Desmotes
| Desmotes | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Desmotes Kallunki |
| Vrsta: | D. incomparabilis |
| Dvojno ime | |
| Desmotes incomparabilis (L.Riley) Kallunki | |
Desmotes je monotipski biljni rod iz porodice rutovki. Jedina je vrsta D. incomparabilis.[1] Prema Kewu vrsta je zabilježena i u kolumbijskom Chocóu, dok je panamska literatura, uključujući ekološko istraživanje iz 2026., i dalje smatra endemom otoka Coibe.
Etimologija
Najnoviji rad izričito objašnjava da grčki desmotes znači „zatvorenik, zatočenik”. Kallunki ga je izabrala zbog otoka Coibe i njegove dugogodišnje povijesti kao kazneničke kolonije. [2]
Morfologija
Desmotes Kallunki monotipski je rod rutovki (Rutaceae) iz podtribusa Galipeinae. Jacquelyn A. Kallunki opisala ga je 1992. u Brittonia 44: 115, prilikom revizije široko shvaćenog roda Erythrochiton. Jedina vrsta je Desmotes incomparabilis (L.Riley) Kallunki, prvotno opisana 1927. kao Erythrochiton incomparabilis L.Riley.
Kallunki je vrstu izdvojila u zaseban rod zbog posebne kombinacije obilježja: biljka ima nasuprotne jednostavne listove, latice su s kandžastom osnovom, međusobno priljubljene, ali rijetko dlakave, a pelud ima bodljikavu egzinu. Time se jasno razlikovala i od pravog Erythrochiton i od Toxosiphon, u koje su prije bile uključivane slične vrste.[3]
Biljka je grm vlažnih tropskih šuma. Najnovije istraživanje ploda pokazalo je da stvara lokulicidnu kapsulu od pet karpela. Mladi plod je mesnat, a sazrijevanjem postaje drvenast i uzdužno se otvara. Svaki pretinac može sadržavati dvije sjemenke, pa potpuno razvijen plod potencijalno nosi do deset sjemenki. U svakoj zaklopki nalazi se kruti, zakrivljeni žućkasti endokarp koji sudjeluje u naglom izbacivanju sjemenki.[2]
Sjemenke doslovno ispaljuje. U pokusima su letjele od svega 5 cm do 4,6 m, premda je većina završila unutar 1,5 m od matične biljke. Autori su zatim sjemenke tjedan dana držali u slatkoj i morskoj vodi. Klijavost je iznosila 67 % kod kontrolnih sjemenki, 52 % nakon slatke vode i čak 40 % nakon morske vode. Zato pretpostavljaju da, osim primarnog balističkog rasprostranjivanja, povremena hidrohorija može pomoći sjemenkama da prijeđu veće udaljenosti.[2]
Ljekovitost
Ispitivani su ekstrakti zrelih listova protiv Leishmania donovani. Početni organski ekstrakt imao je IC₅₀ oko 26 µg/ml, a nakon frakcioniranja jedna je frakcija pokazala znatno jaču aktivnost, IC₅₀ oko 1 µg/ml. Izolirana su dva flavonoida, koja nisu bila aktivna, i tri furokinolinska alkaloida; jedan alkaloid pokazao je antilešmanijsku aktivnost oko 2 µg/ml. [4] Panamski kongresni materijal potvrđuje istu priču: u listovima su identificirana dva flavona i tri furokinolinska alkaloida, a za aktivni alkaloid navodi IC₅₀ 2,1 µg/ml. Zanimljivo, poslije su istraživali i stabljike te iz njih izolirali tri čista alkaloida i spektrometrijom utvrdili još tri. [5]
Sinonimi
Homotipski:
- Erythrochiton incomparabilis L.Riley in Bull. Misc. Inform. Kew 1927: 121 (1927)
Izvori
- ↑ Kew, pristupljeno 14. kolovoza 2026.
- ↑ 2,0 2,1 2,2 Ballistic dispersal and hydrochorous potential in Desmotes incomparabilis, a vulnerable endemic shrub of Coiba Island, Panama, pristupljeno 14. kolovoza 2026.
- ↑ A revision of Erythrochiton sensu lato (Cuspariinae, Rutaceae), pristupljeno 14. kolovoza 2026.
- ↑ Phytochemical analysis and antileishmanial activity of Desmotes incomparabilis, an endemic plant from Panama, pristupljeno 14. kolovoza 2026.
- ↑ APANAC, pristupljeno 14. kolovoza 2026.