Plaže iskrcavanja u Normandiji
| Plaže iskrcavanja na Dan D, Normandija, 1944. | |
|---|---|
| Plaže iskrcavanja na Dan D, Normandija, 1944. | |
| Godina uvrštenja: | 2026. (48. zasjedanje) |
| Vrsta: | Kulturna baština |
| Mjerilo: | (vi) |
| Ugroženost: | ne |
| Poveznica: | {{{poveznica}}} UNESCO |
Plaže iskrcavanja u Normandiji su pet plaža na kojima su se Saveznici iskrcali na Dan D, 6. lipnja 1944., što je bilo početnom fazom Bitke za Normandiju, koja je označila početak oslobađanja zapadne Europe od nacističke okupacije tijekom Drugom svjetskom ratu. Četiri od pet plaža (Omaha, Gold, Juno i Sword) se nalaze na zapadnoj obali Calvadosa (zapadno od ušća Orne), a plaža Utah u ravnici na jugoistočnoj obali Cotentina (u departmanu Manche). Ovo područje od oko 80 km obale Normandije tvore izniman kulturni krajolik oblikovan događajima iz 1944. i njihovim trajnim sjećanjem. Zbog toga su „Plaže iskrcavanja na Dan D” (i povezani lokalitet Pointe du Hoc) upisane na UNESCO-ov popis mjesta svjetske baštine u Europi 2026. god.[1]
Povijest i odlike
Izbor iskrcavanja u sjeverozapadnoj Europi (Razmatrane su sve mogućnosti, od Norveške do Balkana), točnije na plažama Normandije, donesen je na „Konferenciji Rattle” koja se održala od 29. lipnja do 4. srpnja 1943. u Largsu, Škotska. Pod predsjedanjem viceadmirala Mountbattena, načelnika združenih načelnika stožera, a uz sudjelovanje članova COSSAC-a (vrhovne komande savezničkih snaga) i zapovjednika glavnih savezničkih snaga u Ujedinjenom Kraljevstvu, konferencija je pregledala sve planove za operaciju Overlord koje je pripremio COSSAC. COSSAC je opravdao izbor Normandije navodeći kratki prijelaz preko La Manchea, koji je olakšavao zračnu pokrivenost i rotaciju opskrbnih brodova; lako dostupne plaže zaštićene od zapadnih vjetrova poluotokom Cotentin, što je pogodovalo amfibijskim operacijama; prisutnost dubokovodne luke (Cherbourg); i obalu slabije branjenu Atlantskim zidom od one kod Pas-de-Calaisa, što se jedno vrijeme razmatralo. Tijekom konferencije u Quebecu od 17. do 24. kolovoza 1943., COSSAC je predstavio cjelovit i koherentan plan i postavlja 1. svibnja 1944. kao datum prelaska preko La Manchea.[2]
Mjesta iskrcavanja trupa su, od zapada prema istoku:
- Američki sektor:
- Anglo-kanadski sektor:
• Plaža Gold
• Plaža Juno
• Plaža Sword
Izbor kodnih imena za plaže odlučena su tijekom sastanaka vrhovnog zapovjedništva savezničkih snaga (SHAEF). Za Amerikance, to je bilo ime savezne države i grada u Nebraski. Za Anglo-Kanađane, skraćena imena za vodene životinje bila su Zlatna ribica (Goldfish), Sabljarka (Swordfish) i Meduza (Jellyfish). Potonja, čija kratica Jelly na engleskom znači marmelada, nije se svidjela Churchillu i Kanađanima. Zapovjednik kanadske eskadrile Michael Dawnay predložio je Juno, ime svoje supruge. Nakon provjere od strane tajne službe, SHAEF je prihvatio ovo kodno ime.[3]
Osim samih lokacija na plažama, predloženo je i nekoliko lokacija za globalno iskrcavanje, kao što su Pointe du Hoc, bitnice Longues-sur-Mer, umjetne luke Winston Churchill (Port Mulberry), kao i podvodnih hridi uz plaže i Île du Large (otočje Îles Saint-Marcouf), koji se nalaze nasuprot plaže Utah i koji su oslobođeni u 4 sata ujutro 6. lipnja 1944. godine.
Plaže iskrcavanja na Dan D povezane su sa stotinama zaštićenih memorijalnih mjesta (plaže, muzeji, groblja, prirodna mjesta, ruševine itd.) koja svake godine privlače 5 milijuna posjetitelja, od kojih polovica dolazi iz inozemstva. Memorijalni turizam je stup lokalnog gospodarstva Calvadosa.
Godine 2020., Hervé Morin, predsjednik regije Normandije, najavio je planove za stvaranje tematskog parka posvećenog Bitci za Normandiju. Izvorno nazvan „Počast herojima”, ovaj se projekt treba sastojati od tribine na tračnicama koje bi prevozile 1000 gledatelja kroz razne povijesne rekonstrukcije. Međutim, brzo je izazvao snažno protivljenje stanovnika i veterana koji su doveli u pitanje etičnost projekta. Naime, dok su jedni tvrdili da će projekt privući mlade ljude koje zanima povijet i ovjekovječiti sjećanje na ovaj događaj, drugi su smatrali kako će ovakav park zarađivati od sjećanja na pale vojnike i slaviti rat.[4] Kako bi se ublažile kritike potencijalnog veličanja rata, projekt je 2023. preimenovan u „Sjećanje na Normandiju”.[5]
God. 2026. UNESCO je „Plaže iskrcavanja na Dan D”, i povezani lokalitet Pointe du Hoc, proglasio za svjetsku baštinu. Zaštićeno područje sadrži značajne ostatke njemačkog Atlantskog zida, uključujući kazamate, topničke bitnice, položaje za kontrolu paljbe i bunkere, uz tragove bojišta, originalnu ratnu opremu i velike komemorativne krajolike poput Američkog groblja u Colleville-sur-Meru.[1]
- Spomenici i znamenitosti
-
Križ sjećanja na plaži Utah
-
Spomenik Bedford Boys, plaža Omaha
-
Plaža Gold, pogled s bitnice Longues-sur-Mer
-
Bunker Hillman na plaži Sword
-
Bunker na plaži Juno
-
Ostaci Port Mulberryja u Arromanchesu, blizu plaže Gold
-
Pointe du Hoc
Izvori
- Ovaj članak je djelomično ili u cijelosti preuzet iz članka na francuskoj Wikipediji pod naslovom Plages du débarquement allié en Normandie (fra.)
Vanjske poveznice
| U Wikimedijinu spremniku nalazi se još gradiva na temu: [[Commons:Category:{{#property:P373}}|Plaže iskrcavanja u Normandiji]] |
- Plaže operacije Overlord, 6. lipnja 1944., DDay-Overlord.com (fra.)
- Cimetière américain de Colleville-sur-Mer (Američko groblje u Colleville-sur-Meru) (fra.)
| |||||||||||||||||||||||
- ↑ 1,0 1,1 Plaže iskrcavanja na Dan D, Normandija, 1944. UNESCO: Svjetska baština 0. Pristupljeno 5. kolovoza 2026.
- ↑ Olivier Wieviorka, Histoire du débarquement en Normandie, Le Seuil, 2007., str. 85.-86. (fra.)
- ↑ Le Débarquement en Normandie en cinq histoires peu connues („Iskrcavanje u Normandiji u pet malo poznatih priča”), 20 Minutes (novine), 4. lipnja 2014. (fra.) Pristupljeno 5. kolovoza 2026.
- ↑ Esteban Pinel, Rat nije spektakl: Protivljenje parka „D-Day Land” posvećenom Bitci za Normandiju i dalje je snažno, leparisien.fr 29. rujna 2023., arhivirano iz izvornika (fra.) Pristupljeno 5. kolovoza 2026.
- ↑ „Sjećanje na Normandiju”: projekt „Počast herojima” preimenovan, na BFMTV-u (fra.) Pristupljeno 5. kolovoza 2026.