Telečka (zaravan)
Telečka (srp.: Телечка) odnosno Bačka praporna zaravan je predjel u autonomnoj pokrajini Vojvodini u Srbiji.
Ime je dobila po istoimenom selu koje se nalazi u općini Sombor.
Zemljopisni položaj
Nalazi se u sjevernoj Bačkoj. Prostire se u središnjem delu povijesne Bačke županije, između Subotice, Sombora i Vrbasa. Sa zapada, juga i istoka je ograničena odsjecima i padinama, dok je na skeveru prekrivena Subotičkom pješčarom.[1]
Osobine
Blago je valovita, nagnuta u pravcu od sjevera prema jugu, točnije od severozapada prema jugoistoku. Na pojedinim djelovima je prije tisuća godina došlo do navijavanja pijeska, pa sloj pijeska prelazi i 10 m, a glede prekrivenosti na sjeveru Subotičkom pješčarom, prijelaz iz jedne cjeline u drugu je postupan. Reljefno ova zaravan ima izgled blago zasvođene uzvisine, nastale nagomilavanjem prapora preko sedimenata aluvijalne lepeze. Apsolutne visine opadaju od sjeverozapada ka jugoistoku i iznose 125 m kod Subotice, 117 m kod Bajmaka, 114 m kod Pačira, 109 m kod Stare Moravice, 115 m kod Telečke, 102–106 m u okolici Topolja, 101 m kod Bajše, 109 m sjeverno od Sivca, 104–108 m u okolini Crvenke, 103 m kod Kule, 107 m kod Malog Iđoša, 101 m kod Feketića, 92 m kod Vrbasa, 86 m kod Sv. Tome, 106–109 m između Oroma i Doline, 99 m kod Obornjače, 92 m kod Horgoša, 103 m kod Velebita, 105 m iznad Senćanskog Trešnjevca i 96 m kod Gornjeg Brega.
Obodi praporne zaravni su disecirani fluvijalnom erozijom, iako ispresijecanje nije izraženo toliko dinamično kao kod Titelskog brijega. U usporedbi s tom zaravni[2], budući da su visinske razlike manje, ovdje ne postoje veliki klanci, ali postoje specifične doline u praporu – dolovi, koji daju posebno obilježje topografskom izgledu ovog prostora. Ova razbijenost prapornih odsjeka (udolinama i dolcima) može se pratiti od Stanišića na zapadu pa sve do Vrbasa na jugu. Prema istoku takođe postoje velike udoline (dolina Kireš, dolina Čik, Kaločka dol).
Zaravan je siromašna prirodnim vodotokovima, ali ovi su na granici između zaravni i terase formirali šire i duboke plavine (najznačajnija je paleoplavina doline Krivaje na granici praporne zaravni i diluvijalne terase između Topolja i Bečeja).
Geologija
Po građi je praporna terasa[3]. Prapor se ovdje nagomilao tijekom ledenog doba kad su velike rijeke prenosile finozrni materijal nastao oledbenom erozijom i fizičkim razoravanjem geoloških naslaga, uglavnom u planinskim predjelima. Nošena vetrom, ova praporna prašina se polagala stvarajući debele naslage prapora. Proces je trajao tisućama godina.
Značaj
Proučavanje geomorfologije prapornih naslaga je vrlo zahvalno jer je u njima zapisana cjelokupna fosilna povijeest, te znanstvenicima daje dragocjene informacije o prošlosti. Prapor je geomorfološki sediment s fosilnim naslagama uz pomoć kojih je moguća rekonstrukcija prilika koje su vladale tijekom njegovog akumuliranja. Naslage bačkog prapora pokazuju da se paleoekološko (prapovijesno) okruženje ovog prostora mijenjalo u rasponu od tundre do travnate i šumovite stepe.
Snažna stopa akumulacija lesne prašine i skoro neporemećena smena lesnih i paleozemljišnih horizonata koji se sreću u presecima i odsecima naših lesnih zaravni predstavljaju prirodni raritet u globalnom smislu i privlače pažnju istraživača iz celog sveta.
Vidi još
Izvori
- ↑ dr Mirko Grčić, dr Stevan Stanković, dr Ljiljana Gavrilović, dr Svetlana Radovanović, dr Milomir Stepić, mr Snežana Đurđić, Geografija za III razred gimnazije. pp. 30, Zavod za udžbenike, Beograd, 2008.
- ↑ Prema Bukurovu (1975.) ove dvije praporne zaravni čine samo prividno razdvojenu cjelinu, pošto se između Tise i Dunava spajaju u jedinstvenu prapornu terasu.
- ↑ 3,0 3,1 (srp.) Poljoberza Lovstvo u Vojvodini
Literatura
- Branislav Bukurov (1975): Fizičko-geografski problemi Bačke. Beograd: SANU, Odeljenje prirodno-matematičkih nauka, Posebna izdanja, Knjiga 43
- Les u Vojvodini. Arhivirano 29. prosinca 2016. Pristupljeno 22. prosinca 2016.
- Slobodan Ćurčić, Dragoljub Bugarski: Les u Vojvodini, znanstveno-popularni program, 5 polusatnih emisija; TV Novi Sad.