Ticorea
| Ticorea | |
|---|---|
| T. foetida T. foetida | |
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Pteleeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Ticorea Aubl. |
Ticorea je biljni rod iz porodice rutovki smješten u podtribus Galipeinae, dio tribusa Pteleeae. Prirodno područje rasprostranjenosti ovoga roda je tropska Južna Amerika.[1]
Morfologija
Ticorea Aubl. rod je iz porodice rutovki (Rutaceae), koji je Jean Baptiste Christophe Fusée Aublet opisao 1775. godine. Naziv roda preuzet je iz gvajanskoga narodnog naziva ticoré. Ime Ozophyllum Schreb. njegov je suvišni i nezakoniti sinonim.[2]
Rod obuhvaća grmove i manja stabla, najčešće niža od 10 m. Listovi su naizmjenični do gotovo nasuprotni, sastavljeni od jedne, najčešće triju, a rijetko četiriju liski. Vršna je liska veća od postranih, obično duguljasto-eliptična, pri osnovi sužena, a na vrhu zašiljena; postrane su liske manje i često imaju nesimetričnu osnovu. Cvatovi su vršni ili smješteni u pazušcima gornjih listova, gronjasti do gronjasto-metličasti, s malobrojnim ili brojnim cvjetovima i obično dugom stapkom.[2]
Cvjetovi su veliki, bijeli do kremasti, dvospolni, peteročlani i radijalno simetrični. Čaška je čašičasta, s pet približno jednakih režnjeva. Latice su srasle u kraću ili dugu cilindričnu cijev; slobodni su režnjevi duguljasti, u pupu crijepasto preklopljeni, a za cvatnje uspravni ili blago razmaknuti. Androecij ima pet članova. U većine vrsta svih je pet prašnika plodno, s filamentima priraslima uz donji dio vjenčića i uspravnim anterama koje se otvaraju uzdužno. Iznimka je Ticorea diandra, čiji cvijet ima dva plodna prašnika i tri staminodija.[2]
Ginecej je apokarpan, najčešće građen od pet, a katkad četiri slobodna karpela okružena čašičastim nektarijskim diskom. U svakom su karpelu dva nadrasla sjemena zametka. Vrat je nitast, a njuška blago toljagasta. Plod se sastoji od jednoga do pet slobodnih, duguljastih merikarpa koji se otvaraju uzdužno. Endokarp se pri dozrijevanju odvaja i ispada, a na njemu se nalazi krilce; svaki merikarp obično sadrži po jednu sjemenku.[2]
Vrste roda rasprostranjene su na Gvajanskom štitu, u području Amazonije te na nižim istočnim padinama Anda, od Kolumbije i Ekvadora do Perua i Bolivije.[2] World Flora Online u rod uključuje šest vrsta: Ticorea diandra, T. foetida, T. froesii, T. longiflora, T. pedicellata i T. tubiflora.
Vrste
- Ticorea diandra Kallunki
- Ticorea foetida Aubl.
- Ticorea froesii Kallunki
- Ticorea longiflora DC.
- Ticorea pedicellata DC.
- Ticorea tubiflora (A.C.Sm.) Gereau
Sinonimi
Homotipski:
- Ozophyllum Schreb. in Gen. Pl., ed. 8[a]. 2: 452 (1791), nom. illeg. superfl.