Raulinoa
| Raulinoa | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Pilocarpinae |
| Rod: | Raulinoa R.S.Cowan |
| Vrsta: | R. echinata |
| Dvojno ime | |
| Raulinoa echinata R.S.Cowan | |
Raulinoa je monotipski biljni rod iz porodice rutovki smješten u podtribus Pilocarpinae.[1] Jedina vrsta je R. echinata iz južnog Beazila.[2]
Etimologija
Za rod vidi pod morfologija. Ime vrste dolazi od grčkog ekhînos (ἐχῖνος) = jež, odnosno nešto bodljikavo, preko latinskog pridjeva echinatus, -a, -um = „opremljen bodljama/trnovima”. Epitet se vrlo vjerojatno odnosi na njezine česte nasuprotne trnove na granama. Dakle sasvim doslovno: „bodljikava Raulinoa”.
Morfologija
Raulinoa R.S.Cowan je rod grmova i manjih stabala. Grančice imaju vretenaste lenticele i često nose nasuprotne trnove nastale preobrazbom grana. Listovi su nasuprotni, jednostavni i peteljkasti; nervatura je brohidodromna, a lukovi sekundarnih žila spajaju se u izrazitu intramarginalnu žilu. Cvatovi su bočni i pazušni, razvijaju se na grančicama i trnovima, jako su reducirani, cimozni, grozdoliki ili gotovo čuperasti. Cvjetovi su četveročlani i blago zigomorfni. Filamenti su šilasti, a antere na vrhu imaju produžetak konektiva. Disk je približno četverokutan, s urezima nasuprot filamentima. Plodnica je građena od četiri međusobno srasla karpela, od kojih svaki ima slobodnu apofizu.
Rod je endem brazilske savezne države Santa Catarina. Njegova jedina vrsta, R. echinata, izrazito je specijalizirani reofit koji raste na kamenitim obalama rijeke Itajaí-Açu, u dosegu poplava i jakih riječnih struja.[3]
Raulinoa nije samo brazilski endem nego biljka usko prilagođena životu uz brzu tekućicu. Istraživanja listova čak pokazuju anatomske prilagodbe upravo takvom reofitskom staništu. tipski primjerak R. echinata prikupio je Raulino Reitz (Reitz 3828), kome je Cowan posvetio ime roda. Smithsonianov zapis potvrđuje taj primjerak kao holotip.[4]
Izvori
- ↑ Hassler, pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Kew, pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Leaf morphoanatomy of the rheophyte Raulinoa echinata R. S. Cowan - Rutaceae, pristupljeno 11. kolovoza 2026.
- ↑ Smithsonian, pristupljeno 11. kolovoza 2026.