More actions
| Stanišić | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°56′N 19°09′E / 45.933°N 19.15°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Zapadnobački okrug |
| Općina | Sombor |
| Površina | |
| - Ukupna | 89,9 km² |
| Visina | 103 m |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Grad | 4.808 |
| - Gustoća | 53 stan./km² |
| Poštanski broj | 25284 |
| Pozivni broj | 025 |
| Registarska oznaka | SO |
| Zemljovid | |
  Stanišić | |
Stanišić (srp.: Станишић, nje.: Donauwachenheim, Stanischitsch, Stanischitz, Tannenschütz, Tannischitz, Tanaschitz, mađ. Őrszállás) je naselje u Bačkoj u Vojvodini. Nalazi se u u okolici grada Sombora.
Zemljopisni položaj
Nalazi se u sjeverozapadnom dijelu Vojvodine u općini Sombor, oko 7 kilometara južno od granice s Mađarskom i oko 25 km od granice s Hrvatskom. Nalazi se u prostoru između sela Riđice, Gakova, Rastine, Lemeš i Aleksa Šantić. Smješten je na rubu velike lesne zaravni Telečke na 91 m nadmorske visine. Neki manji dijelovi sela se nalaze na 1 metar manjoj nadmorskoj visini, jer se nalaze izvan zaravni.
Povijest
Prvi se put spominje 1366. godine kao selo Pariš. Vidljivo je na srednjovjekovnim zemljovidima iz 15. i 16. stoljeća. Opustilo je koncem 17. stoljeća nakon dugih austro-osmanskih ratova. U srednjem vijeku bila je pustara. Iz Baračke i Dautova 1763./64. godine preseljeno je stotinjak prognanih srpskih obitelji, prvotno se naselivši na Šari, no zbog loših uvjeta naseljavanja premjestili su se zapadnije. 1783. ovdje su se doselili Slovaci i Mađari. Prve njemačke obitelji doselile su 1786. godine iz Lotaringije, Porajnja-Palatinata i Saara. Između 1790. i 1830., a osoito između 1812. i 1820. novih je preko 150 njemačkih obitelji doselilo u Stanišić, većinom iz Čatalje. 1800. spominje se i 30-ak ostalih, većinom Židova. Stanišić je od 1805. godine bio u posjedu plemićke porodice Redl sve do 1894. godine. Sve do 1811. godine selo je bilo podijeljeno na dva dijela — njemački (novi) i srpski (stari) Stanišić. Oko 45 mađarskih i oko 25 slovačkih obitelji naselilo se u Stanišić do 1830. godine. Potpisom austrijskog cara Franje I. selo je dobilo 1811. g. status trgovačke i poljoprivredne varošice, a srpska i njemačka općina spojene su u jednu. To je značilo da je Stanišiću bilo dopušteno održati sajam što je bilo veliko poboljšanje u odnosu na druga sela u okružju. Stanišićki Slovaci su do kraja 19. stoljeća većim dijelom pomađareni i ponijemčeni. 1870. godine sagrađena je sinagoga. 1904. godine ugarske su vlasti preimenovale Stanišić u Őrszállás i ime je nosilo sve do prestanka austro-ugarske vlasti 1918. godine. Isto je ime opet ponijelo tijekom mađarske okupacije 1941.-1944. godine. 1905. izašle su prve novine u Stanišiću Allgemeine Zeitung. 1931. u Stanišiću je živjelo 7588 stanovnika, od čega 5582 Nijemca, 1102 Srba, 686 Mađara, 185 Hrvata, 60 Roma i 40 Židova. 1930-ih pokrenut je list Lokal Anzeiger. Godine 1944. stanišićki Nijemci prihvatili su preko stotinjak djece iz bombardirane Njemačke. Smjestili su ih u domove obiteljima Kulturbunda. Između 4. i 10. travnja 1944. godine u Stanišiću su kao i u cijeloj Bačkoj skupljene židovske obitelji i prevezene u logor u Auschwitzu. S istoka je pretkraj rata nadirala sovjetska Crvena armija, a neki mjesni Nijemci i Mađari (njih oko 130) napustili su Stanišić plašeći se odmazde za zločine koje je počinila njemačka i mađarska vojska. Crvena armija ušla je u selo 22. listopada 1944. godine. Komunističke vlasti su 10. kolovoza 1945. godine deportirale oko 3500 Podunavskih Švaba u susjedne logore Kruševlje i Gakovo, gdje su mnogi ostali do ožujka 1948. godine. Oko 500 logoraša vratilo se uskoro u selo na posao za nove vlasti. U tim je logorima od gladi i hladnoće stradalo najmanje 270 ljudi, dok je navodno više od 1000 pobjeglo iz tih logora tijekom 1946/1947. godine u Austriju, što može biti službena laž za pokriće umorstava logoraša.
Nakon 1945., kad se organizirala savezna kolonizacija Vojvodine 1945.-1948., u selo su doseljeni i Hrvati, i to iz Dalmacije,[1][2], odnosno s Makarskog primorja: iz Brista, Gradca, Zaostroga, Grnčenika, Živogošća, Drvenika, Puharića, Podgore, Velikog Brda i Makarske. Dio se naseljenika vratio u matični kraj, a iz Makarskog primorja ostale su 22 obitelji.[3]:16. Uz ostale, o doseljavanju Hrvata u ovaj dio Bačke pisali su M. Beljanski i V. Đurić (Beljanski, M.: Stanišić, Senta Udarnik, Senta, 1985.; Đurić, V.: Najnovije naseljavanje Bačke kolonistima iz Hrvatske. Naselja: Bački Gračac, Kljajićevo, Čonoplja, Stanišić i Riđica, Matica srpska, Novi Sad, 1960.).[3]:27.
1945. i 1946. godine su iz Hrvatske, iz Dalmacije kolonizacijom dovedeni Hrvati (2340 osoba) i Srbi (3000 osoba). Mnogi u se vratili u rodni kraj od 1947. do 1950. godine, Hrvati iz primorja i s otoka. 1948. godine pušteno je oko 2000 ljudi iz logora za Nijemce a većina je emigrirala u Zapadnu Njemačku u razdoblju od 1952. do 1964. godine.
Kultura
Tradicionalna manifestacija Rado Hrvat ikavicu zbori.[4]
Gospodarstvo
Stanovništvo
Po narodnosnom sastavu na popisu 2002.:
- 3511 Srbi (73,02%)
- 367 Hrvati (7,63%)
- 363 Mađari (7,55%)
- 140 izjašnjeni kao Jugoslaveni (2,91%)
- 24 Bunjevci (0,5%)
- 16 Nijemci (0,33%)
- 387 ostali (8,04%)
Hrvati u Stanišiću
Do pred razdruženje Hrvatske od SFRJ je u Stanišiću živjelo skoro 1100 Hrvata. Svojevremeno je taj broj bio i veći, a to je bilo nakon Drugog svjetskog rata, kada je kolonizacijom stanovnika iz Dalmacije u Stanišiću bilo čak oko 2500 Hrvata.[5]. Doseljeni Hrvati su najvećim dijelom bili iz okolice Sinja i Muća.[6][7] te 120 obitelji iz tadašnjeg kotara Metkovića.[8] Osim tih Hrvata, u Stanišiću su već prije živjeli i Hrvati iz jedne druge skupine. To su bili bunjevački Hrvati koji su bili podrijetlom iz Mađarske, iz sela Gare i Kaćmara.[9]
1990-te su bile okrutnom prekretnicom za hrvatsku zajednicu u ovom selu. Početkom tog razdoblja je pretrpilo etničko čišćenje za vrijeme srpske agresije na Hrvatsku.
Domaći Hrvati su bili izloženi nasilju i pritiscima (bombaški napadi, palež...) velikosrpskih ekstremista. U kolovozu 1995. su iselile 43 hrvatske obitelji (od 87 koliko ih je iselilo za cijelo vrijeme srpske agresije na Hrvatsku) [10], a ukupno u razdoblju od 1991. do 1995. je iz Stanišića protjerano blizu 700 Hrvata (oko 70% Hrvata iz sela).[11][12]
Nakon završetka Domovinskog rata, u Stanišiću je ostalo samo 300 Hrvata [5].
Do 1990-ih, Hrvati su u Stanišiću imali kakvi-takvi organizirani kulturni život, a od tada je stagnirao.
Radi promjene takve situacije, u Stanišiću je 26. ožujka 2009. održana osnivačka skupština Hrvatskog kulturno-umjetničkog društva "Vladimir Nazor" [5].
Danas Hrvati u Stanišiću žele dobiti dobiti svoj Dom u kome je nekada bilo sjedište tamošnjeg bivšeg KUD-a «Vladimir Nazor». Tome se protivilo vijeće Mjesne zajednice Stanišić, iako su u HKUD-u Vladimir Nazor, inicijatoru tog projekta, potporu dobili iz Grada Sombora (dvaput), Ministarstva za ljudska i manjinska prava, pokrajinskog Tajništva za upravu, propise i nacionalne zajednice, Hrvatskog nacionalnog vijeća i DSHV-a.[11]
Stanišić je poznat po tome što je to najveće hrvatsko selo u Vojvodini.[nedostaje izvor] Selo su većinom sagradili težaci, dalmatinski Hrvati. [nedostaje izvor]
HKD Vladimir Nazor organizira folklorne programe. Od 2009. organizira Likovnu koloniju Ivan Gundić Ćiso - Dalmata[13][14] i druge aktivnosti. Hrvatsko kulturno društvo „Vladimir Nazor“ svake godine počevši od 2010. godine organizira književno-pjevačku Večer ikavice: „Ikavica - govor hercegovačkih, bosanskih, dalmatinskih, ličkih, šokačkih i bunjevačkih Hrvata".[15][16]
Poznate osobe
- Dimitrije Konjović - pilot
- Ivan Radović - akademski slikar, tenisač
- Irinej Bulović - episkop Bački
- Ivan Gundić Ćiso - Dalmata, akademski slikar. U Stanišiću je radio kao nastavnik likovnog. [17]. Njemu u čast se zove likovna kolonija koju organizira HKD Vladimir Nazor.
- Željko Parađina - major, pilot
- Dragica Palaversa Mijač, hrvatska rukometašica[18]
- Dino (Dimitrije) Radojević, hrvatski kazališni redatelj
- Mario Bara, hrvatski povjesničar[19]
- Mate Brajković, hrv. nogometaš
- Mirjana Đurica, srp. rukometašica
- Imre Pacséry
- Slavko Subotić
- Filip Bartoš
- Nada Tanjga
- Gáspár Ulmer
- Mirko Bulović
- Nikola Poplašen
Šport
Športska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:[20]
- nogomet: Stanišić
- karate: ŽAK - IPON
- šah: Bogoljub Mihajlović
Izvori
- ↑ Zbornik OPZ Marijan Maticka: Sudjelovanje Hrvatske u saveznoj kolonizaciji 1945.-1948.
- ↑ Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini 8 : U sklopu autonomne Vojvodine
- ↑ 3,0 3,1 Roko Mišetić, Mario Bara: Stanovništvo Makarskog primorja: demografsko kretanje u vrtlogu društvenih promjena od 1945. do 2011, str. 27. u: (ur. Marko Mustapić, Ivan Hrstić): MAKARSKO PRIMORJE DANAS. Makarsko primorje od kraja Drugog svjetskog rata do 2011. . Institut Ivo Pilar. Zagreb, 2012.ISBN 978-953-6666-87-4. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Ferata Sinjani i ove godine na manifestaciji u Stanišiću ‘Rado Hrvat ikavicu zbori’ 24. studenoga 2016. (pristupljeno 5. srpnja 2017.)
- ↑ 5,0 5,1 5,2 Radio Subotica U Stanišiću osnovano HKUD «Vladimir Nazor», 9. travnja 2009.
- ↑ HKD Vladimir Nazor Aktivnosti, preuzeto 9. ožujka 2011.
- ↑ FERATA Autor/ica: Ferata: Sinjani u Vojvodini, 27. studenoga 2015.
- ↑ Lađari u Somboru Maraton lađa, 9.-10. prosinca 2011., autor Marko Marušić
- ↑ ZKVH Mario Bara: Pregled povijesti Hrvata u Vojvodini, preuzeto 10. ožujka 2011.
- ↑ (srpski) Dnevnik, Novi Sad Teror glasan, država nema: Helsinški odbor za ljudska prava u Srbiji o etničkom čišćenju u Vojvodini, 19. veljače 2003., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ 11,0 11,1 Radio Subotica, program na hrvatskom Siniša Jurić: Hrvatski dom u Stanišiću: Ministarstvo i Grad Sombor odobrili, Mjesna zajednica ne, 28. rujna 2009., preuzeto 21. ožujka 2011.
- ↑ Slobodna Dalmacija Milorad Bibić: Dalmacija u Bačkoj Da smo znali što nas čeka, ne bismo ni dolazili ovamo!, 27. travnja 2010.
- ↑ Radio Subotica, program na hrvatskom Najave (za 18. lipnja): Likovna kolonija u Stanišiću, preuzeto 9. lipnja 2011.
- ↑ Radio Subotica, program na hrvatskom Siniša Jurić: I. likovna kolonija u Stanišiću, 15. listopada 2009.
- ↑ U Stanišiću održana „Večer ikavice“ , Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata, Tekst i fotografije: Zlata Vasiljević/Hrvatska riječ
- ↑ Održana „Večer ikavice“ u Stanišiću
- ↑ Radio Subotica, program na hrvatskom Siniša Jurić: I. likovna kolonija u Stanišiću, 15. listopada 2009.
- ↑ www.hr
- ↑ Hrvatska riječ Subotica Z. Vasiljević: Nove veze sa starim krajem, Obljetnica Savezne kolonizacije Hrvata u Vojvodinu, 5. prosinca 2016. (pristupljeno 10. prosinca 2016.)
- ↑ SOinfo
Vanjske poveznice
- Zavod za kulturu vojvođanskih Hrvata Obljetnica kolonizacije Hrvata u Vojvodinu , Izvor: Hrvatska riječ (Z. Vasiljević), 4. prosinca 2015.
| |||||