Sigmatanthus
| Sigmatanthus | |
|---|---|
| Sistematika | |
| Carstvo: | Plantae |
| Divizija: | Tracheophyta |
| Razred: | Magnoliopsida |
| Red: | Sapindales |
| Porodica: | Rutaceae |
| Potporodica: | Zanthoxyloideae |
| Tribus: | Galipeeae |
| Podtribus: | Galipeinae |
| Rod: | Sigmatanthus Huber ex Emmerich |
| Vrsta: | S. trifoliatus |
| Dvojno ime | |
| Sigmatanthus trifoliatus Huber ex Emmerich | |
Sigmatanthus je monotipski biljni rod iz porodice rutovki. Jedina prihvaćena vrsta je Sigmatanthus trifoliatus Huber ex Emmerich. Rod je valjano objavila Margarida Emmerich 1978. u Rodriguésia 30(45): 267, premda je Jacques Huber ime Sigmatanthus trifoliatus mnogo ranije predložio na herbarijskoj etiketi, in schedula. Kew danas prihvaća rod i vrstu te navodi samo jednu vrstu i prirodni areal u sjevernom i sjeveroistočnom Brazilu.[1] Taksonomska povijest mu je zanimljiva. Ducke je 1922. istu biljku opisao kao Raputia sigmatanthus Ducke, dok je na materijalu već postojalo Huberovo rukopisno ime Sigmatanthus trifoliatus. Emmerich je pri reviziji kompleksa Raputia utvrdila da se vrsta toliko razlikuje građom cvijeta da zaslužuje zaseban rod i tako formalno prihvatila Huberovu zamisao. Kew danas Raputia sigmatanthus vodi kao homotipski sinonim S. trifoliatus.[2]
Morfologija
Sigmatanthus Huber ex Emmerich monotipski je rod rutovki (Rutaceae) iz podtribusa Galipeinae i tribusa Galipeeae.
Biljka je manje stablo ili visok grm. Mladi dijelovi prekriveni su sivkastožutim dlačicama, dok starije grančice ogole i postaju hrapave i uzdužno izbrazdane. Listovi su tročlano sastavljeni, s peteljkom uglavnom 5–9 cm dugom. Liske su obrnuto jajasto-lancetaste, tanke do nešto kožaste, sitno dlakave i na donjoj strani svjetlije. Srednja liska najveća je, približno 9–15 × 3–8 cm, dok su bočne manje i gotovo sjedeće.[2]
Cvat je vrlo karakterističan jednostavan, uspravan i izdužen grozd, pojedinačno smješten u pazušcu lista. Stapka cvata duga je oko 15–30 cm, dok je cvatući dio znatno kraći, oko 4–6 cm; pri plodonošenju može se produžiti gotovo dvostruko. Cvjetovi imaju duge stapke, dvospolni su, zigomorfni i izrazito zakrivljeni.[2]
Čaška je približno zvonasta s pet dugih trokutastih režnjeva. Vjenčić je sigmoidno zakrivljen, a latice su žljezdaste, međusobno priljubljene i samo rijetko doista srasle. Upravo se na taj osebujni oblik cvijeta odnosi ime roda — sama Emmerich navodi da ime karakterizira tipičan oblik cvjetova.[2]
Cvijet ima samo 2 fertilna prašnika. Antere imaju vrlo duge bazalne nastavke, otprilike jednake duljine kao sama antera. Uz njih se nalazi 5 dugih nitastih staminodija; zajedno s prašničkim nitima tvore cjevastu strukturu koja je pri osnovi ili u donjoj trećini priljubljena uz cijev vjenčića. Ovo je bilo važno pri odvajanju roda: Ducke je prvotno opisao samo tri staminodija, ali je Emmerich detaljnim pregledom ustanovila da ih je zapravo pet.[2]
Nektarijski disk je čašast i slabo peterozub. Plodnica se sastoji od 5 gotovo slobodnih karpela, povezanih zajedničkim dugim vratom tučka; svaki karpel sadrži po dva sjemena zametka. Plod se pri sazrijevanju razdvaja na pet plodića s kožastim endokarpom, a svaki može sadržavati dvije sjemenke.[2]
Stanište i rasprostranjenost
Vrsta je brazilski endem. Emmerich je navodila zbirke iz Paráe, Maranhãa, Piauíja i Cearáe te ju je nalazila u sekundarnim šumama, niskim šumama na padinama pa čak i uz mangrove, uglavnom do oko 100 m nadmorske visine. Noviji rad proširuje ekološku sliku i navodi da je rasprostranjena od amazonskih šuma do Caatinge. Kew sažeto navodi sjeverni i sjeveroistočni Brazil.
Ostalo
U Cearái je vrsta poznata kao manacá i mameluco, a u Pernambucu kao sete-cascos. Fitokemijskim istraživanjem izolirana su četiri kumarina — seselin, osthol, coumurrayin i braylin — te četiri furokinolinska alkaloida: evolitrin, diktamnin, γ-fagarin i skimianin. U eteričnim uljima identificirano je 28 sastavnica; u listovima je glavna bila β-kariofilen (33,2 %), u korijenu germakren-D (28,1 %), a u deblu bornil-acetat (14,7 %). Autori te spojeve razmatraju i kao kemotaksonomske pokazatelje srodnosti unutar Galipeinae.[3]
Sinonimi
Homotipski:
- Raputia sigmatanthus Ducke in Arch. Jard. Bot. Rio de Janeiro 3: 185 (1922)