Renesansni, tj. intelektualistički pristup svijetu i vjeri pogodovao je pojavi protestantske reformacije. Na nju je Crkva odgovorila Tridentskim saborom, u 16. stoljeću, za kojim je slijedila katolička obnova.
U gradnji se crkava naglasak s »razuma« premješta na »srce«. Izgradnjom crkava raskošnih oblika i ukrasa želi se dodirnuti i pokrenuti čovjekove osjećaje, jer vjera nije samo stvar razumskog shvaćanja nego uključuje cijeloga čovjeka i sve načine njegova očitovanja. Protivnici su kasnije takav pristup nazvali barok, tj. izvitoperena umjetnost. Umjesto pravilnih renesansnih oblika, kruga i kvadrata, u baroku se susreću njihovi izduženi oblici, elipsa i pravokutnik. Izvana crkve izgledaju kao da se izvijaju, dok im je unutrašnjost raskošno ukrašena, s puno zlata i blještavih boja. Crkve sagrađene u tom vremenu na promatrača ostavljaju fantastičan i zapanjujući dojam.
Barok je bio posljednji općeprihvaćen način gradnje crkava u Europi.
Barokne crkve u Hrvatskoj
Povezani članci
Literatura
- Čaplar – Henčić: Zajednica 2 – priručnik za katehete, Zagreb, 2011.
Vanjske poveznice
]