Slavonija

     Slavonija (sa zapadnim Srijemom) i      Baranja na karti Republike Hrvatske

Grb Slavonije, nalazi se i u štitu na kruni grba Republike Hrvatske

Slavonija je povijesna regija u istočnoj Hrvatskoj. Leži između rijeke Drave na sjeveru (granica s Mađarskom), Save na jugu (granica s BiH), planine Papuk na zapadu i Dunava na istoku (granica s Srbijom), sa izuzetkom Srijema (granica između Slavonije i Srijema nije precizno određena). Slavonija je glavna žitnica i poljoprivredno najrazvijeniji dio Hrvatske.

Povijest

Regija je prvotno bila dio rimske pokrajine Panonije, a nakon propasti Rimskog Carstva, naseljavaju je Slaveni. Lokalna plemena ovdje stvaraju svoju prvu državu, koja će stupiti u savez s Avarima. Prije dolaska Mađara u Panoniju, Slaveni formiraju relativno usko povezanu zajednicu sve od zapadnih Karpata do Sjevernog Balkana, te čine većinu stanovništva na zapadnoj obali Dunava sve do Alpa. Slavonija se u to doba proseže od današnje zapadne Vojvodine do Istočnih Alpa. Stanovnici regije sebe identificiraju jednostavno kao "slaveni", odnosno "sloven(c)i/slavon(c)i", tako ih identificiraju i njihovi jugo-zapadni susjedi latini kao Sclaveni, dok ih susjedi Bavarci identificiraju kao Vendi sve od njihove najzapadnije inačice oko izvora rijeke Drave do Dunava. Tomislav I. osvaja dio panonskih kneževina pa 925. godine one postaju dio Hrvatske Kraljevine. 1091. godine regiju osvajaju Mađari, 11 godina prije ostatka tadašnje hrvatske države. Tada postaje administrativna jedinica nezavisna od Hrvatske, i takva ostaje sve do 19. stoljeća.
Nakon poraza hrvatsko-mađarske vojske u bitci na Mohačkom polju 1526. regija prelazi u vlast Osmanskog Carstva. 12. ožujka godine 1689. na brdu Sokolovcu kod Požege, fra Luka Ibrišimović je s narodnom vojskom razbio Turke, te je tom prigodom dobio nadimak Sokol. Fra Luka i njegova narodna vojska odigrali su veliku ulogu u oslobođenju Slavonije. Mirovnim sporazumom u Srijemskim Karlovcima 1699., dolazi pod Habsburšku krunu zajedno s ostatkom Hrvatske, ali postaje drugačija geografska i administrativna jedinica od one prijašnje srednjovjekovne. Tamo gdje je ranije Slavonija bila regija između rijeke Drave i Kupe, Habsburška Slavonija je bila njezina istočnija varijanta rijetko naseljenih teritorija između Drave i Save. U prvo vrijeme Habsburške vladavine bila je autonomno kraljevstvo, dok su južni dijelovi bili dio Vojne krajine, pod upravom Ratnog vijeća u Beču. Nakon revolucije 1848. Hrvatska i Slavonija čine autonomnu Hrvatsko-Slavonsku regiju, koja 1867. dolazi u ugarski dio monarhije. 1881.Vojna krajina se konačno sjedinjuje s civilnom Hrvatskom, čime se cijela regija opet nalazi pod hrvatskom vlašću.

Nakon raspada Austro-Ugarske, Slavonija postaje dio Kraljevine Jugoslavije, gdje je od 1929. dio Savske banovine. Za vrijeme 2. svjetskog rata spada u njemačku okupacijsku zonu Nezavisne Države Hrvatske, a nakon rata postaje dio Socijalističke Republike Hrvatske, unutar SFRJ.

Nakon što je Hrvatska proglasila nezavisnost 1991., srpsko stanovništvo osnovalo je vlastitu državu od dijelova istočne i zapadne Slavonije. Istočni dio je nazvan Autonomna srpska regija Slavonije, Baranje i zapadnog Srijema, a sadržavala je područja istočno od Osijeka, Vinkovaca i sjeveroistočno od Županje (cijela Baranja, gradovi Vukovar i Ilok). Zapadni dio sadržavao je područje oko sela Okučani i veći dio planine Psunj. U svibnju 1995. Zapadna regija je vraćena Hrvatskoj nakon vojne operacije Bljesak. Istočna regija je predana mirovnoj misiji Ujedinjenih Naroda (UNTAES) 1996., a 1998. vraćena je Hrvatskoj.

Gospodarstvo

Jutro u Slavoniji

Na poljoprivrednim površinama uzgajaju se većinom žitarice (pšenica i kukuruz), industrijsko bilje (šećerna repa, uljarice, krmno bilje i duhan), te u nešto manjoj mjeri voće (jabuke, kruške, šljive). U istočnom dijelu razvijeno je i vinogradarstvo. U stočarskoj proizvodnji prevladava govedarstvo i svinjogojstvo. Razvijeno je i ribnjačarstvo.

Slavonske šume pružaju važan izvor drvne građe (posebno visokokvalitetni hrast lužnjak) . Iskorištavanje šuma, koje je započelo još sredinom 19. stoljeća, i danas je vrlo aktivno, ali zbog nerazvijenosti procesa obrade, ne predstavlja posebno profitabilnu gospodarsku granu.

Najpoznatije tvrtke iz Slavonije su:

• Belje
• Žito
• Osijek-Koteks
• Saponia
• Zvečevo
• Đuro Đaković Holding d.d.
• Kandit
• Tvornica šećera Osijek
• Borovo
• Osječka pivovara
• Nexe grupa
• Viro

Turizam

Zahvaljujući brojnim rječicama i potocima, očuvanim šumama, sačuvan je tradicionalni lovni i ribolovni turizam, te seoski turizam. Slavonija i Baranja su idealne destinacije za turiste koji žele provesti odmor u miru i tišini, daleko od gradskih gužvi.
Slavoniju okružuju tri rijeke: Sava, Drava i Dunav tvoreći prostor iznimne ljepote s bogatim šumama, pašnjacima i brežuljcima. U Slavoniji su brojni dvorci i ljetnikovci koji su nekad pripadali bogatim obiteljima, te daju posebnu draž ovom dijelu Hrvatske. Najveći grad u Slavoniji je Osijek, smješten na rijeci Dravi, predstavlja zanimljivu turističku destinaciju s brojnim parkovima, kulturnim spomenicima i brojnim zabavnim sadržajima.

Baranja je prirodno najbolje izdvojena cjelina. Prostire se između Drave, Dunava i granice sa Mađarskom. Na mjestu gdje se spajaju rijeke Dunav i Drava, priroda je napravila osobit fenomen Park prirode Kopački rit. Kopački rit bogat je životinjskim i biljnim svijetom. 1967. god. proglašen je parkom prirode, a uže područje zoološkim rezervatom. Veća mjesta na području Slavonije i Baranje su: Osijek, Vukovar, Vinkovci, Slavonski brod, Požega, Daruvar, Nova Gradiška, Kutjevo, Županja, Đakovo, Našice, Virovitica. Većina smještaja su pansioni sa apartmanima i sobama ili hoteli. Glavna turistička ponuda Slavonije i Baranje bazirana je na lovnom turizmu, ribolovu, te seoskom turizmu, tj. agroturizmu.

Stanovništvo

Većina stanovništva su Hrvati, dok su Srbi i Bošnjaci najveće nacionalne manjine.

Etnički sastav po županijama

• Virovitičko-podravska: 89,47% Hrvati, 6,08% Srbi, 0,27% Mađari, 0,25% Albanci, 0,10% Česi
• Osječko-baranjska: 83,89% Hrvati, 6,73% Srbi, 2,96% Mađari, 0,65% Slovaci, 0,30% Romi, 0,29% Nijemci, 0,26% Albanci, 0,15% Slovenci, 0,12% Bošnjaci, 0,11% Crnogorci
• Požeško-slavonska: 88,68% Hrvati, 5,54% Srbi, 0,92% Talijani, 0,90% Česi, 0,26% Mađari, 0,17% Albanci, 0,14% Slovaci
• Brodsko-posavska: 93,98% Hrvati, 3,02% Srbi, 0,33% Romi, 0,21% Bošnjaci, 0,18% Ukrajinci, 0,16% Albanci
• Vukovarsko-srijemska: 78,27% Hrvati, 15,45% Srbi, 1,00% Mađari, 0,88% Rusini, 0,65% Slovaci, 0,56% Bošnjaci, 0,24% Albanci, 0,23% Ukrajinci

U Istočnoj je Hrvatskoj prema rezultatima posljednjega popisa stanovništva iz 2011 godine živjelo ukupno 806.192 stanovnika, ili 19.8% ukupnog stanovništva Hrvatske. U odnosu na 1991. godinu (977.391 stanovnik) zabilježena je ukupna depopulacija ili pad ukupnoga broja stanovnika od 13.5% (apsolutno za 171 199 osobe).

Gradovi

Gradovi u Slavoniji s više od 20.000 stanovnika (2011.)

Grb	Grad	Županija	Površina (km2)	Stanovništvo (Popis 2011.)
	Osijek	Osječko-baranjska	171 km²	108.048
	Slavonski Brod	Brodsko-posavska	50,27 km²	59.141
23px	Vinkovci	Vukovarsko-srijemska	94,21 km²	32.029
	Đakovo	Osječko-baranjska	170 km²	30.092
23px	Vukovar	Vukovarsko-srijemska	100,26 km²	27.683
23px	Požega	23px Požeško-slavonska	133,91 km²	26.248
23px	Virovitica	23px Virovitičko-podravska	178,49 km²	21.291

Gradovi u Slavoniji s manje od 20.000 stanovnika (2011.)

Grb	Grad	Županija	Površina (km2)	Stanovništvo (Popis 2011.)
23px	Našice	Osječko-baranjska	205,54 km²	16.224
23px	Nova Gradiška	Brodsko-posavska	49,58 km²	15.833
23px	Slatina	23px Virovitičko-podravska	156 km²	14.819
23px	Novska	23px Sisačko-moslavačka (mali dio županije)	317 km²	13.518
23px	Valpovo	Osječko-baranjska	141,67 km²	12.327
23px	Županja	Vukovarsko-srijemska	88,94 km²	12.090
23px	Daruvar	Bjelovarsko-bilogorska (mali dio županije)	64 km²	11.633
23px	Pleternica	23px Požeško-slavonska	198,13 km²	11.323
23px	Beli Manastir	Osječko-baranjska	55 km²	10.986
23px	Belišće	Osječko-baranjska	69 km²	10.825
23px	Donji Miholjac	Osječko-baranjska	134,6 km²	9.491
23px	Pakrac	23px Požeško-slavonska	358,82 km²	8.460
23px	Ilok	Vukovarsko-srijemska	129,46 km²	6.767
23px	Otok	Vukovarsko-srijemska	136,15 km²	6.343
23px	Kutjevo	23px Požeško-slavonska	173,61 km²	6.247
23px	Lipik	23px Požeško-slavonska	212 km²	6.170
23px	Orahovica	23px Virovitičko-podravska	123,9 km²	5.304