Toggle menu
310,1 tis.
44
18
525,6 tis.
Hrvatska internetska enciklopedija
Toggle preferences menu
Toggle personal menu
Niste prijavljeni
Your IP address will be publicly visible if you make any edits.

San Leucio

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 288317 od 3. studeni 2021. u 06:38 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

San Leucio je oblast u općini Caserta, u južnoj talijanskoj regiji Kampanija; najpoznatija kao područje oko stare tvornice svile koja je 1997. god., zajedno s palačom u Caserti i Vanvitellijevim akvaduktom, upisana na UNESCOv popis mjesta svjetske baštine u Europi. Nalazi se 3,5 km sjeverozapadno od Caserte, na 145 m nadmorske visine.

41°06′N 14°20′E / 41.1°N 14.333°E / 41.1; 14.333

Povijest

God. 1750., Karlo VII. Napuljski je po savjetu ministra Bernarda Tanuccija odabrao ovo mjesto, izvorno mjesto kraljevskog lovačkog doma obitelji Acquaviva (sada obnovljen, i poznat kao Palazzo del Belvedere), za neobičan društveni i tehnološki eksperiment. Naime, želio je primijeniti različite modele proizvodnje svile na temelju tehničkih inovacija i upozoriti na potrebe radnika. Kompleks je izgrađen na ostacima crkve sv. Leucija, odakle je Vanvitelijev vodovod nosio vodu za kraljevsku palaču u Caserti. Arhitekt Francesco Collecini oblikovao je industrijske zgrade, gdje su bučni tkalački strojevi instalirani uz kraljevske apartmane, a dnevna soba je postala kapelica za radnike, što je prilično jedinstveno u Europi kasnog 18. stoljeća. Izgrađeno je i novo naselje za radnike i velika zajednica tkalaca svile je prerastala u industrijski grad, koji je 1789. god. nazvan "Kolonijom kraljevskih tkalaca svile" (Real Colonia dei Setaioli).

U svojim ranim danima, San Leucio je bilo mjesto užitaka i kraljevsko lovište Karlovog sina, Ferdinanda I., koji nije volio gradsku gužvu i više je uživao u lovu. U San Leuciju su korištene najnaprednije tehnologije u procesu dobivanja gotovog proizvoda, tada poznate u Europi. Članovi kolonija imali su povlašteni status s modernim sustavom socijalnog osiguranja. Kralj je planirao proširiti koloniju na pravi novi grad, Ferdinandopolis, ali je projekt zaustavljen francuskom invazijom 1799. god. San Leucio se i dalje razvijao za vrijeme francuske uprave od 1806. do 1815. god., a ostavština kralja Karla je u tome što u gradu i danas djeluje više tvornica svile koje rade za najzahtjevnije svjetske potrošače svile.

Danas se u kompleksu nalazi "Živi muzej svile" koji prikazuje sve faze proizvodnje svile, a u dvorištu dvorca Belvedere se čuvaju izvorni tkalalčki razboji. od 1999. god. u ljetnim mjesecima se u kompleksu održava "Festival Leuciana" koji promovira dvorac Belvedere i njegov park.

Vanjske poveznice