Galipeeae
| Galipeeae | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae Kallunki |
Galipeeae je biljni tribus iz porodice rutovki, dio potporodice Zanthoxyloideae.
Opis
Galipeeae obuhvaća uglavnom grmove, manja ili velika stabla, ali postoje i polugrmovi te zeljasti predstavnici, primjerice u rodovima Ertela i Apocaulon. Biljke pokazuju veliku raznolikost građe listova, cvjetova i plodova, pa tribus nije moguće jednostavno prepoznati prema samo jednoj vanjskoj značajci.[1]
Najizraženija morfološka razlika između dvaju podtribusa vidi se u cvjetovima. Kod Galipeinae oni su najčešće bilateralno simetrični ili približno bilateralno simetrični, vjenčić je često više ili manje cjevast, a dio prašnika često je reduciran u staminodije. Kod Pilocarpinae cvjetovi su pretežno pravilni, a prašnici uglavnom svi ostaju fertilni. U Galipeinae postoje različiti stupnjevi srastanja latica i prašničkih niti, što je jedan od važnih znakova u proučavanju evolucije skupine.[1]
Plodovi su izrazito raznoliki. Javljaju se kapsule, plodovi sastavljeni od odvojenih folikula te samare i drugi krilati plodovi. Različita građa povezana je i s različitim načinima rasprostranjivanja: kod Balfourodendron i Helietta plodove ili njihove dijelove raznosi vjetar, kod Hortia sudjeluju životinje, dok rodovi poput Conchocarpus i Ertela imaju mehanizme samostalnog rasipanja sjemenki.[1]
Tribus je američki. Predstavnici se pojavljuju od juga Sjedinjenih Država i Meksika preko Srednje Amerike i Kariba do tropskih i suptropskih područja Južne Amerike. Posebno velika raznolikost Galipeinae razvila se u tropskim šumama Južne Amerike, uključujući Amazoniju, Gvajansko visočje i osobito brazilsku Atlantsku šumu.[1]
Sistematika
Prema filogenetski izmijenjenom razgraničenju tribus obuhvaća dva podtribusa:
- Galipeinae Kallunki – Adiscanthus, Andreadoxa, Angostura, Apocaulon, Conchocarpus, Decagonocarpus, Desmotes, Dryades, Ertela, Erythrochiton, Euxylophora, Galipea, Hortia, Leptothyrsa, Lubaria, Naudinia, Neoraputia, Raputia, Raputiarana, Rauia, Ravenia, Raveniopsis, Rutaneblina, Sigmatanthus, Spiranthera, Ticorea i Toxosiphon.
- Pilocarpinae – Balfourodendron, Esenbeckia, Helietta, Metrodorea, Pilocarpus i Raulinoa. [1]