Kaćmar

Kaćmar (mađ. Katymár, nje. Katschmar, Schanzmark) je selo u jugoistočnoj Mađarskoj.

Zauzima površinu od 71,08 km četvorna.

Zemljopisni položaj

Nalazi se nedaleko od Aljmaša, na 46°02'16" sjeverne zemljopisne širine i 19°12'28" istočne zemljopisne dužine, u regiji Južni Alföld. Od obližnjih mjesta, tu je 6 km prema sjeveroistoku udaljeni Madaraš i 16 km udaljeni Aljmaš.

Upravna organizacija

Upravno pripada aljmaškoj mikroregiji u Bačko-kiškunskoj županiji. Poštanski broj je 6455.

U Kaćmaru se nalaze jedinice njemačke i Hrvatske manjinske samouprave u Republici Mađarskoj.

Povijest

Prema jednima, prvi je spomen 1243., a drugi kao prvu godinu spomena uzimaju 1388. godine. Tad ga naseljavaju Mađari, a vjerojatno i Kumani. Zbog osmanskih osvajanja, s juga bježe u somborsku nahiju doseljavaju Raci. Zabilježeno je da je 1700. selo ostalo bez stanovnika.

Dok je trajao rat s Turcima 1716-18., Srbi bježe u Suboticu. Od 1720. do 1730. brojni Hrvati (u izvorima Dalmatini) doseljavaju iz Subotice, a među njima plemići Latinovići. 1736. Hrvati podižu crkvu u Kaćmaru. Lokaciju na kojoj je selo izvorno nastalo nazvali su Crkvištem, a to je bila uzvisina na kojoj je podignuta crkva. Posluživali su ih bajski franjevci. Bunjevački Hrvati se 1763. u velikom valu doseljavaju u Kaćmar. Polovicom 19. st. su Nijemci činili pola sela.

Završne godine drugog svjetskog rata su bile traumatične za Kaćmar: 1944. je potkraj ljeta pobjeglo iz sela 4000 ljudi, a polovicom jeseni su jugoslavenski partizani deportirali mjesne Nijemce. U siječnju 1945. su srpski partizani deportirali u SSSR blizu 300 Nijemaca.

Dio kaćmarskih bunjevačkih Hrvata je uslijed okolnosti odselio južnije, u Stanišić i Riđicu. Otišli su prije Drugog svjetskog rata.

Stanovništvo

U Kaćmaru živi 2401 stanovnik (2002.). Mađari su većina. Hrvata je 8,7%, Nijemaca je 3,1%, Roma je 0,6%, Srba je 0,5% i ostalih. Rimokatolici čine 79%, kalvinisti 5,5%, grkokatolici 0,3%, luterani 0,2% i ostali.

U povijesti je Kaćmar bilježio brojnu hrvatsku zajednicu, uglavnom iz skupine Bunjevaca. Selo je bilo važilo kao "kula bunjevštine", a kaćmarski Bunjevci, gospodari sela, su bili potomcima doseljenika koji su ratovali protiv Turaka. . Danas pored mađarske većine, značajne manjine čine Hrvati kojih je oko 9% i Nijemci kojih je nešto više od 3%. Potonje manjine imaju svoju manjinsku samoupravu u selu.

Obrazovanje

Školovanje na hrvatskom jeziku za hrvatsku manjinu je organizirano kao i u Aljmašu, Dušnoku, Baćinu, Bikiću i Baji, tako da se hrvatski jezik predaje kao predmet i to 4 odnosno 5 sati tjedno, i to u nižim razredima (1.-4.).

Poznate osobe

Poznate osobe rođene u Kaćmaru:

• Mijo Mandić, hrv. književnik
• Ivan Petreš Čudomil, hrv. književnik

Poznate osobe koje su radile u Kaćmaru:

• Lajčo Budanović, biskup, hrv. preporoditelj

Iz Kaćmara je podrijetlom Antun Gustav Matoš (iz Kaćmara je, baka po otcu, Mađarica Ersebeth Orovecz); Matoši su u Kaćmar doselili iz sinjskog područja u 18. st., a Matošev djed Grgur Matoš (1812.-1899.) bio je učitelj u Plavni kraj Vukovara, gdje se rodio August Matoš (1847.-1914.). August je kao učitelj kratko bio namješten u Tovarniku, gdje se 1873. rodio njegov drugi sin Antun; obitelj se 1875. preselila u Zagreb, kamo je August kao učitelj premješten, a s njima je odselio i djed Grgur.^{[nedostaje izvor]}

Zanimljivosti

Novinar i književnik János Csuka u svom djelu "A délvidéki magyarság története 1918-1941" je naveo, i to po imenima, izaslanika Bunjevaca, koji su sudjelovali 22. rujna 1919. Mirovnoj konferenciji u Parizu , a među njima je bio i izaslanik i iz ovog sela.

Vanjske poveznice

• (mađ.) Katymár hivatalos honlapja
• Kaćmar na fallingrain.com