Od 1. do kraja 3. st.
Prva kršćanska zajednica bila je sastavljena ponajviše od Židova. Oni su i dalje išli u Hram, ali su se usporedo s tim skupljali i u privatnim kućama, u kojima su slavili euharistiju, koju nisu mogli slaviti u Hramu. U prvom se razdoblju dakle kršćani sastaju u običnim prostorijama, bez posebnog namještaja i ukrasa, osim vjerojatno stola i sjedala, u pravilu na gornjem katu kuće. U tim su ranim godinama kršćani živo iščekivali Kristov konačni povratak, zbog čega nisu gradili nikakve trajnije građevine.
Uskoro su nastupila teška desetljeća progona, u vrijeme kojih se kršćani tajno okupljaju u podzemnim grobljima, tzv. katakombama. Katakombe su dugački labirinti podzemnih grobova kršćana. Imale su svoju uobičajenu strukturu i bile su ukrašene kršćanskim simbolima i slikama. Iz takvih okupljanja na grobovima mučenika i ostalih svetih muškaraca i žena razvio se je kult svetaca, koji je utjecao na kasniju gradnju crkava.
Od 4. do kraja 8. st.
Nakon obraćenja cara Konstantina kršćanstvo je postala službeno odobrena i prihvaćena religija u Rimskom Carstvu. Kad se uvelike povećao broj kršćana, oni počinju graditi vlastite prostore za okupljanje. Prve takve crkve su prenamijenjene već postojeće javne zgrade, tzv. svjetovne bazilike, koje su bile preuzete i preuređene za bogoštovlje. Oblik im je bio izdužen i pravokutan, redovima stupova podijeljen na tri do pet uzdužnih prostora, a u nju se je ulazilo kroz predvorje na jednoj strani, kojemu se nasuprot nalazila apsida – polunadsvođeni, polukružni prostor. Karakteristično je za baziliku da je središnji prostor izdužen te širi i viši od bočnih te da se na njemu nalaze veliki prozori, kroz koje u njega dolazi obilato tzv. bazilikalno osvjetljenje, dok bočni brodovi ostaju u polutami. Blještavilo boja na prekrasnim mozaicima u unutrašnjosti kršćanskih bazilika u promatraču izazivaju predosjećaj nebeskog prostora.
Na Zapadu je učestaliji izduženi tip bazilike, dok je za Istok karakterističan centralni tip građevine, s tlocrtom u obliku križa jednake duljine krakova.
Povezani članci
Literatura
- Čaplar – Henčić: Zajednica 2 – priručnik za katehete, Zagreb, 2011.
- Marin Buovac: Znamenitost crkve i prikaz lunete u Gatima na poštanskoj marci Republike Hrvatske, Zadarski filatelist, br. 12 - 2008, str. 25 - 27.