| Monoštor | |
|---|---|
 | |
| Koordinate: 45°47′N 18°56′E / 45.783°N 18.933°E | |
| Država | Srbija |
| Pokrajina | Vojvodina |
| Okrug | Zapadnobački okrug |
| Općina | Sombor |
| Površina | |
| - Ukupna | 94,4 km² |
| Visina | 86 m |
| Stanovništvo (2002.) | |
| - Grad | 3.920 |
| - Gustoća | 42 stan./km² |
| Poštanski broj | 25272 |
| Pozivni broj | 025 |
| Registarska oznaka | SO |
| Zemljovid | |
  Monoštor | |
Monoštor [1][2](srpski:Бачки Моноштор, mađ. Monostorszeg) je selo u Bačkoj u autonomnoj pokrajini Vojvodini u Srbiji.
Zemljopisni položaj
Nalazi se na 45°48' sjeverne zemljopisne širine i 18°56' istočne zemljopisne dužine. Ugniježdena je položaja u Posebnom rezervatu prirode Gornjem Podunavlju. Zbog toga što ga okružuje nekoliko vodenih tijela, nosi nadimak "Selo na sedam Dunava". Oko njega su Veliki bački kanal, kanal Dunav — Tisa — Dunav, nešto podalje Plazović, Dunav te mrtvi rukavci starog toka Dunava.[3]
Upravna organizacija
Nalazi se u zapadnobačkom okrugu, u općini Sombor.
Povijest
Prvi stanovnici ovog sela su bili katolički Hrvati, koji su ovdje našli utočište, napuštajući zavičaje u Slavoniji i Bosni, bježeći pred nadirućim Turskim Carstvom. Mjesto gdje su napravili naselje je bila blizu starog grada i tvrđave imena Bodrog, koja je postojala u tom kraju za vrijeme Kraljevine Ugarske.
1717. su stanovnici sela iskoristili preostali materijal iz zidina Bodroga za sagraditi katoličku crkvu.
Noviji doseljenici su se naselili na drugom položaju, kilometar dalje od izvornog sela, jer je ovo područje bilo izloženo poplavama rijeke Dunava, pa su stoga 1752. crkva i cijelo staro selo preseljeni na novu lokaciju.
19. stoljeće Monošto dočekuje s brodarskom radionicom. Sredinom 19. stoljeća dobili su telegraf. Selo ima pristanište iz kojeg se odvija putnički promet na Dunavu. Osnovana je vodna zajednica i vodna zadruga. Nakon razdiobe Habsburške Monarhije u Austro-Ugarsku, Monoštor se je našao u ugarskom dijelu. Konac 19. dočekuju podizanjem kalvarije, postavljanjem telefonske linije duž kanalske obale. Monošto je dobio prvo pogrebno društvo, a financijski život oživljen je osnivanjem štedionice. U početku 20. stoljeća osniva se obrtni krug. Prometna povezanost raste okončanjem željezničke pruge koja vodi do željezničkog čvorišta Sombora. Prvi automobil je tih godina stigao u Monoštor, nasipom iz Kupusine. Industrijski život se razvija otvaranjem prve vapnare[3] osnovane 1919. a koja se nalazila na periferiji (1984. je registrirana kao nepokretno kulturno dobro).[4] 1920-ih je osnovana Šokačka čitaonica.[3] Monoštor je bio jednim od mjesta somborskog kraja gdje je Radićev HSS imao svoje pristaše.[5] te je tih godina osnovana mjesna organizacija Hrvatske seljačke stranke. Kulturni život se uzdiže početkom rada kina, a poljodjelski osnivanjem pčelarske zadruge. [3]
Gospodarstvo
Danas gospodarski život uz ostalo nose šumska uprava, brodogradilište te mjesna mala poduzeća i nekoliko trgovina. Zbog očuvane prirode i triju međunarodnih biciklističkih ruta, Monoštor nešto ima i od turizma.[3]
Obrazovanje i zdravstvo
U selu je je osnovna škola. Liječnička ordinacija radi svakog dana.[3]
Kultura
Dom kulture i brojne udruge.[3]
Infrastruktura
U selu je pošta.[3]
Stanovništvo
Danas u Monoštoru živi 3920 stanovnika, prema popisu 2002. Većinu čine Hrvati (mahom Šokci). Monoštor je najveće šokačko selo u Bačkoj.[6]
Narodnosni sastav 2002.:
- Hrvati = 2043 (52,12%)
- Jugoslaveni = 570 (14,54%)
- Mađari = 211 (5,38%)
- Rumunji = 179 (4,57%)
- Romi = 100 (2,55%)
- ostali.
Povijesna naseljenost
- 1961.: 4560
- 1971.: 4590
- 1981.: 4432
- 1991.: 4205
- 2002.: 3920
Hrvati u Monoštoru
Zapisano je da je 1930-ih u Monoštoru organizirana manifestacija Dožeteonica.[7]
Monoštor danas (po stanju od 15. prosinca 2002.) daje 4 elektora u Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije.
U Monoštoru djeluje KUD Hrvata "Bodrog".
2004. je Monoštor dobio nagradu "Najselo" Hrvatske matice iseljenika [8]
U Monoštru se tradicionalno 13. listopada svake godine svečano slavi "Zavitni dan". Utemeljen je za župnikovanja Matiše Zvekanovića. Povod utemeljenju su bile prijeteće ratne okolnosti 1944.: bilo je izgledno da će partizansko–rusko topništvo sravniti Monoštor. Ipak, seljani nisu izbjegli, nego su svi se okupili u crkvi sv. Petra i Pavla. Župnik je zaiskao od Boga i Gospe pomoć za selo nad koje se imalo sručiti veliko zlo. I župnik i seljani su molili Boga i Gospu da ih poštedi velikog zla. Molba im je bila uslišena: generali su promijenili nakanu, partizansko-ruske snage nisu sravnile selo, a u zahvalnost su se Monoštorci zavjetovali da će svake godine 13. listopada točno u podne svetom Misom zahvaljivati Bogu i Gospi za spasenje. Od tada se u Monoštoru ne radi toga dana, a seljani se u župnoj crkvi okupljaju na misnom slavlju.[9].
Seosku proslavu organizira Kulturno-umjetničko društvo Hrvata Bodrog.[10]
Od 2006. se u Monoštoru održava festival marijanskog pučkog pjevanja[11], oblika pučkog pjevanja pri crkvi i raznim prigodama koje se od davnina njeguje u Monoštoru.
U ovom mjestu koje slovi kao "hrvatsko" (jedva 50%), 2016. je DSHV skupa s pojedincima iz mjesnog kulturnog društva samostalno izašao na izbore za članove Savjeta MZ. U izbornu kampanju ušao bez financijskih sredstava, pa se bazirao na osobnoj komunikaciji s potencijalnim biračima, Hrvatima, te članovima i simpatizerima KUD-a, potencijalni birači pozivani su osobno i telefonski, a od propagandnog materijala DSHV imao je samo letke. Kandidirali su sedam kandidata u okviru izborne liste Za naše malo misto: Snežana Periškić, Igor Terzić, Josip Budimčević, Anita Đipanov, Sonja Periškić, Davor Francuz, Marko Bolugovac. Na izborima su još bile lista kandidata okupljenih "Zato što volim Monoštor" (potpora Demokratska stranka), lista "Za napredni Bački Monoštor" (potpora Srpska napredna stranka) i lista "Za Monoštor – Miler" predvođenu bivšim članom DS-a Zoranom Milerom. „Za naše malo misto“, „Zato što volim Monoštor“ i „Za Monoštor – Miler“ računale su na iste birače. Uz relativno veliku izlaznost birača, "Za naše malo misto" nije ušla, a vrlo blizu prolasku bila je Snežana Periškić. Razlog neulaska je izborni sustav lokalnih izbora. Da su bili po proporcionalnom izbornom sustavu koji se primjenjuje za izbor odbornika i poslanika u Skupštini APV i Skupštini RS, uz zadržavanje broja glasova za svaku pojedinu listu, "Za naše malo misto" imalo bi 2 od 11 vijećnika.[12]
U pripremi je rječnik šokačkih Hrvata iz Monoštora. Priprema ga predsjednica Udruge građana Urbani Šokci iz Sombora Marija Šeremešić uz pomoć suradnika. Rječnik sadrži stare šokačke riječi, prikupljeno je oko 2.400 riječi, od kojih barem polovica više nije u uporabi. Prikupila je fond riječi, a obilaskom svih četiriju kvartova u selu razgovarala je sa starijim ženama koje su joj pomogle protumačiti značenje starih riječi.[13]
U organizaciji KUDH Bodrog održava se sredinom srpnja manifestacija Sastali se alasi i bećari.[14]
Poznate osobe
- Marija Šeremešić, hrv. pučka spisateljica, redateljica i kulturna djelatnica
- Josip Pašić, hrvatski književnik, katolički svećenik
- Stjepan Jozić, hrvatski slikar
- Ivan Keravin, hrvatski vjerski pisac i prevoditelj
- Marin Ladislav Marković, provincijal, prior, tajnik Hrvatske konferencije viših redovničkih poglavara, vjerski pisac[15]
- Tihomir Šeremešić, hrv. književnik
- Denis Kovač, glazbenik, pjesnik, likovni umjetnik i humanist
Šport i rekreacija
Športska društva i klubovi koji ovdje djeluju su:[16]
- nogomet: Dunav
- karate: Nidan
Kroz selo prolaze tri međunarodne biciklističke rute.[3]
Znamenitosti
- Češki most na Velikom bačkom kanalu(45°48′57″N 18°55′37″E / 45.815744°N 18.926959°E[17], u rekonstrukciji od 2019.[3]
- Svetište Vodica, podigao Stipan Francuz (45°47′10″N 18°59′08″E / 45.786121°N 18.985599°E) (1923.)[18][19]
- Čontošev križ, na putu od Monoštora za Sombor, 2 km od Sombora[19]
Izvori
- ↑ Hrvatsko nacionalno vijeće Republike Srbije Hrvatski nazivi naseljenih mjesta.
Odluku o utvrđivanju tradicionalnih naziva naseljenih mjesta na hrvatskom jeziku donio je Izvršni odbor HNV-a na sjednici 4. studenoga 2009., a objavljena je u Službenom listu APV br. 3/10 od 23. ožujka 2010. godine. - ↑ Radio Subotica Tradicijski nazivi naselja vraćaju mještanima osjećaj sigurnosti, 20. studenog 2009., pristupljeno 23. studenog 2009.
- ↑ 3,00 3,01 3,02 3,03 3,04 3,05 3,06 3,07 3,08 3,09 Željko Šeremešić: Monoštorci smatraju da može i bolje . Hrvatska riječ, Subotica. 12. svibnja 2023. Pristupljeno Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Nepokretna registrovana kulturna dobra Republike Srbije, stanje 31.12.1994. godine. Bilten 372, Sig. 31:7, Nr. 16224. Republika Srbija / Republički Zavod za statistiku, Beograd 1995. , str. 44. Stranice povjesničara kulture Tobiasa Strahla.Pristupljeno 25. studenoga 2025.
- ↑ Ante Sekulić: Bački Bunjevci i Šokci, Školska knjiga, Zagreb 1989., str. 83, ISBN 86-03-99816-7
- ↑ Josip Andrić: Deset godina među narodnim pjevačima bačkih Hrvata 1948.-1958., Klasje naših ravni br. 1-2/2003., str. 43
- ↑ Ivan Kovač: “ Dožeteonica” u Bačkom Monoštoru. Miroljub 4/2005. HKUD Vladimir Nazor. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Radio Subotica U povodu priznanja «Najselo» slankamenski Hrvati kažu da više ne strahuju, 3. prosinca 2007.
- ↑ Zvonik, br. 156/2007. Zavit za sva vrimena
- ↑ CroGlas/CroVoice Zavjetni dan u Bačkom Monoštoru
- ↑ Radio Subotica IV. festival marijanskog pučkog pjevanja u Bačkom Monoštoru, 4. srpnja 2009.
- ↑ Hrvatski fokus Veco Ivković, Hrvatske novine: Osnovan Pokret vojvođanskih Hrvata 26. veljače 2016. (pristupljeno 13. lipnja 2016.)
- ↑ Hrvatska riječ Vijesti. U pripremi rječnik monoštorskih Šokaca, 26. kolovoza 2015. (pristupljeno 26. kolovoza 2015.)
- ↑ dijaspora.hr: U Monoštoru održana manifestacija Sastali se alasi i bećari. Najbolji Stipan Francuz. Dijaspora.hr. 21. srpnja 2021. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ [1]
- ↑ SOinfo
- ↑ Brana kod Češkog mosta. Google Karte. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ Fotografija na Google Kartama. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
- ↑ 19,0 19,1 Ž.Š.: Novi sjaj Čontoševog križa . Hrvatska riječ, Subotica. 21. travnja 2023. Pristupljeno 20. studenoga 2025.
" obitelj Francuz koja je kroz nekoliko generacija bila vlasnik njive, gdje je Josip Francuz 1928. godine i podigao križ. "
- Slobodan Ćurčić, Broj stanovnika Vojvodine, Novi Sad, 1996.
- Ante Sekulić: Hrvatski bački mjestopisi, Školska knjiga, Zagreb, 1994.
- Ante Sekulić: Rječnik govora bačkih Hrvata, IHJJ, Zagreb, 2005.
Vanjske poveznice
- Monoštor na fallingrain.com
- www.soinfo.org
- www.backimonostor.com
| |||||