Decagonocarpus
| Decagonocarpus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Decagonocarpus Engl. |
Decagonocarpus je biljni rod iz porodice rutovki (Rutaceae) smješten u podtribus Galipeinae. Prirodno područje rasprostranjenosti ovog roda je od istočne Kolumbije do sjeverozapadnog Brazila.[1]
Etimologija
Ime je očito složenica od grčkog déka = deset, gōnía = kut/ugao i karpós = plod, pa znači otprilike „deseterokutni” odnosno „deseterobridni plod”. Grčki korijeni upravo imaju ta značenja.
Morfologija
Decagonocarpus Engl. obuhvaća grmove s jednostavnim, nasuprotnim, mesnato-kožastim listovima. Cvatovi su pazušni, grozdasti i više ili manje jednostrani, a cvjetovi imaju razvijene cvjetne stapke. Čaška je čašasta i peterorežnjasta. Vjenčić ima mesnatu, cilindričnu i pomalo peterokutnu cijev te pet režnjeva koji su u pupu valvatni.
Prašnika je 5, ali su samo 2 plodna; filamenti su međusobno srasli u cijev koja je povezana s cijevi vjenčića, a plodne antere pri osnovi imaju privjeske. Disk je čašast i tankih stijenki te obuhvaća peterorežnjastu, peteropretinčastu plodnicu.
Plod je peterorežnjast; pojedini dijelovi međusobno su spojeni samo pri osnovi, na leđnoj strani više ili manje izrazito hrptasti i svaki sadrži po jednu sjemenku.[2]
Vrste
- Decagonocarpus cornutus R.S.Cowan
- Decagonocarpus oppositifolius Engl.