke
Glavni grad Atena
Službeni jezik grčki
Državni vrh
 - Predsjednik Katerina Sakellaropoulou
 - Predsjednik Vlade Kyriakos Mitsotakis
Neovisnost Od Osmanskog Carstva
25. ožujka 1821.
Površina 94. po veličini
 - ukupno 131.940 km2
 - % vode 0,86 %
Stanovništvo 72. po veličini
 - ukupno (2011) 10.816.286[1]
 - gustoća 81/km2
BDP (PKM) procjena 2006.
 - ukupno 261.018 milijardi $ (37.)
 - po stanovniku 23.518 $ (30.)
Valuta euro 1)
(100 centa)
Pozivni broj +30
Vremenska zona UTC +2
UTC +3 ljeti
Internetski nastavak .gr
1) Do 2001. grčka drahma

Grčka (grčki Ελλάδα Helada), službenog naziva Helenska Republika[2], je država u južnoj Europi. Nalazi se na obalama Egejskog, Jonskog i Sredozemnog mora. Graniči s Albanijom, Sjevernom Makedonijom, Bugarskom i Turskom. Ukupna dužina kopnene granice joj je 1.288 km, a dužina obale joj je 13.676 km.

Najveća gustoća naseljenosti je oko Atene i njene luke Pireja, a najmanja u Epiru, Trakiji i središnjoj Grčkoj.

Budući da je Grčka nerazvijena, oko 1/4 stanovništva trajno se odselilo u inozemstvo, a velik broj stanovništva zaposlen je u inozemstvu unatoč pomanjkanju radne snage, posebno u industrijskim djelatnostima.

Etnička pripadnost:

Zemljopis[uredi]

Podrobniji članak o temi: Zemljopis Grčke
Topografska karta Grčke

Grčka je pretežno planinska zemlja (oko 80% teritorija je brdsko-planinski prostor).

Rijeke oskudijevaju vodom, kratkog su toka i niti jedna nije plovna. Najveća im je vrijednost u tome što su prirodni pravac povezivanja unutrašnjosti s morem.

Šume pokrivaju samo 15% ukupne površine, a zbog čestih suša prevladava nisko tvrdolisno grmlje.

Od kulturnih biljaka uzgajaju se maslina, smokva, agrumi i vinova loza.

Obala[uredi]

Kao što je već spomenuto, Grčka ima veoma razvedenu obalu (drugu u Europi, poslije Norveške).

Obala je pretežno strma s mnoštvom otoka i poluotoka u Jonskom, Egejskom i Kretskom moru. Upravo zbog toga i povoljne mediteranske klime ona je danas najvažnija turistička destinacija svijeta.

Najvažnija turistička regija Grčke je Atička regija. Radi se o prostoru Atike s glavnim gradom Grčke Atenom te područjem Korintskog kanala, a sa sjeverozapada se uzdiže visoka planina Parnas - "planina pjesnika i vila" po grčkoj mitologiji - koja je 1953. godine proglašena nacionalnim parkom. Neki od veoma zanimljivih lokaliteta su Termopilski klanac (mjesto herojskog stradavanja Spartanaca), ostaci starogrčkog proročišta Dom s Apolonovim hramom, velikom pozornicom i muzejem, ostaci zidova grada Tebe i mnogi drugi. Sjevernije od Atene nalazi se čuveno bojno polje Maraton (bitka Atenjana i Perzijanaca 492. pr. Kr.). Zapadno od Atene nalazi se čuveni manastir Dafni iz 11. stoljeća s bizantskim mozaicima. S jugozapadne strane je u Atiku uvučen Falnski zaljev gdje je čitav niz manjih turističkih mjesta. To je kupališno-rekreativna zona gdje su izgrađeni mnogi hoteli, kockarnice, restorani i druga zabavišta i sportski tereni. Plaže su pjeskovite i dobro uređene, a privlačnosti još doprinosi i postojanje ostataka Posejdonova hrama (5. st. pr. Kr.) kod malog mjesta Sunion.

Povijest[uredi]

Podrobniji članak o temi: Povijest Grčke
Akropola (Atena)

Grčka je jedna od najstarijih država na svijetu s neobičnom i bogatom poviješću. Naseljena od prapovijesti, bila je plodno tlo za razvoj mnogih kultura od kojih se ističu: Minojska kultura (oko 3000. pr. Kr.), Mikenska kultura (oko 1900. pr. Kr.) i naposljetku Helenske kulture koja je prerasla u antičku kulturu (Stara Grčka) koja je utjecala na razvitak i Europe i Bliskog Istoka. Razlikujemo tri razdoblja stare Grčke: Arhajsko, Klasično i Helenističko razdoblje. God. 146. pr. Kr. Rimska Republika osvaja grčke zemlje i započinje tzv. rimsko razdoblje, koje traje do 6. st. kada rimsku vlast zamjenjuje Bizantsko Carstvo. God. 1460. Grčka postaje dio Osmanskog Carstva (do 1821.). Nakon Grčkog rata za neovisnost, 1829. god. Grčka postaje kraljevstvo pod jakom zaštitom zapadnoeuropskih sila i kao takvo opstaje do danas.

Turizam[uredi]

Turistički najposjećenija je svakako Atena, iznad koje se nalazi brdo Akropolis gdje se nalazi Partenonov hram koji je ukrasio Fidija (najznačajniji kipar Stare Grčke). Tu se još nalaze kip božice Atene, hramovi Erehiton, Propileja i Apteros Nike. U samom gradu nalazi se Dionizijevo kazalište i Olimpijski stadion (izgrađen u novije doba na mjestu antičkog).

Santorini

Otok Kreta je planinsko krško područje. Na otoku se nalaze ruševine Malije iz 3000. pr. Kr. i ostaci Minosove palače u Knosu (iz vremena egejske kulture), zidine u Iraklionu (iz doba vladavine Venecije), minareti (ostaci turske dominacije), i drugo. Regionalno središte i glavna luka je Iraklion.

Otok Krf je najšumovitiji i najzeleniji otok Grčke. Osim turističkog otok ima i veliko vojno-strateško značenje.

Gospodarstvo[uredi]

Gotovo polovica stanovnika Grčke živi od poljoprivrede.

U kotlinama i dolinama rijeka uzgajaju se žitarice, duhan (među najvećim proizvođačima u svijetu), masline, vinova loza, sezam, mak, riža, pamuk (najveći proizvođač u Europi), povrće i voće. Grčka ima vrlo razvedenu obalu te povoljne biološke uvjete koji omogućuju razvoj obalnog i pučinskog ribolova, ali zbog potreba turizma riba se uvozi. Još je razvijeno i spužvarstvo.

Najznačajnije su aluminijska i kemijska industrija, a veoma značajna je i tradicionalna sitna prerađivačka industrija obrtničko-manufakturnog tipa.

Promet[uredi]

Podrobniji članak o temi: Promet Grčke

Razvoju cestovne i željezničke mreže u Grčkoj ne pogoduje konfiguracija tla; prometnice su dobro razvijene duž obale, no manjkave su u unutrašnjosti.

Glavna cestovna os, proširena i osuvremenjena u posljednjim desetljećima izgradnjom novih supercesta, polazi od Patrasa prema Ateni uz obalu Peloponeza. Glavna zračna luka je u Ateni, a međunarodne zračne luke se nalaze i u Solunu, na Krfu i u Kavali. Gusta mreža zračnih linija povezuje ih s većim otocima.

U periodu 1882.1883. probijen je Korintski kanal koji presijeca Peloponesku prevlaku i spaja Jonsko more s Egejskim. Iz atenske luke Pireja na sve strane polaze trajekti, pomorstvo je vrlo razvijeno.

Državno uređenje[uredi]

Karta regija Grčke

Po državnom uređenju je parlamentarna republika (monarhija je odbijena na referendumu 8. prosinca 1974.).

Glavni joj je grad Atena.

Izvori[uredi]

Dodatna literatura[uredi]

  • G. Crispin, C. Christoffel-Crispin, Grčka: aktivno: uspon na Olimp, nostagično: uspinjačom kroz kanjon, klasično: antička bogatstva, Znanje, Zagreb, 2010. ISBN 9789531959049 nevaljani ISBN
  • Marc Dubin, Grčka: Atena i kontinentalna Grčka: lokaliteti, taverne, manastiri, planine, muzeji, plaže, Profil international, Zagreb, 2005. ISBN 9531200483 nevaljani ISBN
  • Petar Lisičar, Grci i Rimljani, Školska knjiga, Zagreb, 1971.

Vanjske poveznice[uredi]

Ostali projekti[uredi]

U Wikimedijinu spremniku nalazi se članak na temu: Grčka
U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: Grčka
U Wikimedijinu spremniku nalazi se atlas Grčke