Crespi d'Adda: razlika između inačica

Izvor: Hrvatska internetska enciklopedija
Prijeđi na navigaciju Prijeđi na pretraživanje
m bnz
m Zamjena teksta - '{{UNESCO-svjetska baština' u '{{UNESCO – svjetska baština'
 
Redak 1: Redak 1:
{{UNESCO-svjetska baština
{{UNESCO – svjetska baština
|ime mjesta = Crespi d'Adda
|ime mjesta = Crespi d'Adda
|slika = Crespi panorama.jpg
|slika = Crespi panorama.jpg

Posljednja izmjena od 18. travanj 2025. u 01:34

Crespi d'Adda
Svjetska baština – UNESCO
Crespi d'Adda
Italija


Crespi d'Adda na zemljovidu Italija
Crespi d'Adda
Crespi d'Adda
Lokacija Crespi d'Adde u Italiji
Godina uvrštenja: 1995. (19. zasjedanje)
Vrsta: Kulturno dobro
Mjerilo: iv, v
Ugroženost: ne
Poveznica: http://whc.unesco.org/en/list/730 UNESCO

Crespi d'Adda je povijesno naselje u gradu Capriate San Gervasio, Lombardija, sjeverna Italija, koje je izvanredan primjer "tvorničkog naselja" iz 19. stoljećs koje su industrijalci podizali u Europi i Sjevernoj Americi u želji da izađu u susret radničkim potrebama. Zbog nedirnute i iznimne arhitekture, koja je dijelom još u uporabi, lokalitet je 1995. godine upisan na UNESCO-v popis mjesta svjetske baštine u Europi[1].

Datoteka:River Adda and castle of Crespi d’Adda (Ian Spackman 2007-007-30).jpg
Dvorac obitelji Crespi

Povijest i odlike

Datoteka:Crespi cimitero.jpg
Groblje Crespi d'Adde

God. 1875., proizvođač tekstila, Cristoforo Benigo Crespi je kupio 1 km doline između rijeka Brembo i Adda, južno od Capriate, želeći osnovati vodenicu za predenje pamuka na rijeci Adda[2]. Crespi je uveo najmoderniju tehnologiju u predenju pamuka, a naselje koje je podigao za radnike imalo je mnoge javne zgrade kojima su poboljšani uvjeti života radnika, kao što su: klinika, škola, kazalište, groblje, praonica i crkva. Stambene zgrade su, po uzoru na one u engleskim radničkim naseljima, poredane u paralelnim nizovima, istočno od tvornice. Avenija s drvoredom dijeli industrijsku zonu od stambene u obliku šahovnice. Inženjer Angelo Cola je bio zadužen za urbanistički plan naselja, a za arhitekturu njegovih zgrada arhitekt Ernesto Pirovano koji je tu radio sljedećih 50 godina.

God. 1906. je samo nekoliko km sjeverno od naselja, u Trezzou, izgrađena hidroelektrana koja je snabdjevala energijom tvornicu, ali i naselje koje je imalo prvu javnu rasvjetu u Italiji[3].

God. 1889. ravnateljem tvornice postao je Cristoforov sin Silvio Crespi, koji je jedno vrijeme proveo u Oldhamu u Engleskoj odakle je donio promjenu u organiziranju naselja. Napustio je duge nizove stambenih zgrada i 1892. godine započeo je graditi manje zgrade za jednu obitelj koje su imale osobni vrt. Na taj način je obitelj Crespi uspjela stvoriti radničko okružje s oko 3.200 radnika u kojemu u 50 godina rada nikada nezadovoljni radnici nisu organizirali niti jedan štrajk.

Nakon velike ekonomske krize 1929. godine i fađističke fiskalne politike, obitelj Crespi je bila primorana prodati naselje Talijanskom tekstilnom poduzeću STI koje ga je prepustilo tvrtki Rossart e Varzi 1970. godine, te tvrtki Legler koja je prodala većinu kuća. Naposljetku je Industrijska grupa Polli obnovila tvornicu koja dnas ima oko 600 uposlenika, većinom potomaka izvornih radnika.

Izvori

  1. ↑ Opis zaštićenog UNESCO-vog lokaliteta (PDF)
  2. ↑
    • Nepoznat parametar: archiveurl
    • Nepoznat parametar: archivedate
    • Nedostaje obavezni parametar: journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi journal
  3. ↑
    • Nepoznat parametar: archiveurl
    • Nepoznat parametar: archivedate
    • Nedostaje obavezni parametar: journal
    • Parametar type nije dopušten u klasi journal
    • Parametar url nije dopušten u klasi journal
    • Parametar accessdate nije dopušten u klasi journal

Poveznice

Vanjske poveznice