Jeri

Jeri (ili jery^[1]; stsl. jery) je naziv za dvoslov (ligaturu) glagoljice i stare ćirilice.

Koristio se za zapis glasa /y/, tzv. stražnjeg i. Za razliku od /i/ taj glas nije uzrokovao palatalizaciju.

U glagoljici i staroj ćirilici je dvoslov bio sastavljen od jor iza kojeg je slijedilo iže:

(glagoljica)
(stara ćirilica)

U kajkavskom, čakavskom i štokavskom, kao i u slovenskom, glas /y/ je rano prešao u /i/. U nekim drugim slavenskim jezicima, /y/ je ostao kao poseban glas, npr. u poljskom y (npr. mysz) te u ruskom ы (npr. мышь - myš'). U češkom se po tradiciji i dalje koristi poseban znak y iako se izgovara kao i (npr. myš).

Poveznice

Vanjske poveznice

Definicija glagoljice u standardu Unicode

Preusmjeri Predložak:PDF (eng.)

Stranica R. M. Cleminsona, s koje se može instalirati font Dilyana koji sadrži glagoljicu po standardu Unicode (eng.)

Napomene

↑ nazivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

[1] zivi glagoljskih slova su originalno na staroslavenskom, koji ima neke glasove kojih u hrvatskom nema. Prilagodba originalnih naziva na hrvatski nije jednoznačna. Nazivi ovdje su prema tablici u Hrvatskoj općoj enciklopediji, svezak 4, "Glagoljica", s tim da se nazalni glasovi ę i ǫ, koji se u enciklopediji bilježe kao eⁿ i oⁿ, zamjenjuju s e i u, što su najčešći odrazi tih glasova u hrvatskom (stsl. imę, rǫka prema hrv. ime, ruka). To donekle odstupa od uvriježenih naziva u dijelu literature.

[1]