Liparski otoci

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Inačica 283413 od 2. studenoga 2021. u 08:18 koju je unio WikiSysop (razgovor | doprinosi) (no summary specified)
(razl) ←Starija inačica | vidi trenutačnu inačicu (razl) | Novija inačica→ (razl)
Skoči na:orijentacija, traži
  1. PREUSMJERI Predložak:UNESCO – svjetska baština

Liparski otoci (Eolsko otočje, Liparsko otočje, Lipari) je otočje vulkanskog porijekla u Tirenskom moru, sjeveroistočno od Sicilije. Teritorialno pripada Republici Italiji. Sastoji se od deset što većih što manjih otoka, ukupne površine 121,6 km², od kojih je sedam nastanjeno: Alicudi (najzapadniji i najmlađi), Filicudi, Lipari (najveći površine od 376 km²), Panarea (najmanji površine tek 34 km²), Salina, Stromboli i Vulcano (najjužniji s 12.500 stanovnika).

Eolsko otočje gledano s Vulcana (Lipari u sredini, Salina lijevo i Panarea desno
Magnify-clip.png
Eolsko otočje gledano s Vulcana (Lipari u sredini, Salina lijevo i Panarea desno

Talijansko ime potječe od grčke legende po kojoj je ovo otočje bilo dom grčkog boga vjetra Eola[1]. Prema grčkoj legendi Eolsko je otočje bilo i dom boga Vulkana kao i divova Kiklopa.

Današnji izgled Liparskog otočja je proizvod vulkanske aktivnosti od više od 260 000 godina (kvartar). Lava se na ovom mjestu uzdigla 3.600 metara s dna mora, o čemu svjedoči nekoliko podvodnih vulkana kao što su: Magnani, Vavilov, Marsili, Palinuro, i dva neimenovana. Vulkani Liparskog otočja su predmet proučavanja geologa posljednjih 200 godina, tijekom čega su znanstvenici prisustvovali dvjema erupcijama (Vulcano i Stromboli), te su znanstveni nalazi iz ovog područja nezamjenjivo obogatili znanost vulkanologije.

Zbog toga je Liparsko otočje upisano kao UNESCO-va svjetska baština u Italiji 2000. godine, ali njegovom statusu prijeti nezatvaranje kamenoloma pumice, te novogradnja četiri luke u blizini grada Liparija[2].

Iako su vode koje ga dijele od Sicilije duboke tek 200-tinjak metara, izgleda da živi svijet Liparskog otočja nikada nije imao vezu s ovim velikim otokom. Vegetacija je tipična za Sredozemlje, a od 900 vrsta biljaka četiri su endemske vrste. Uglavnom dominira kultivirani krajolik stepa i napuštenih maslinika i vinograda. Najzanimljivija je fauna u koju se ubrajaju mnoge kontinentalne vrste ptica za koje je ovo najjužnija točka rasprostiranja. Od 40 ptičjih vrsta, čak 10 ih je kritično ugroženih vrsta. Od sisavaca tu obitava 7 vrsta šišmiša od kojih je jedna endemska (Eliomys quercinus leparensis). Tu je i 7 vrsta reptila, te 15 endemskih vrsta beskralježnjaka.

Sicilijansko otočje

Liparsko otočje je danas najpoznatije po brojnim termalnim vrelima i aktivnom vulkanu na otoku Stromboli. Glavna grana privrede je turizam.

  • Satilitski snimak Eolskog otočja Lipari i Vulcano
  • Vulcano s opservatorija na Lipariju
  • Erupcija Strombolija 2004. god.
  • Dattilo (Panarea)
  • Mali otok Strombolicchio sa svjetionikom

Manji nenastanjeni otoci

Pored 7 većih otoka, otočje uključuje i mnoštvo manjih nenastanjenih otoka, otočića i hridi: Faraglioni di Lipari, Basiluzzo, Bella, Bottaro, Dattilo, Panarelli, La Canna, Lisca Bianca, Lisca Nera, Pietra del Bagno, Pietra Quaglietto, Scoglio Bastimento, Scoglio Faraglione, Scoglio Giafante, Scoglio Loca, Scoglio Montenassari, Scoglio Nave, Scoglio Sirene, Scoglio Sorcio, Scoglio Spinazzola i Strombolicchio

Izvori

  1. ↑ Mike Dixon-Kennedy, Encyclopedia of Greco-Roman mythology, str. 15. ISBN 1-57607-094-8.
  2. ↑ Eddyburg.it - Le Eolie fuori dai siti Unesco
    1. PREUSMJERI Predložak:Ita oznaka Preuzeto 11. ožujka 2012.

Vanjske poveznice

v • r • u
Svjetska baština u Italiji
Flag of UNESCO.svgKulturna dobra (49)
Agrigento (Dolina hramova) (1997.) • Akvileja (1998.) • Amalfijska obala (1997.) • Arapsko-Normanski Palermo i katedralne crkve u Cefalù i Monrealeu (2015.) • Bazilika Svetog Franje Asiškog i povijesno staro središte Asiza (2000.) • Botanički vrt u Padovi (1997.) • Brežuljci prošeka Coneglianoa i Valdobbiadenea (2019.) • Caserta (Palača u Caserti, Vanvitellijev akvadukt, San Leucio) (1997.) • Castel del Monte (1996.) • Etruščanske nekropole Banditaccia i Monterozzi (2004.) • Cilento i Vallo di Diano (Paestum, Velia, samostan u Paduli) (1998.) • Cinque Terre, Portovenere i otoci (Palmaria, Tino i Tinetto) (1997.) • Crespi d'Adda (1995.) • Ferrara (1995.) • Povijesno središte Firence (1982.) • La Strade Nuove i kompleks Palazzi dei Rolli u Genovi (2006.) • Hadrijanova vila (1999.) • Ivrea, industrijski grad 20. stoljeća (2018.) • Langobardska središta u Italiji (Cividale del Friuli, Brescia, Castelseprio, Spoletu, Campello sul Clitunno, Benevento, Monte Sant'Angelo) (2011.) • Mantova i Sabbioneta (2008.) • Sassi i park crkava u stijenama Matere )1993.) • Medici vile i vrtovi (2013.) • Mletačke utvrde od 15. do 17. stoljeća: Stato da Terra i zapadni Stato da Mar (2017.) • Torre Civica, Piazza Grande i Katedrala u Modeni (1997.) • Povijesno središte Napulja (1995.) • Povijesno središte Pienze (1996.) • Katedralni trg u Pisi (1987.) • Pompeji, Herkulanej i Oplontis (Torre Annunziata) (1997.) • Prapovijesne naseobine sojenica oko Alpa2) (2011.) • Raetinska pruga1) (2008.) • Ranokršćanski spomenici u Ravenni (Mauzolej Gale Placidije, Neonova krstionica, Arijanska krstionica, Nadbiskupska kapelica u Raveni, Nova bazilika Svetog Apolinarija, Teodorikov mauzolej, Bazilika svetog Vitalea i Bazilika Svetog Apolinarija u Classi) (1996.) • Rezidencije Savojske dinastije (1997.) • Povijesno staro središte Rima uključujući Baziliku sv. Petra izvan zidina 1) (1980.) • Sacri Monti (2003.) • San Gimignano (1990.) • Siena (1995.) • Sirakuza i Pantalica (2005.) • Su Nuraxi (1997.) • Crkva Svete Marije Milostive u Milanu (1980.) • Villa d'Este (2001.) • Trulli Alberobella (1996.) • Urbino(1998.) • Crteži doline Val Camonica (1979.) • Kasnobarokni gradovi visoravni Val di Noto (Caltagirone, Catania, Militello in Val di Catania, Modica, Noto, Palazzolo Acreide, Ragusa, Scicli) (2002.) • Val d'Orcia (2004.) • Venecija i njezina laguna (1987.) • Verona • Vicenza i Paladijeve vile • Villa del Casale (1997.) • Vinogradarski krajolik Pijemonta: Langhe-Roero i Monferrato (2014.)
Talijanska zastava
Prirodna dobra (5)
Bukove prašume u Karpatima i drugim područjima Europe2) (2017.) • Dolomiti (2009.) • Etna (2013.) • Liparski otoci (2000.) • Monte San Giorgio3) (2003.)
Nematerijalna
svjetska baština (7)

1) Zajednička svjetska baština Italije i Vatikana   2) Zajednička svjetska baština 13 europskih zemalja [1]  3) Zajednička svjetska baština Italije i Švicarske  4) Zajedno s pet ostalih alpskih zemalja   5) Zajednička svjetska baština Cipra, Grčke, Hrvatske, Italije, Španjolske, Maroka i Portugala 

v • r • u
Liparski otoci
Naseljeni otociLiparski otoci
Nenaseljeni otoci, hridi i grebeni
Dobavljeno iz "https://enciklopedija.cc/index.php?title=Liparski_otoci&oldid=283413"